Ja sam put i istina i život. (Iv 14, 1-12)
Preuzeto sa stranice: www.vaticannews.va/hr
Isus nas poziva riječima: „Uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ U središtu vjere stoji Očeva kuća, prostor u kojem prebiva Onaj koji nas želi i koji nas ne može zamisliti bez sebe. Iz te blizine izvire izvor koji pokreće povijest spasenja i dotiče naše živote. Kada se pitamo kako se dolazi do tog mjesta, Isus jednostavno odgovara: „Ja sam Put.“ Njegov život postaje naš putokaz — hoditi njegovim koracima, birati ono što je on birao, ljubiti onako kako je on ljubio. To je put prve zajednice, put služenja, brige za najslabije i put na kojem se ljubav ne traži u teoriji, nego u odnosima.
Isus je i Istina — ne pojam, nego osoba. U njemu se otkriva lice Boga koji ljubi i lice čovjeka pozvanog tu ljubav utjeloviti. Njegove riječi i djela razbijaju naše tvrde oklope i unose svjetlo ondje gdje smo navikli na tamu.
On je i Život — dar koji nadilazi svako objašnjenje. Živimo u onoj mjeri u kojoj evanđelje prožima našu svakodnevicu, jer se čovjek do kraja razumije tek u svjetlu Boga koji daje život vječni.
Isusova tuga pred Filipovom molbom otkriva i našu vlastitu sljepoću: možemo biti blizu, a ipak ga ne prepoznati. No u slušanju evanđelja njegov se lik polako utiskuje u našu dušu.
Očeva skrivenost je dar. Skrivenost nas poziva na put otkrivanja, a to je put slobode. Ljubiti možemo samo u slobodi. Bog se ne nameće; želi da ga tražimo kao djeca koja ljube, a ne kao robovi koji ga se boje. Možda je zato pravo pitanje ne gdje se Bog skriva, nego jesam li spreman otvoriti prostor u kojem će njegova prisutnost postati prepoznatljiva i u mom životu.
