I ove godine „svetac svega svijeta“ sv. Antun Padovanski okupio je vjerne štovatelje već u ranim, svježim jutarnjim satima, kako bi iznijeli svoje zahvale, molitve i vapaje Gospodinu po zagovoru svojega omiljenog svetca.
Na Ljetnoj terasi centra Amadea pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, sv. Mise slavljene su od 5 sati i tu prvu misu predvodio je doc. dr. sc. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve. Sljedeća je bila u 6.30 a predvodio je maestro Ivan Andrić. Misu u 8 sati predvodio je vlč. dr. Davor Senjan, vicerektor Sjemeništa. U 9.30 sati misu predvodio vlč. mr. Mato Mićan, a u 11 sati mons. Vladimir Dugalić. Mogućnost za svetu ispovijed bila je tijekom cijeloga dana uz svete mise.
Mons. Vladimir Dugalić, na temelju pročitanoga evanđelja Mt 5 13-16, naglasio je: „Naš današnji svetac jest istinsko svjetlo. Stoga, vjerujem da se svatko od nas zapitao kakvo to svjetlo isijava iz sveca kojega danas slavimo? Svatko od vas došao je ovdje ne slučajno, nego zato što je osjetio njegovu pomoć i zaštitu i da svatko od vas može ispričati neki događaj gdje je upravo sv. Ante pomogao. Međutim, poznajemo li dovoljno današnjeg svečara, njegov život, i što to zapravo isijava iz njegova života? Jasno da ne možemo danas svu dubinu i svo bogatstvo njegova života promotriti, ali bi volio u duhu današnjega evanđelja, barem istaknuti jednu crtu koju možemo ponijeti u svoj život. Čuli smo današnje Evanđelje. Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Biti sol – znači dati okus hrani. Bez tog okusa hrana je bljutava. I ako smo uvjereni u ono u što vjerujemo, ako smo se pouzdali u Onoga za koga kažemo da vjerujemo, tada ćemo također moći oplemeniti, prenijeti i zadržati u drugima sav okus, sve zadovoljstvo koje proizlazi iz našega vjerovanja. Moći ćemo zasoliti i posoliti naše vjerovanje. Znači znat ćemo da život nije samo skup nekih pravila koja treba obdržavati nego to je istinski okus života, širenje poruke Božje ljubavi prema svakom biću i cijelom čovječanstvu. I ako je po ičemu sv. Antun Padovanski poznat, poznat je po propovijedanju. Otišao je među pogane: Tatare, albigenze, heretike onoga stoljeća i propovijedao. Dao je sol. Ali je propovijedao oplemenjenu vjeru, posoljenu vjeru, koja svjedoči Božju ljubav.“
Mons. Dugalić istaknuo je zatim: „Ne smijemo zaboraviti da je samo Isus pravo svijetlo i da možemo samo ponizno odražavati njegovo svjetlo, njegovu veličinu. Kako postati ta sol i to svjetlo svijeta? Kako to najpraktičnije u životu živjeti? Tu bih istaknuo jednu veličinu Antuna Padovanskoga koja nam može biti uzor i primjer. Sveti Pavao nam to već kaže u prvom čitanju. To su jednostavne geste, riječima, djelima: dijeliti kruh s gladnima, dijeliti krov s beskućnicima, dijeliti odjeću s golima. Riječ je o osjetljivosti i otvorenosti prema drugima. Kaže sv. Pavao: Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima… (2 Kor 12,9) I onošto jesveti Ivan Pavao II. rekao u uvodnoj homiliji svoga pontifikata: Ne bojmo se! Dopustimo Kristu da govori ljudima kroz nas. Kako je to Bog govorio po sv. Antunu Padovanskom?“
Propovjednik je zatim povezao te riječi s vrlinama sv. Antuna: „Ne ulazeći u cijeli njegov životopis koji vjerojatno dobro poznajemo, znamo da je ušao u franjevački red i želio otići u Afriku i podnijeti mučeništvo, ali znamo da je završio u Padovi. Radio je u kuhinji. Iako je bio vrlo školovan. Bio je jedan od najpametnijih ljudi tog vremena. Ali bio je dovoljno ponizan da prihvati i rad u kuhinji. Jedna legenda kaže: Trebali su jednom imati propovijed i glavni se propovjednik razbolio. Nitko drugi nije bio spreman propovijedati. Otišli su u kuhinju i rekli mu: Ti propovijedaj, pa ako se osramotiš nikakve štete nema. I onda je sveti Antun održao propovijed. I cijeloga života nastavio propovijedati.
Ali što je bit svega: u karizmi sv. Franje on je pronašao svoj mir. Njega je iznutra ispunilo bratstvo njegove Družbe. Usuđujem se reći danas da u tom franjevačkom bratstvu pronalazimo izvorište da postanemo sol i svjetlo svijeta.“
Citirajući zatim riječi pape Franje iz enciklike Frateli Tutti, mons. Dugalić zaključio je pozivajući na nasljedovanje sv. Antuna: „Pojam bratstva je često prisutan kod našega pape Franje. On govori da smo pozvani na univerzalno bratstvo koje svoj temelj pronalazi u socijalnoj poruci Evanđelja. Izlazi iz onog zlatnog pravila na koje Isus obvezuje svoje učenike kao način kako se trebamo odnositi prema drugima, osobito prema onima koji su u potrebi. (…) Bratstvo stvara ozračje u kojem se svaka osoba može razvijati. Solidarnost, naime, čini da nejednaki postanu jednaki, a bratstvo da se nama jednaki u dostojanstvu prihvate u njihovoj različitosti. Bratstvo se dokida našu različitost. Ona nas u bratstvu zapravo oplemenjuje. Samo istinsko, kršćansko, Franjino bratstvo može dati pozitivan doprinos slobodi i jednakosti. Individualizam nas ne čini slobodnijima, ravnopravnijima, u većoj mjeri braćom. I to je poruka današnjeg svečara, kolosa franjevačke duhovnosti. Ugledajmo se u njega, neka nas nadahne da i sami živimo duh bratstva te postanemo sol i svjetlost svijeta.“
U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili pomoliti se pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo u 18 sati je hodočasničkom sv. misom koju je predvodio preč. Ivan Lenić, župnik Župe Svih svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata.
Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević, uzveličao je pjesmom svetu misu u 6,30 sati kao i svečanu misu u 11 sati, a na večernjoj sv. misi pjevao je župni zbor Santo uz vodstvo s. Jelene Kovačević.
s. Nada Martinković
