„Bog malo traži a puno daje“ – natpis koji nas je dočekao i pratio svih 5 dana, na ovogodišnjem Seminaru posta, molitve i šutnje, koji organizira Dom duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Vodila ga je s. Ljilja Pehar, franjevka iz Mostara, kojoj smo zahvalili na 20 g. nesebičnog približavanja svih nas malenih Kristu kroz ove seminare od 2006-2026. S njom je ovaj puta bila i s. Marija Rotim, također franjevka iz Mostara.
Na seminaru je sudjelovalo 20 osoba iz raznih mjesta: Đakovo, St. Mikanovci, Gundinci, Čepin, Osijek, Nuštar, Vinkovci, Vukovar, Vrbova, Klokočevci, a također i iz Srbije (Bač), iz BiH (Međugorje, Ljubuški) i Austrije (Beč). Svatko je došao sa svojom životnom pričom, sa svojim poslanjem, svojim viđenjem, kako života i Krista, tako i seminara. Time je upotpunio shvaćanje onog drugoga, koliko smo zapravo još maleni pred Bogom i koliko još možemo i trebamo rasti u Gospodinu i neprestano zahvaljivati.
Seminar se odvijao u ozračju šutnje i posta o kruhu i vodi, kroz određeni program jutarnjih meditacija i molitve Božanskog Časoslova, predavanja, zajedničke i osobne molitve, kroz svakodnevnu Euharistiju, prigodu za Ispovijed, mogućnost razgovora s voditeljicom, kao i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim prema rasporedu.
Post o kruhu naučio nas je približiti se Euharistijskom kruhu, naučio nas je koliko nas na izgled malene sitnice čine sretnima i zahvalnima i da zaista Bog tako malo traži a tako puno daje! Naučio nas je važnosti oprosta sebi i drugima kako bi izliječili svoje srce i rasli s Kristom.
Ozračje šutnje svakom je sudioniku (koliko god se nekima činilo da će to za njih biti teško) donijelo nove spoznaje, produbljivanje odnosa s Kristom, promjenu sebe u srcu, sebe u odnosu sa drugima i sa Isusom. Otvorilo je naše oči, naša srca uz mnoštvo milosti svakom ponaosob. S radošću možemo reći da nas je seminar promijenio, približio još više Isusu i naučio kako je velik i predivan dar znati i moći šutjeti kada treba ali i kroz šutnju razumjeti onoga kraj sebe i moći mu pomoći, moći ići Isusovim stopama bez puno riječi i s radošću.
Na samom kraju seminara svjedočanstva polaznika, s velikom radošću i zahvalnošću, potvrdila su ove i brojne druge milosti koje ovaj seminar nosi.
Odlazimo svojim domovima nositi svjetlo Kristovo i pokušati svima oko sebe približiti Isusa, kao što Ga je s. Ljilja približila nama s njenom rečenicom koja će vjerujem svima ostati zapečaćena u srcu – „Ne boj se, ja sam tu, riješit ćemo to“!
Sestri Ljilji zahvaljujemo, a sestru Mariju pozivamo da nas nastavi voditi njenim putem u budućnosti. I za kraj poručujemo svi s radošću (prema jednoj pjesmi) – Isus nam je svima namignuo ispod šešira!
