Fotografija: Pixabay
Uvodna molitva
Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme! Svu „svoju brigu bacite na njega“ jer se on brine za vas! (Pt 5, 6 -7) Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernom Stvoritelju! (Pt 4, 19) Čuvaj, me Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: „Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!“ …jer mi ne ćeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno. (Usp. Ps 16, 2.10.11) Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! (Ps 4, 2) Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas, kad budete neko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen. (Pt 5, 10-11)
I. OSUDA
Osuđeni na smrt svi smo, jer potomci Evini smo. Al’ priliku svi imamo nakon smrti živjeti.
Bog nam uske pute nudi, al’ mi jadni, grješni ljudi, skrećemo s puta toga na put širok, na put Zloga.
Pomozi nam, dobri Kriste, domaći se puta tvoga!
II. PRIHVAĆANJE
Ipak, križ nas svugdje čeka. Izbjeći ga ne možemo. Nevoljko ga prihvaćajući, na ramena mećemo.
Pomozi nam, Kriste mili, da bi križ svoj prihvatili!
III. PRVI PAD
Već na prvom koraku zalutamo mi u mraku. I najmanja nevolja nas u beznađe crno ruši.
O, pomozi, Kriste dobri, preplašenoj našoj duši!
IV. SUSRET S MAJKOM
Majka sveta i nas prati. Želi nama snage dati, da bi svoje patnje, boli, lakše mogli izdržati.
O, pomozi, Majko mila, kako naša teška borba uzaludna ne bi bila!
V. POMOĆ CIRENCA
Dobrih ljudi kao Šimun zna se naći uz nas bliže, pa kroz duge bolne dane ponesu nam teške križe.
O Isuse, naš raspeti, u dan onaj njih se sjeti!
VI. VERONIKIN RUBAC
Veronike oko nas su. Rane naše povijaju i služenjem bolnom tijelu olakšanje nam pružaju.
Isuse, sva dobra djela ti ćeš znati nagraditi, pa za svako milosrđe ljubavlju im ti uzvrati!
VII. DRUGI PAD
Rane naše sve su teže. Za postelju bol nas veže. Sumnja i strah stišću duše. Nade nam se opet ruše.
Bože, kako izdržati, kad uz tijelo i duh pati? Čuj naš vapaj, čuj naš glas, podigni nas, ojačaj nas!
VIII. TJEŠITELJI
Dragi naši uz nas pate. Suze svoje skrit ne mogu. Sve tegobe naše prate. Teško nam je njih gledati. U svom jadu i bolesti, želimo ih utješiti. Tješitelju svih žalosti, svima nama grijehe prosti po dobroti i milosti!
IX. TREĆI PAD
Opet snaga posustaje, jer put križa dugo traje, gorka čaša duboka je. Tijelo nam je ispaćeno. Duša nam se jadom slama. O Gospode, molimo te, svoju snagu daruj nama!
X. BEZ HALJINA I ODIJELA
Život ide svomu kraju. Ni haljine, ni odijela bolnom tijelu ne trebaju, jer postelja postala je jedino prebivalište. Naše misli Božje nisu, zato grijesi veliki su. Prljave nam halje svuci i duše nam, o Gospode, u svoj grimiz preobuci!
XI. PATNJOM PRIKOVANI
Evo stiže Božji sud. Na postelju prikovan je iznemogli svaki ud. Ustajanja više nema. Duša nam se na put sprema. O, raspeti dobri Kriste, već je blizu tamna noć, priteci nam u pomoć! Primi Bože, patnje naše što nam grijehe opravdaše!
XII. POKAJANJE I PREDANJE
Došli smo do samog kraja. Srce više nam ne zdvaja. Gotovo je putovanje. O, jesmo li izvršili sve zadaće i poslanje!? Za grijehe se sve kajemo. Pita duša Boga svoga, kakva li će biti plaća. Možda smo se i trudili da bi vječnost zadobili. Al’ smo bili kolebljivi. U kušnjama posrtali, dizali se i padali. Ipak, Božjem milosrđu u dan onaj se nadali. Molimo te, Kriste naš, što vječnosti pripadaš, nek’ ne bude tvoj sud strašan. Kada dođe sudnji dan, primi i nas u svoj stan! S bolesničkim pomazanjem dušu Ocu predajemo. Molimo te, Kriste sveti, sve što manjka našoj cesti, svojom mukom nadomjesti! Isukrste razapeti, nek’ ne bude ovo kraj. Obećani spas nam daj, primi nas u zagrljaj!
XIII. PRAZNA POSTELJA
Sa svog križa skinuti smo. Postelja je sada prazna. Svu toplinu i mekoću u patnji nam pružala je, sve dok žrtva trajala je. Na odar smo položeni; svetom vodom poškropljeni, ljudskom tugom, a i suzom i molitvom, za spas duše u vječnost smo ispraćeni.
XIV. POLAGANJE U GROB
Ispisana je zadaća. Prah se prahu opet vraća. I Božjeg Sina smrt dotače. Grob u tmini tijelo primi. Svjetla zora uskrisi ga i povede k visini. Ta zato je na svijet doš’o Otkupitelj ljudskog roda da nam duh svoj vječni preda, da nam duša ne boluje, neg’ vječitu hvalu pjeva. Tako neka bude. Amen! Smiluj nam se, Gospodine, smiluj nam se!
Završna molitva
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim ne će biti stranac: za njim srce mi čezne u grudima.
(Job 19, 25 – 27)
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu! Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amen.
Nedjeljka Andrić-Novinc
