Tijekom devet dana svoj pogled usmjerimo Raspetomu Kristu i pozorno slijedimo poticaje Duha Svetoga, otkrivajući njegovu svetu volju, produbljujući 3. pogl. naših Konstitucija.
„SLIJEDITI KRISTA U MOLITVI“ – „BOŽJIM DUHOM POKRENUTE – HRABRO NA PUTU“

Na početku, svakoga dana molimo svi zajedno:

U ime Oca, koji me je stvorio,
u ime Sina, koji me je otkupio,
u ime Duha Svetoga, koji me je posvetio …

Pjesma: Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i po svim crkvama, jer si po svome svetom Križu, otkupio svijet!

Evo, moj dobri i preslatki Isuse,
pred licem tvojim bacam se na koljena
i s najvećim žarom srca molim te i zaklinjem:
utisni mi u srce živa čuvstva vjere, ufanja i ljubavi
te pravu pokoru za moje grijehe
i čvrstu odluku da ih popravim.
To molim promatrajući u sebi
i gledajući u pameti tvojih pet rana
i imajući pred očima ono što je prorok David
rekao o tebi, dobri Isuse:
Proboli su ruke moje i noge moje,
izbrojiti mogu sve kosti svoje.

PRVI DAN – 5. rujna

„KRISTA SLIJEDIMO – OTVORENE DJELOVANJU DUHA SVETOGA!“
Blaženi oni čija su srca otvorena svetim nadahnućima!
Otvorimo se nadi, predanju i poniznosti, nepokolebljivim povjerenjem u Božje milosrđe.
Molimo da nas raspeti Isus učini sposobnima slijediti poticaje Duha Svetoga.

(kratka stanka)

Duše Sveti, Gospodine i životvorče, molimo za tvoju svetu prisutnost u našem životu, za tišinu, mir i obraćenje. Molimo te za ustrajnost u molitvi i otvorenost tvojim darovima, na slavu Bogu, u služenju svetoj Crkvi. Ispuni nas svojom mudrošću da ostvarujemo karizmu naših utemeljitelja u ovo današnje vrijeme. Obnovi nas u radosti i podari nam istinske spoznaje u prihvaćanju Očeve volje.

DRUGI DAN – 6. rujna

(početak kao prvi dan …)

„IZ EUHARISTIJE IZVIRE SPREMNOST DA ZAJEDNO NOSIMO
SVAGDANJI KRIŽ!“

U euharistijskoj molitvi upućujemo vapaj Bogu da ujedini svu svoju djecu u savršenstvu ljubavi, za sve članove Crkve, žive i mrtve.
Crkva nas želi ujediniti s Kristom da s njim postanemo jedno tijelo i jedan duh: blagujemo Kristovo tijelo da postanemo njegovo Tijelo, koje živi danas u svijetu.
To je tajna zajedništva!

(kratka stanka)

Gospodine,
Crkva smo i mi, Milosrdne sestre sv. Križa – Crkva moliteljica. Poput Krista, koji je raširio ruke na križu, po njemu, s njim i u njemu prinosimo se i zauzimamo za sve ljude” na putu …
»Vodi nas u svim našim odlukama i ne daj da zanemarimo ikoji od tvojih poticaja.«
Naša se Provincija nalazi pred važnim odlukama, potrebno je razbuditi se, i u molitvi
tražiti svjetlost Duha Svetoga. Učini da nam iz euharistije izvire uskrsna radost i spremnost da zajedno nosimo svagdanji križ na životnom putu.

TREĆI DAN – 7. rujna

(početak kao prvi dan …)

„U MOLJENJU ČASOSLOVA VAPIMO ZA GOSPODINOVIM MILOSRĐEM!“
“Časoslov je poseban oblik molitve što ga je stvorila i ozakonila Crkva, da njime zajednica Bogu posvećuje pojedine sate dana, na korist i potrebe svih ljudi.”
U molitvi, razdijeljenoj na časove dana, nastavlja se Kristova molitva i ostvaruje njegova zapovijed o neprestanoj molitvi: „Molite, da ne padnete u napast!“

(kratka stanka)

„Vječni Oče, želimo se odmoriti u tvojem Srcu.
Zahvaljujemo ti za dan koji je prošao, za sve susrete, za tvoju prisutnost.
Posvećujemo ti sve sate ovog prekrasnoga dana. Pouči nas kako živjeti u sadašnjem trenutku; kako misliti na ono što imamo, umjesto na ono što želimo, da
potražimo čudesno u običnom. Nemoj dopustiti da sunce ovoga dana zađe prije nego ti izreknemo svoje veliko „Hvala“ – što si nas čuvao i štitio, što si nas poticao u molitvi Časoslova.”

ČETVRTI DAN – 8. rujna

(početak kao prvi dan …)

U OSOBNOJ MOLITVI PREDAJEMO SVE SNAGE
DUHA I SRCA DJELOVANJU TROJEDNOGA BOGA

Tko sam ja osobno na Isusovu križnom putu? Jesam li slučajni prolaznik koji pomaže Isusu nositi križ? Ili sam Veronika koja se susreće s Isusovom boli?
Isusa bole moji, tvoji grijesi, naše međusobne osude, neimanje sućuti za drugoga i upiranja prstom u bližnjega pored sebe. Kako nosim svoj križ?

(kratka stanka … )

Trojedini Bože, prikazujemo ti svaki otkucaj svojega srca, sa svom svojom ljubavlju koju prinosimo tebi.
Molimo te, Trojedini, smiluj se cijelomu svijetu,
molimo te za obraćenje duša koje su te ovoga dana zaboravile i povrijedile.
Prikazujemo ti cijelo svoje biće,
kao zadovoljštinu za učinjene grijehe naše Zajednice, našega naroda.
Znam, Trojedini Bože, da je bilo dana kada smo odlutali od tebe.
Zato, daruj nam snagu duha i srca da te slavimo i vjerni tebi ostanemo.

PETI DAN – 9. rujna

(početak kao prvi dan …)

ČITANJE SV. PISMA POMAŽE NAM SVE DUBLJE SHVAĆATI
RIJEČ BOŽJU.

Unutarnja i vanjska tišina pomaže nam dublje shvaćati riječ Božju.
Šutnja križa nije samo znak Kristova darivanja i prostor njegova velikodušnog prihvaćanja, nego i način kršćanske vjernosti. Kršćanin je pozvan u šutljivom trpljenju i strpljivoj šutnji biti dar današnjemu svijetu. Tišina je sposobnost vratiti se svojoj nutrini u kojoj živi Bog ljubavi. »Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svojemu Ocu, koji vidi u skrovitosti.« (Mt 6, 6)
„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“

(kratka stanka)

„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna, oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
Pjesma: OSTANI S NAMA … 2. i 3. kitica

ŠESTI DAN – 10. rujna

(početak kao prvi dan …)

SVOJ REDOVNIČKI ŽIVOT USKLAĐUJEMO U DNEVNOM RAZMATRANJU.
… kratko razmišljanje …

„Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15, 39)
Nalazimo se, Isuse, podno tvojega križa.
Klanjamo ti se! Klanjamo se tvojoj ljubavi, klanjamo se tvojoj boli.
Promatramo, Isuse, tvoje izmučeno tijelo.
Oprosti nam na čestoj ravnodušnosti, pomozi nam zagledati se u tvoj križ.

(kratka stanka)
Isuse, podno tvojega križa osjećamo snagu tvoje ljubavi …
Oprosti što tako često zaboravljamo na cijenu svojega otkupljenja,
na ljubav koja želi biti ljubljena, na poruku i poziv križa.
Oprosti, Isuse!
Hvala ti, Isuse, što si umro za nas.
Ispuni nas, Isuse, svojom ljubavlju i mirom, novom snagom za život na putu…

SEDMI DAN – 11. rujna

(početak kao prvi dan …)

BOŽJU PRISUTNOST DOŽIVLJAVAMO … I U SUSRETU S LJUDIMA
Pozdravljajte se međusobno riječima: Mir i dobro!
I sve druge, i one koji vam nikad ne odzdravljaju, pozdravljajte riječima mira i dobra.
I štogod govorili, svaka riječ neka vam bude za mir i dobro.
I kad šutite, vaša šutnja neka zbori mirom i dobrom.
I kad u sebi ne nalazite mir i dobro, kad ih ne zapažate u drugima, svejedno
– svjedočite za mir i dobro.
Jer, jedino mirom i dobrom moguće je utrti nebeski put na zemlji i zemaljski put na nebu.
Po nama neka mir i dobro budu uočljivi i dostupni svim ljudima.

(kratka stanka)

Gospodine!
Neka tvoja ljubav ispuni naša srca!
Neka tvoja dobrota pokreće naša djela!
Neka tvoja moć uzdržava naš život!
Neka tvoje oko nadzire naše korake!
Neka nas tvoje milosrđe približi svakomu čovjeku!
Neka nas tvoja mudrost i radost navodi da druge darujemo radošću!
Neka tvoji putovi usmjeruju naše življenje!

OSMI DAN – 12. rujna

(početak kao prvi dan …)

… CIJELI NAŠ ŽIVOT NEKA POSTANE PREDANJE U LJUBAVI …
Predati se Bogu znači povjeriti mu svoj život, predati se njegovu vodstvu: njegovim rukama koje su jače i sigurnije od ljudskih, izručiti se njegovoj volji …
Gdje Bog stanuje? …. Tamo gdje čovjek u Isusovo ime prihvaća križ.
Križ je prihvaćanje drugih ljudi i kad su protiv naših očekivanja i kad nisu naših nazora.
U križu je i uskrsnuće, a ne samo umiranje.
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!

(kratka stanka)

Gospodine, očisti me od svega što ne dolazi od tebe!
Želim biti tvoja čista posuda, da ti se bezuvjetno darujem.
Želim biti potpuno tvoja.
Usadi, Gospodine, svoju ljubav u mene kako bih mogla ljubiti sve ljude i gorjeti za druge. Gospodine, oslobodi me od mene same, od mojega ”ja” koje se uvijek buni,
da bih s tobom mirno plovila u oceanu tvoje ljubavi.

DEVETI DAN – 13. rujna

(početak kao prvi dan …)

BITI ZNAK SVIMA, OSOBITO S ONIMA S KOJIMA ŽIVIMO.
Isus želi da ga slavimo životom u svojim obiteljima, zajednicama, na ulici, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici…
Samo tako možemo – i kao pojedinci, i kao Crkva – postati znak Isusa Krista i njegova uskrsnuća svima s kojima živimo i koje susrećemo, koji od nas očekuju da im budemo znak. Osobitu pozornost poklanjamo onima koji trpe zaboravljeni i osamljeni u svojoj bolesti i starosti … Budimo postojani u svemu onom što je dobro, da tako postajemo živi znak Isusova uskrsnuća.

(kratka stanka)

Gospodine, dao si mi obitelj, dao si mi Zajednicu, dao si mi ovaj svijet.
Tamo gdje je tama, upali svjetlo i neka moje srce bude svjetlo.
Gospodine, večeras ti kao dijete pružam svoje ruke.
Uzmi me u svoju školu i vodi me, daj da moje srce donosi svjetlo u tamu ovoga svijeta!
Pomozi nam da znamo ljubiti i darovati sami sebe, da tako u ovom svijetu pobijedi život.

s. Ksenija Majstorović