S anđelima i majkom M. Amadeom Pavlović u susret Božiću
Emisije na Radio Đakovu, nedjeljom u 12 sati, svakodnevno u 7 sati – Pripremila i vodi s. Meri Gotovac
PONEDJELJAK –ANĐEO POVJERENJA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Luki (Lk 5, 17-26)
Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!«
“Otpušteni su ti grijesi. Ustani i hodi?’ Ovo je radosna vijest današnjeg dana.
Promotrimo što se to u njemu događa. Dok je Isus naučavao, farizeji su sjedili ispred njega i gledali kako liječi bolesne. Ranije su vidjeli mnoga druga čudesa, ali unatoč svemu što su vidjeli nisu mogli povjerovati da je Isus obećani Mesija. Stoga, Isus im želi pokazati odlučujuće čudo kako bi povjerovali. Pred njima liječi uzetog čovjeka da im pokaže moć opraštanja grijeha. Da bismo razumjeli što se događa u ovoj evanđeoskoj sceni, moramo znati da je u Isusovo vrijeme postojao blizak odnos između grijeha i bolesti. Kronične bolesti poput paralize ili sljepoće, često su se smatrale posljedicom ili kaznom grijeha. Dakle, ako Isus ozdravlja uzetog čovjeka, to značiti da je i grijeh koji je uzrokovao tu bolest nestao. Unatoč svemu farizeji nisu bili spremni povjerovati da je Isus moćan opraštati grijehe. Dapače, oni su to čudo ozdravljenja smatrali bogohuljenjem, jer su shvaćali da samo Bog može opraštati grijehe i oslobađati ljude od tereta krivnje. Slijepi su vidjeti da je Isus vraćajući uzetome zdravlje duše i tijela pokazao veliku snagu Božje otkupiteljske ljubavi i milosrđa. Time je Isus dokazao da njegov autoritet liječenja i opraštanja grijeha dolazi od Boga. Gospodin je spreman i nama donijeti ozdravljenje tijela, uma i duše. Spreman je ozdraviti duhovne, tjelesne i psihičke rane svima, koje u vjeri pred njega donosimo. Anđeo povjerenja danas nam poručuje:
Anđeo povjerenja: Povjeruj u Isusa koji svojom milosrdnom ljubavlju i oproštenjem donosi iscjeljenje duše i uma. Prepusti se njemu koji svojom ljubavlju želi dotaknuti svako područje tvoga života: tvoje najskrovitije misli, osjećaje, stavove i sjećanja te tako te osloboditi od ropstva različitih navezanosti i ovisnosti. Povjeruj u Isusa pa i ti donesi danas pred njega sve bolesne i paralizirane u grijehu. U tom duhu Majka Amadea Pavlović govorila je svojim sestrama:
„Molit ću Isusa za milost, da ga nosimo i dajemo onima, koji Ga traže, onima, koji Ga trebaju, ali i da molimo i da se žrtvujemo i za one, koji Ga ne će, da bi ih milost Božja obasjala i prožela, da uskrsnu na novi život. To je danas naša glavna misija, da Mu tihim i skromnim radom privodimo duše.“
UTORAK – Anđeo milosrđa
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 18, 12-14)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«
Svako evanđelje govori nam nešto o Bogu. Današnji evanđeoski ulomak prikazuje nam Boga koji, kako kaže papa Franjo, ne voli gubiti. On je Bog koji traži. Poput pastira koji ide tražiti izgubljenu ovcu, Bog traži one koji su odlutali i udaljili se od njega. To nam je utjeha jer se često izgubimo u životu. Isus, naš Dobri pastir, traži nas i nosi natrag, dakako, ako mu to dopustimo. Valja primijetiti kako Bogu nije važna krivnja ovce koja se izgubila. Naprotiv, kad je pronađe, raduje se više zbog nje nego zbog ostalih devedeset i devet koje nisu zalutale. Radosna vijest za sve nas jest da se Bog brine za nas, osobito za one koji su se izgubili, koji su se udalji od zajednice. No, njegova najveća briga su maleni, oni na koje nitko ne obraća pažnju, koje se gura u zaborav i po strani. Za Boga su maleni i oni, koje ljudi smatraju grešnima, izgubljenima. Koliko smo mi takvih ljudi već otpisali, prekrižili? A tko nam jamči da Bog nije ostavio upravo nas devedeset i devet u gorama te pošao u potragu za zalutalim pojedincima? Dok razmišljamo o ovom evanđeoskom udlomku, ne možemo se ne pitati o kvaliteti naših odnosa unutar obitelji i naših kršćanskih zajednica. Sve češće smo suočeni s pojavom da se neki među nama ne osjećaju dobro, napuštaju kršćanske i obiteljske vrijednosti te odlaze iz Crkve. Trebamo se upitati koliko smo sami odgovorni za njih? Prispodoba o izgubljenoj ovci i pastiru uči nas velikodušnosti prema malenima i izgubljenima. Isus Krist naš Dobri pastir, poziva nas da ga nasljedujemo u ljubavi prema takvima. Zato nam danas šalje Anđela milosrđa:
Anđeo milosrđa: Zauzmi mjesto pastira i razmisli je li prava tvoja ljubav prema malenima? Djeluješ li prema izgubljenima kako bi Krist postupao? Osjećaju li se uz tebe dobro ili u tebi nalaze razlog za povlačenje? Kako možeš pomoći izgubljenima da se vrate Bogu i zajednicu Crkve? Dobri pastiri danas su prijeko potrebni. Stoga je majka M. Amadeja u tom duhu poticala sestre slijedećim riječima:
Kod sv. mise – kod prikazanja – stavit ću na patenu uz sav posao i sav napor, teškoće i križeve, koji će me preko dana snaći: „Gle, Oče, Tebi za ljubav prinosim na pateni žrtvu dnevnoga rada i napora. Primi je, Tebi na slavu, na naše posvećenje, kao zadovoljštinu za uvrede, za obraćenje umirućih grešnika, za obraćenje grešnika…“
SRIJEDA – Anđeo smirenja
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 11, 28-30)
U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Riječi današnjeg evanđelja pune su topline i bliskosti. Živimo u svijetu naglašenog aktivizma, materijalizma, sebičnosti i neosjetljivost za druge. Svijet se vrti i okreće munjevitom brzinom tako da nemamo dovoljno vremena ni unutarnjeg mira usvajati te promjene. Opterećeni smo i umorni od prekomjernog rada bez uočavanja uvjerljivih rezultata. Pred takvim svijetom koji je odlučio Bogu okrenuti leđa, pred svijetom koji se neprijateljski odnosi prema evanđeoskim vrijednostima Isus donosi utjehu, radost i nadu: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Zadivljeni pred dobrotom i ljubavlju našega Boga ne možemo drugo nego mu se prepustiti i otvoriti svoje srce da mu govori.
Gospodine, toliko je tereta na mojim ramenima! Toliko opterećenja, toliko obveza koje me žele satrti! Kako je lijepo čuti tvoj poziv da nas čekaš, da ti predamo svoj umor i opterećenja. Hvala ti za tvoju riječ koja nas poput svjetiljke uvodi u nutarnji mir kad upadnemo u jurnjavu svakodnevnice, kad bježimo od sebe i od tebe. Sve nas pozivaš, svima želiš oprostiti grijehe, iscijeliti slabosti, spasiti od iznemoglosti. Svjetlo tvoje riječi prodire u najskrovitije ponore naše duše, gdje boraviš ti koji nas s ljubavlju zoveš: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”. S tvojim riječima dolazi nam Anđeo smirenja.
Anđeo smirenja: Došašće je. Gospodin Isus dolazi u susret i zove te da u njemu nađeš mir i odmor. Jesi li spreman barem na čas ostaviti svoje obveze, navike, svoj prestiž za novcem i zaradom, svoje dnevne susrete s ljudima i ostati s njime u razgovoru i molitvi? Pozivam te danas: Povuci se u tišinu svoje sobe, u crkvu ili negdje u prirodu i doživi Isusa, doživi njegov zagrljaj, toplinu i mir. Poslušajmo kako je majka M. Amadeja upozoravala svoje susestre:
„Briga, da udovoljimo teškim zahtjevima sadašnjice, njezinim velikim potrebama, učinila je, da smo rad na nutarnjoj izgradnji naše duše, rad na duhovnom životu, stavili malo u pozadinu. Potrudimo se, da unesemo u naš život više molitve i mirnoga rada bez užurbanosti, da uzmognemo više i bolje svjedočiti za Krista i pridobiti sve za Krista.“
ČETVRTAK – Bezgrješno začeće – ANĐEO PREDANJA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Luki ( Lk 1, 26-38)
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
„Bogu ništa nije nemoguće!« Ovo je radosna vijest današnje svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Mi ljudi prečesto svoje uspjehe pripisujemo vlastitom djelovanju. Naše obrazovanje, bogatstvo ili tehnološke sposobnosti mogu nas dovesti do lažnog osjećaja sigurnosti, da mi sami možemo upravljati svojim životom. U Marijinom životu Bog je jasno očitovao da je On Gospodar našeg života. Od njega je sve što imamo i jesmo. Današnje evanđelje nas podsjeća da Božji plan za spasenje ljudskog roda nije Marijina zasluga već Božja vlastita inicijativa. On je unaprijed pripremao Mariju sa svime što će joj trebati da ispuni svoje poslanje Majke Otkupiteljeve, poslanje koje ona prihvaća u slobodi i vjeri. I nama se Bog objavljuje i govori na mnogo načina. No, jesmo li poput Marije sposobni razumjeti i prihvatiti Njegov plan za nas? Dopuštamo li Bogu da ga ostvari na nama, kakav god on bio?
Ne bojte se! Jedan je od stalnih refrena Evanđelja. I u današnjem evanđeoskom ulomku anđeo Gabrijel govori Mariji: „Ne boj se! Ta našla si milost u Boga.“ Gledajući na Mariju, koja je prihvaćanjem volje Božje pobijedila strah, pitam se: Čega se bojim u odnosu na volju Božju u svome životu? Na što me Bog zove i kako mu se odazvati? Marijino pristajanje uz plan Božji, koji nije u potpunosti razumjela, postaje model našeg vlastitog pristajanja uz volju Božju, koja se očituje u našem svakodnevnom životu. Marija ne pita Boga zašto to traži od nje, nego: „Kako će to biti?“ Iz takvog pitanja razvidan je Marijin pristanak na ono što Bog od nje traži, ali se pita kako će to biti. Božji odgovor je: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“. Duh Sveti je odgovor i na naša pitanja koja postavljamo Bogu u svome životu kad ga pitamo: Kako će to biti? Moć Duha Svetoga će nas voditi i jačati. Ta Bogu ništa nije nemoguće! Ako imamo vjere, Bog će učiniti čudesne stvari u našem životu. Priča o navještenju je priča o povjerenju. Zato nam Božja Riječ danas nudi Anđela predanja koji nam govori:
Anđeo predanja: Poput Marije dopusti da sve bude po riječi Božjoj. U molitvi i u čitanju Svetog pisma uvijek traži njegovu volju i poput Marije spremno je izvrši. Tako je majaka M. Amadeja govorila svojim sestrama:
„Točno, savjesno i sabrano obaviti svaku dužnost. Volja Božja se uvijek ima savjesno i sabrano vršiti, a napose danas, kad se u svijetu ne poštuje Bog ni Njegovi zakoni.“
PETAK – ANĐEO GORLJIVOSTI
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 11, 16-19)
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«
Jedna od najvećih bolesti od kojih čovjek može patiti jest odsutnost emocija, ravnodušnost i nepovjerenje prema svemu. Isus se u današnjem evanđelju s pravom žali na svoje suvremenike, koji u svojoj ravnodušnosti ne slušaju ni Ivana Krstitelja ni Sina Čovječjeg. Uspoređuje ih s djecom koja se u igri ne znaju radovati ni u žalosti žalovati. U svemu ostaju nezainteresirani i sumnjičavi, puni predrasuda. Preko ove usporedbe o djeci Isus je okarakterizirao svoj naraštaj. Došao je Ivan Krstitelj koji je bio na glasu kao strog, a oni su ga ignorirali, da je previše čudan i „Đavla ima.,..” Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, blaguje s grješnicima, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Stojeći u duhu pred ovim evanđeoskim prizorom pitamo se: Zašto su Ivanova i Isusova poruka naišle na gluhe uši i žestok otpor pismoznanca i farizeja? Odgovor je u njihovoj zavisti i ljubomori jer je veliko mnoštvo ljudi hrlilo Ivanom i Isusom. Zato im Isus na kraju evanđeosokog ulomka poručuje, bez obzira što ne prihvaćaju ni njega ni Ivana, mudrost Božja se slavi u njihovim djelima.
Poput naraštaja Isusova vremena i naše doba obilježeno je ravnodušnošću, prezirom i predrasudama osobito u odnosu na nebeske stvarnosti. Ravnodušnost otupljuje naše uši za Božji glas i radosnu vijest evanđelja. Samo oni koji su otvoreni Duhu i ponizni pred Bogom mogu prepoznati Mudrost Božju očitovanu u Isusovu i Ivanovu životu. U doba došašća današnji evanđeoski ulomak želi nas podsjetiti na njihovu gorljivost i poziv na obraćenje. Poslušajmo Anđela gorljivosti.
Anđeo gorljivosti: Unatoč odbijanju i oštrim osudama mnogih, Isus je išao zemljom čineći dobro. Nasljeduj ga u njegovoj mudrosti, ljubavi i gorljivosti. Nemoj brinuti o tome što drugi misle o tebi. Idi, pa i ti danas čini dobro svima! Majka M. Amadeja je govorila sestrama:
„On nam je zacrtao put prema Kalvariji i pošao tim putem prije nas, da nam pokaže koliko nas ljubi i da je put križa jedino pravi put, da nam pokaže, kako nas razumije i kako želi da budemo u trpljenju Njemu što slične“
SUBOTA –Anđeo pomirenja
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Luki ( Lk 17, 11-19)
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
U današnjem evanđeoskom ulomku sv. Luka donosi zgodu s Isusova puta između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, u susret mu dođoše desetorica gubavaca. U to vrijeme gubu su smatrali nečistom jer se vjerovalo da je ona posebna kazna za grijehe. Za oboljele od gube vrijedili su posebni propisi: „Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: „Nečist! Nečist!’ Tako su i ova desetorica stala podalje od Isusa i umjesto da viču: “Nečist, nečist!” vapili su: “Isuse, Učitelju! Smiluj nam se!” To je vapaj kojim se obraćamo Bogu na početku mise u pokajničkom činu. Umjesto da vičemo: „Nečist! Nečist!“ i mi vapimo: “Gospodine, smiluj se!” Desetorica gubavaca vjerojatno su čuli o čudesima koje je Isus činio i zato vjeruju da i njih može izliječiti. Kad ih ugleda, Isus im reče: „Idite, pokažite se svećenicima!” Prema židovskom Zakonu oboljenje od gube i ozdravljenje od nje morao je ustanoviti svećenik. Poslušali su i krenuli. Njihova vjera je morala tada biti na kušnji. I očito je izdržala tu kušnju jer svi ozdraviše. Jedan od njih, Samarijanac, vidjevši da je ozdravio vrati se nazad te slaveći Boga ponizno zahvali Isusu zbog ozdravljenja. Svjestan da je njegovo ozdravljenje milosrdna Božja intervencija u njegovu životu na sav glas slavi Boga. A to potvrđuje i sam Isus govoreći mu: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Što nam poručuje današnje evanđelje? Kao što je bolest gube udaljavala ljude od članova obitelji i zajednice i grijeh po svojoj definiciji znači odvajanje od Boga, od nas samih i od drugih. Da bi nas očistio i ozdravio od gube grijeha, Isus je prolio za nas svoju Krv. Ne samo to, nego svjestan da su ljudima potrebni opipljivi znakovi, ustanovio je sakramente. Tako je među ostalih sedam sakramenata ustanovio je sakrament svećeničkog reda. Nasuprot starozavjetnih svećenika koji su potvrđivali čistoću od gube, novozavjetnim svećenicima dao je vlast oslobađati ljude od grijeha u sakramentu pomirenja. U svjetlu ovakvog promišljanja poslušajmo Anđela pomirenja.
Kao desetoricu gubavaca koje Isus šalje da se pokažu svećenicima i vas, dragi slušatelji, šalje da se ovog došašća pokajete i pokažete svećenicima u sakramentu ispovijedi. Kakvo trpljenje izaziva grijeh u duši čovjeka poslušajmo majku M. Amadeju Pavlović.
„Najteže i najbolnije trpljenje je ono kad duša trpi zbog vlastite naravi u časovima tame i duševne patnje… To su časovi, kada se čovjek nađe sam pred sobom, pred svojom savjesti i pred svojim Bogom, kad si pogleda ravno u oči, i osjeća svu težinu odgovornosti pred onim što jesam i što bi morala biti… što sam trebala da dadnem, a nisam dala… da učinim i nisam učinila… kad vidi svu svoju bijedu, praznine svoje duše, čiji manjak je sama skrivila.“
s. Meri Gotovac
