U petak, 25. studenoga 2022. godine, u 16 sati, u sklopu susreta osoba posvećenoga života đakovačke regije, u Dvorani za duhovne vježbe, vlč. Mario Brkić održao je predavanje na temu: Kako će to biti? – Čuđenje žene pred Božjim planom. Vlč. Marija pozdravila je i izrazila mu dobrodošlicu s. Jelena Kovačević, povjerenica za osobe posvećenoga života đakovačke regije.
Vlč. Mario u uvodu podsjetio je na smisao i značenje duhovne obnove: „Duhovno se obnoviti znači zastati na trenutak u vremenu u kojem se nalazimo. Ne očekivati ništa od sebe, u smislu da bih trebao činiti nekakav napor da sve bude drugačije nego inače. Ne, sada ne trebam činiti ništa. Kako je to lijepo nekada čuti. Danas smijete stati i odmoriti se od svega. Pokušaj sada ne misliti ni o čemu drugom, osim o sebi i o svom odnosu s Bogom. Ovo je vrijeme koje je darovano baš tebi. Sada si ti ona koja treba primati od Gospodina. Ništa ne činiti, nego primati. Da bi Bog mogao učiniti nešto u tvojem srcu, treba mu tvoja sloboda za njega. Važno je isprazniti svoje misli i svoje srce da bi u njega mogao ući Bog. A to za njega nije ništa novo i ništa neostvarivo.“
Predavač je zatim usmjerio pogled sestara prema vremenu došašća: „Ovo vrijeme došašća privilegirano je vrijeme u crkvenoj godini, koje nas stavlja na novi početak. Možemo reći da nas resetira u našem kršćanskom pozivu. Pitaj se danas ispočetka: Tko sam ja? Zašto vjerujem? Otkuda meni vjera? Primijetit ćeš da ti je sve dano. Ništa nisi tražila, ništa zaslužila. Sve je to dar. I tvoj život i tvoja vjera. Netko je htio da postojiš i da danas sjediš ovdje, na ovom mjestu, da svoj život staviš potpuno u službu Gospodinu. Tebi je darovana sposobnost da drugima budeš vidljivi znak Božjega postojanja, da im govoriš o tome kako postoji netko tko je iznad svih nas, tko nas je stvorio i tko nas neizmjerno ljubi. Sve ti je to Bog darovao da možeš izvršiti svoj poziv. Koliko si toga svjesna? Ili čekaš da radije činiš nešto drugo? U životu uvijek nešto iščekujemo. Čekala si da uđeš u samostan. Čekala si svoje prve zavjete, pa doživotne. Čekala si prvu službu, pa si čekala da te maknu s te službe. Život je izgleda neprestano iščekivanje. Danas, u vremenu došašća čekamo još jedan Božić. Promotrimo li iz šire perspektive našega postojanja, svi koji vjerujemo u Isusa Krista čekamo njegov konačni dolazak. Ali, dok čekamo taj konačni, želimo još malo dublje ući u otajstvo njegova prvog dolaska među nas ljude, želimo zajedno s Marijom iskusiti onaj prvi advent, vrijeme iznenađenja i čudesnoga iščekivanja rođenja Spasitelja svijeta. Izraelski narod tolika je stoljeća čekao ostvarenje proročkih riječi da će na svijet doći Božji Pomazanik, Mesija, koji će izbaviti njihov narod od svih neprijatelja. Treba doći onaj koji će ih spasiti i osloboditi. Čekali su i čekali, sve dok jednoga dana, na sasvim neočekivan način, daleko od očiju i ušiju drugih ljudi, dođe vijest o novom početku. To je bio početak mesijanskih vremena.“
Vlč. Mario tada je pozvao sestre da na nov način poslušaju evanđeoski odlomak žive riječi iz evanđelja (Lk 1, 26-38). Zatim je povezao naš život s pojedinim dijelovima teksta: „Vidite, Bog upravo tako djeluje u svakom čovjeku. Njegov iznenađujući dolazak otkriva novi smjer u kojem ćemo ići, smjer koji je zacrtala njegova volja, koji nije dio naših osobnih životnih planova. Treba li žaliti ako nismo ostvarili ono što smo planirali? Tko zna kakav bi tvoj život bio da danas nisi to što jesi. Ti vrijediš i više nego što ti to drugi oko tebe potvrđuju ili ne potvrđuju. Tebe je Bog izabrao za posebno poslanje tvojega života i u tome surađuješ s njim kako bi se njegova volja ostvarivala u svijetu. A njegova volja ne ide protiv nijednoga stvorenja. Čak štoviše, ne samo da želi da sve njegovo stvorenje bude potpuno ostvareno, nego još više od toga: On koji je sve stvorio želi da njegovo stvorenje bude uzvišeno na božansku razinu – pobožanstvenjeno. Onaj tko prima radost i milost, tko prima Isusa Krista u svoj život, postaje takav – sličan Bogu. Naša otvorenost prema njemu znači našu suradnju s njim. Velika je to spoznaja – da smo suradnici Svevišnjega, posebno mi, čije je poslanje svjedočiti vječnost kao našu budućnost. Zato nema među nama nekoga tko bi bio bezvrijedan u Božjim očima. Svi mu trebamo, svatko na svoj način, na svojoj službi u zajednici, sa svojim sposobnostima ili svojim ograničenostima. Ne treba sve biti kako mi mislimo i želimo. Dopustimo Bogu da nadopunjuje ono što je njegov dio.“
Između ostaloga, vlč. Brkić poručio je sestrama: „Ovo je pravo došašće. To je život nas kršćana: radostan – jer nas Gospodin pohađa, otklanja strah, vodi naš život u svojoj milosti, izabire baš tebe za posebnu ulogu u svijetu. Marija je, doduše, u svojoj utrobi nosila Božjega Sina i rođenjem ga je darovala svijetu ne samo na duhovan, nego i na fizički način. Ako mi u svojim životnim ulogama želimo drugima donositi Krista, onda najprije mi trebamo biti ispunjeni njime. I to ne bilo kako, ne površno, ne djelomično, nego do kraja. Moje temeljno životno opredjeljenje treba biti Isus Krist. Ne samo duhovno, nego i fizički. Samo imajući ga u sebi, moći ću ga donijeti drugima. (…) I ova naša duhovna obnova svojevrstan je Božji glas koji nas ohrabruje za naše poslanje u svijetu u kojem živimo. Bog danas ponovno prilazi svakomu od nas i čeka našu slobodu i pristanak naše volje. On želi surađivati i s nama, kao što je surađivao s Marijom i Josipom. A mi imamo priliku reći svoj: Evo me. Možda već danas u sakramentu svete ispovijedi. Možda za vrijeme euharistijskoga klanjanja. Gospodin te čeka, i strpljiv je s tobom. On ne će nikada odustati od tebe. Danas imaš priliku doživjeti novu radost.“
Slijedilo je euharistijsko klanjanje i Večernje hvale Božanskoga časoslova u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova.
s. Nada Martinković
