Klanjanje uz pjesmu i riječ sestre Mariangele Žigrić
- ožujka 2022.
Hvalim te, Gospode blag (pjesma za izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta)
Hvalim te, Gospode blag,
hvalim te, jer si mi drag.
Ti si mi radost i mir,
ljubav, života vir.
Hvala ti, Kriste, za spas,
što nadom ispunjaš nas.
Hvala ti što si naš Kruh,
u nama kliče tvoj Duh.
+ + +
Proničeš me svu i poznaješ (molitva)
(usp. Ps 139.)
Gospodine,
sretna sam što me poznaješ.
I svim bićem želim
da budem pred tobom tako prozirna
kao kristal.
Divno je biti upoznat…
A meni je mučno
jer sama sebe ne poznam.
Želim, Dobri,
svim bićem želim
da me upoznaš.
Osjećam
da me tvoj pogled
prožimlje,
da me tvoj Bitak
proniče…
Tonem u kristalno more,
more od prozirca.
Pogled me tvoj miluje,
ranjava i liječi.
Otvaram pred tobom, Jedini,
sve pore svoga bića,
sve nabore svoga srca,
svu zamršenost svojih misli,
sve labirinte svojih osjećaja,
sve ponore svoga ništavila
i molim:
Pronikni me svu
i upoznaj!
Jer kad me ti proničeš,
ti me i stvaraš
i otkrivaš mene meni;
sliku svoju u mojoj dubini.
I sretna sam, sretna.
I duša mi treperi
pod tvojim pogledom
milosrdnim i nježnim.
I čini mi se
da u meni duboko
gledaš sebe.
Kako je lijepo
biti upoznata;
bez nabora
stajati pred tobom
i kliktati,
i pjevati,
i čeznuti,
i čekati
da i ja tebe upoznam
kako sam i spoznata.
I Duh i Zaručnica
govore:
„Dođi!“
Dođi, Gospodine Isuse!
+ + +
Podne (pjesma)
Podne, žarki oganj lije,
Krista umor, žeđa bije,
pa kraj zdenca eto sjeda,
u dalj njeg’vo oko gleda.
Tebe žeđa Krist, tvoj Spas,
tebe zove njegov glas.
Crpsti vodu dođe žena,
tminom zjapi duša njena,
ni ne sluti tko će biti
taj što moli: Daj mi piti.
Tebe žeđa Krist, tvoj Spas,
tebe zove njegov glas.
Bog tad žedan stvora toga,
otkri tajnu bića svoga;
povjerova žena njemu,
Isus opra savjest njenu.
Tebe žeđa Krist, tvoj Spas,
tebe zove njegov glas.
Provre u njoj vrutak tada,
ljubav Božja u njoj vlada:
žedne vodom poji svuda,
put joj prav je, ne vrluda.
Tebe žeđa Krist, tvoj Spas,
tebe zove njegov glas.
+ + +
Što ti kažeš, tko sam ja? (molitva)
Pitaš me, Gospodine:
„A ti? Što ti kažeš, tko sam ja?“
Gospodine, teško mi je odgovoriti
jer djela kod mene zaostaju za spoznajom…
Ipak, znam…
I tebi je to znano:
Ti si za mene ponajprije milosrđe…
Ljubav.
Ti si smisao, radost, nada…
Ti si moj Bog,
moje SVE…
Ti si moj život, preobilje života,
moj otac, brat, zaručnik…
Moj Gospodin i moj Bog…
U žalosti, ti si mi utjeha,
u žeđi, ti si vrutak žive vode,
u gladi, ti si jelo moje preobilno,
u bespuću, ti si put u život…
U zbrci ovoga svijeta, ti si vječna harmonija,
u nemiru, ti si moj mir,
u umoru, ti si moj blaženi odmor,
u slabosti, ti si moj siguran oslonac,
u progonstvu, ti si moja domovina,
u bolesti, ti si moje zdravlje,
u smrti, ti si moj život, život vječiti,
u vječnosti, ti si moje blaženstvo.
Ti…
Samo ti…
+ + +
Ja imam Oca (pjesma)
Ja imam Oca koji mi prašta,
koji je radost na putu mom.
Ja imam Oca koji me vraća
ako u tami izgubim put.
Ja znadem, brate, tebi je teško,
trnje je često na putu tvom.
Al’ budi hrabar, Otac te ljubi,
nikad te neće ostavit on.
Mi jesmo bijeda, al’ on nas traži,
sreću i život nam daje on.
Jer on je Otac, nade ne gubi,
u njeg’vu srcu čeka nas dom.
+ + +
Milosrđe tvoje (molitva)
Milosrđe tvoje, Bože,
izmjerit zar itko može?
Smiluj nam se, Oče blag!
Za nas dao svog si Sina.
Riješi nas svih grijeha, tmina,
očisti nas, spasi nas!
Sabrat ćeš nas sa svih strana,
oprati od svih nas mana,
Bože, Oče predobri.
Srce ćeš nam novo dati,
ljubav će nam tvoja sjati.
Tvoji biti želimo.
Daruj nama svoga Duha,
hrani nas od svoga Kruha!
Radost naša budi vijek.
Tvoju volju daj nam slušat,
ljubav tvoju srcem kušat,
radosno te hvaliti.
Krist me iz ropstva izvede (molitva)
Krist me iz ropstva izvede,
ta on je sama dobrota!
U njem je prava sloboda,
u njem je radost života.
Isusu služiti želim,
krv svoju za me on proli,
milošću svojom me krijepi,
vodi k sve većoj slobodi.
Pođite za njim svi ljudi,
jer on je Istina sama.
On će vam vratit slobodu,
nestat će zloća i tama.
+ + +
Skriveno blago (pjesma, solo postulantica Franka Dobranić i svi)
Skriveno blago sam našao
u njivi svoga života.
Srce mi ono očaralo,
iz njega struji ljepota.
Blago silno sam našao,
od njega većega nema!
Imati blago to zauvijek,
moja je jedina želja.
Danju i noću sad razmišljam
i sretan planove kujem…
Blago me ono je zanijelo,
u srcu Božju riječ čujem:
Hajde, dođi, i slijedi me!
Prodaj sve što te još veže!
Prazne su ruke tek prikladne
za blago beskrajne sreće!
Premnoga braća još lutaju
u mraku punom grozota.
Njima bih htio doviknuti:
„Bog je sve blago života!“
Silno blago sam našao,
srećom mi procvalo biće:
Isusu sav sam se predao,
od sada on mi je žiće.
+ + +
Ljubav nije ljubljena (molitva)
Bilo je to davno
kad je k nama
sišla Ljubav sama…
Ljubav jednostavna i čista
poput potoka bistra.
Ljubav se smiješila,
pružala ručice Majci,
dragala ptice i cvijeće…
Bilo je davno
kad je jednog dana
ta ista Ljubav sama
prepuna rana
na križu sebe nam dala…
Od onda stalno,
svakoga dana
ona je s nama;
sebe nam pruža,
dokraja sebe nam daje…
I Golgota još traje,
i Ljubav još na Križu sjaje
– Ljubav Kristova.
I bilo je to davno
kad je sirotan Franjo
jecao
što Ljubav nije ljubljena…
A danas? Danas?
Ima li danas koga
tko bi poput Franje
razderana srca
i rasplamsale duše
jecao
što Ljubav nije ljubljena?
Ima li koga
tko bi, kao on,
želio postati
posve, posve sličan
– Raspetom?
Da, ima li koga
tko bi, poput Franje,
žudio nositi
na svom tijelu
Isusove rane…
tko bi, kao on,
jecao dušom svom
Što Ljubav nije ljubljena?
+ + +
U 18 sati: Večernje hvale
Na tebe sva se oslanjam (za pohranjivanje Presvetog)
Na tebe sva se oslanjam,
sav život svoj ti poklanjam,
i ljubav moja kao cvijet
nek cvate za te zauvijek!
Jer prvi si me ljubio,
u Krvi svojoj umio.
Ti vječna moja mladosti,
ti more prave radosti,
i moja hvala kao pjev,
nek jekne sad i zauvijek!
Jer prvi si me ljubio,
u Krvi svojoj umio.
Kad žalost, tmina snađe me,
kad slabost, bijeda tišti me,
i tada ću se uzdati
i tebi sva se predati.
Jer prvi si me ljubio,
u Krvi svojoj umio.
s. Deodata Kočonda, priredila
