Naslovna fotografija: Cathopic
Očima koje su ga gledale sa zemlje
Očima koje su ga gledale sa zemlje, Isus na križu izgledao je izgubljeno, kao da nema spasa. Gotovo je, umire; izmučen, ostavljen, posve sam i napušten, ni učenici nisu ostali s njim, osim jednoga, Majka do križa mogla je samo ruke prema njemu pružati, ali ne ga, kao prije, zagrliti i utješiti. Sad je ostao sam, posve sam. Ali, oči koje su ga gledale s nebesa vidjele su nedjelju, iako je bio petak. Otac ga nije ostavio, iako je radi nas dopustio da njegovo Srce osjeti ostavljenost pa se iz njegova Srca izvio jecaj: “Oče, zašto si me ostavio?” Možda ga i ti sada to isto pitaš, možda i ti sada proživljavaš svoj Veliki petak. Ali, doći će i tvoja nedjelja. Otac tvoj Nebeski zna zašto sada dopušta da taj križ nosiš na svojim ramenima. On vidi dalje od tvoje patnje. On zna svrhu svih stvari i situacija. U njegovim si rukama. Ako si zaista Kristov, ne boj se križa, nosi ga s njim, nosi ga za njim, uči se od njega. Ne ćeš ga zauvijek nositi, Isusa su skinuli s križa, uskrsnuo je. Tako ćeš i ti. On će s tebe skinuti sve one terete koji nisu za tvoje dobro. A za onaj križ, koji si nosio ljubeći njega, dobit ćeš vijenac života. Radost nije u odsutnosti križa i trpljenja, nego u prisutnosti Isusovoj. Ako si s Isusom i tražiš njegovu volju, i onda kada se sve bude činilo izgubljenim, Bog će učiniti čudo. Tvoje će se srce tada radovati i nitko ti tvoje radosti uzeti ne će jer Bog će u tebi ispuniti svoj sveti naum koji ima za tebe još od postanka svijeta. Neke stvari ne ćemo do kraja ovdje na zemlji razumjeti, nego tek kad pred Lice Božje dođemo razumjet ćemo zašto je bilo tako i tako, zašto si morao pretrpjeti to i to… Ipak, bit će nam jednoga dana drago što smo nosili svoj križ za svojim Učiteljem.
s. Franciska Ulrika Sajdl
U znaku križa 1-2022., str. 8
