s. Teuta Augustini
USKRSNUĆE
Nevjerojatno koliko se sve podudara u mojem životu s tvojom riječju. Ti si Riječ vječna, na kojoj je sve utjelovljeno od Duha Svetoga po zamisli Oca.
Božji Sine, presretna sam da sam doživjela u svojem življenju dolazak tvoj i utjelovljenje tvoje u ljudstvu, vidljivo, realno. Znam da smo stvoreni u tebi, po tebi i na tvoju sliku, ali sad imamo i zoom-iranog Tebe, iznutra i izvana, nevjerojatno. To da možemo s tobom se ne samo upoznati, nego i biti ti prijatelji, čak braća, prava, zaista je veliki izraz poštovanja, povjerenja i vrjednovanja. Koliko smo veliki u tvojim očima, cijenjeni… I koliko voliš svakog od nas, jedinstvenog. Dar je to najveći da s tobom možemo tako prisno živjeti, da želiš postati dionikom svega našega, lijepog i ružnog, tužnog, ništa ti naše ne smeta, osim onog što nama smeta i nas vrijeđa, ranjava nas i ubija. Od toga želiš da se pazimo, i uzdržavamo, i borimo. Da bi nama bilo dobro, da bismo mi stigli doma, k tebi. Divan si, Isuse!
More je u dubinama mirno i kada su valovi uzburkani. Neka si ti u dubinama mojim, i oluju ćeš ti smiriti. Ništa me ne može odijeliti od tebe, jer ti si rekao: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre na ovom svijetu, ovomu svijetu, poput mene će živjeti, i sa mnom će živjeti, sa svim ljudima u Raju, u kući Oca mojega i Duha Svetoga. Zar to nije fenomenalno, nevjerojatno, nemoguće, rekli bi mi ljudi. Prelijepo da bi bilo istinito, zar ne? Potpuno istinito, moguće, i zato predivno. Hvala ti Isuse, Spasitelju, da si uzeo tijelo naše i svu našu egzistenciju da bi mogao u našoj smrti Smrt zauvijek pobijediti. To je želja svih ljudi svih vjekova. Neka si ti nama došao, neka si nas s Bogom pomirio. Hvala ti! Hvala što si nas došao osvijestiti, zavoljeti, put pokazati, braniti, nahraniti, ojačati, snagu nam dati, a ne osuditi, izvrijeđati, kritizirati, opominjati i kazniti. Nismo za to stvoreni, nismo se tako s tobom nagodili, dogovorili. Ti si rekao: Gdje ja idem, i vi ćete doći i bit ćete zauvijek sa mnom, uz mene. Tko me voli, tko braću voli kao što sam ja vas volio, tko čuva moju riječ, ne ide na sud, njemu se život mijenja, a ne oduzima, on prelazi ravno u Raj, u pravi život. Zar to nije predivna spoznaja?! To nije samo želja, vjerovanje, to je realnost, to obećanje čeka na svakog od nas. Sve je spremno. Sve je platio Isus. Životom svojim, poslušnošću Ocu, poniznošću i odanošću svojom, dobrotom, milosrdnom ljubavi. Treba samo poželjeti biti dionikom toga Boga, te ljubavi, toga mira, te nagrade.
Stići ću i ja na tvoju adresu. Otvori i meni vrata svojega Srca, daj mi da uđem u Dom tvoj. Želim biti tvoja. S tobom zauvijek. Želim od tebe primiti život koji ne umire, koji u tvojim dimenzijama opstaje, želim u ljubavi tvojoj živjeti. Tvoj će život i u meni uskrsnuti.
s. Amadea Birovljević, novakinja
Tri dana i dvije Marije
Svjetlo i tama. Radost i tuga. Rođenje i smrt. Križ i uskrsnuće. Stvarnosti neodvojive jedne od drugih. Jedna drugoj daju puninu. Baš kao što Božić daje puninu Uskrsu, a Uskrs Božiću. Razmatrajući Božju Riječ u božićnom vremenu, misao me odvela Uskrslomu. I to u tri dana uz dvije Marije.
Zastajući nad evanđeljem u trenutku kada Josip i Marija traže Isusa koji se izgubio na putu iz Jeruzalema, posebnu mi pozornost privlači njihova trodnevna potraga. Tri su ga dana tražili. Tjeskobni. Tužni. Neutješni. A onda, nakon što su ga konačno pronašli, Isus im postavlja pitanje: Zašto? Zašto ste me tražili? Vjerujem da su Josip i Marija bili iznenađeni ovom reakcijom, ovim pitanjem, baš kao što sam to i ja danas, dok pokušavam otkriti što mi Isus zapravo govori. Zašto? Suočava mene sa mnom. I nikomu ne dugujem taj odgovor, osim sebi. Doista, zašto sam tražila Isusa? Zašto ga i dalje tražim? Naposljetku, tražim li ga doista?
Slično se događa i Mariji Magdaleni nakon Isusova raspeća na Golgoti. Dok promatram predanost i vapaj ove vjerne Kristove učenice, prolazim s njom i njezina tri dana tame, zbunjenosti, traženja i lutanja. Tri je dana Isus ležao u grobu. A onda, pri konačnom susretu, i Mariji Magdaleni upućuje Zašto? Ženo, što plačeš? Ponovno se Isus pojavljuje, zbunjuje i suočava osobu sa samom sobom. Doista, zašto plačem?
Isus nas ponekad napusti. Napusti, da. Ali, samo naizgled. Voli se igrati skrivača s nama. Ostavlja nas u tjeskobi, muci, zbunjenosti, neizvjesnosti. I često ne izdrži dugo do ponovnoga susreta. Slab je na svoju djecu. No, njegov dolazak i situacija u kojoj ga pronalazimo često može zapanjiti ili zbuniti. Sve nam to pruža priliku da dođemo do nečega novog i uspijemo odgovoriti na pitanje: Zašto. Zašto me tražiš? Zašto plačeš?
Dvije Marije, u dva različita vremena, u dvije različite prilike, “izgubile” su Isusa, ali su ga i tražile. Da, smijem biti i tjeskobna, i tužna, i neutješna. Smijem biti ljutita, i zbunjena, i umorna. Ali, upravo takva moram nastaviti tražiti. Ne gubiti nadu. On će doći. On je tu. Tako je obećao.
Važno je zatim i prihvatiti milosrđe. Posvijestiti si da mi Bog ne dolazi iz ovoga ili onoga razloga, zbog ove ili one zasluge ili propusta. I ne, on ne dolazi zato što ga ja tražim. On dolazi jer On traži mene. On dolazi jer me neizmjerno ljubi i iz te se ljubavi rađa milosrđe koje ne mogu ništa drugo nego prihvatiti. Ipak, često ni to nisam sposobna. Preostaje mi moliti. Moliti za otvorenost da mogu primiti ono što mi Otac velikodušno daje.
Moj Nebeski Otac. Mogu pred Njega doći i dopustiti mu da me pita: Zašto plačeš? Dopustitimu da mi pomogne da pronađem odgovor, da mi pomogne da primim zagrljaj. Jer koliko god bila “malena” ili “velika”, Očeva nježnost i zagrljaj uvijek su mi potrebni. Zato ću danas svjesno doći pred Onoga koji me odabrao i ljubio prije svih. Prepustiti se. Zaplakati ako treba. Svjesna da živim priču koja se ponavlja, koja traje, od početka vremena. Priču o ljubavi Oca Nebeskoga prema njegovu zemaljskom, ljudskom djetetu. Priču u kojoj dvije Marije, uslijed muke i tjeskobe, uslijed prividne smrti, nakon tri dana pronalaze Onoga koji je smisao svega. Pronalaze Život. Ne zato što su ga tražile, nego zato što je On otpočetka tražio njih. On traži mene.