24.2.2026.
Dragi slušatelji Radio Marije, danas ćemo razmatrati na temu Božje Riječi. Dopustit ćemo da nas Isus uči kako bez puno riječi možemo moliti, kako trebamo opraštati jedni drugima, jer samo tako će i Otac naš nebeski oprostiti nama. Mjerom kojom mjerimo drugima, nama će se zauzvrat mjeriti.
Zastanimo na trenutak i saberimo se na molitvu. Gospodine, pošalji svoga Duha da smiri moje nemirno srce. Rasvijetli mi pamet, otvori mi srce, da tvoja Riječ kao sjeme ljubavi, vjere i nade, raste u mom srcu. Učini da tvoja riječ koja prožima moju dušu, osvjetljava i posvećuje moj život
Evanđelje po Mateju 6,7-15
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi
ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Na samom početku današnjeg evanđeoskog odlomka, Isus nas najprije upozorava: „Kad molite, ne
blebećite kao pogani.“ Bog nije dalek niti ravnodušan. On nije netko koga treba uvjeravati dugim i
praznim riječima. On je Otac koji zna što nam treba i prije nego Ga zamolimo. Ovaj odlomak nas uči da prava molitva ne proizlazi iz straha, nego iz odnosa. Nije važno koliko govorimo, nego koliko vjerujemo. Molitva je susret srca s Ocem, a Isus nam daje molitvu koja započinje riječima: „Oče naš“. Bog nije samo Stvoritelj i Sudac – On je Otac. I ne samo moj Otac, nego naš. Time smo svi pozvani u zajedništvo prvo jedni s drugima, a onda i sa Ocem nebeskim.
Svaki zaziv Očenaša oblikuje naše srce. U Godini smo sv. Franje pa je dobro da se prisjetimo kako je sv. Franjo iz Asiza proživljavao Isusovu molitvu Očenaša:
Koji jesi na nebesima – u anđelima i svetima; rasvjetljuješ ih za spoznaju jer si Ti, Gospodine, svjetlo; nastanjuješ se u njima i ispunjaš ih blaženstvom jer si Ti, Gospodine, najveće Dobro, vječno Dobro od kojega je svako dobro, bez koga nema dobra.
Sveti se ime Tvoje – neka zasja u nama spoznaja Tebe, da spoznamo kolika je širina dobročinstava Tvojih, duljina obećanja Tvojih, visina veličanstva i dubina sudova.
Dođi kraljevstvo Tvoje – da Ti, po milosti, u nama vladaš i učiniš da dođemo u Kraljevstvo Tvoje, gdje je jasno gledanje Tebe, savršena ljubav prema Tebi, blaženo zajedništvo s Tobom i vječno uživanje Tebe.
Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji – da Te ljubimo svim srcem, da uvijek mislimo na Tebe; svom dušom da uvijek želimo Tebe; svim umom da sve svoje nakane Tebi upravljamo i da Tvoju slavu u svemu tražimo; svim silama svojim da utrošimo sve svoje snage i osjećaje duše i tijela u služenju Tvojoj ljubavi i ni za što drugo. I da svoje bližnje ljubimo kao same sebe i da, koliko nam je moguće, sve privlačimo Tvojoj ljubavi; da uživamo u dobru drugih kao i u svome, i da suosjećamo s njima u protivštinama i da nikoga ni u čemu ne vrijeđamo.
Kruh naš svagdanji – svoga ljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,
Daj nam danas – na spomen i razumijevanje i poštovanje ljubavi koju je za nas imao i za sve što je za nas rekao, učinio i pretrpio.
Otpusti nam duge naše – po svome neizrecivom milosrđu, po snazi muke Tvoga ljubljenoga Sina i po zaslugama i zagovoru Preblažene Djevice i svih izabranika Tvojih.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim – i što potpuno ne opraštamo, Ti, Gospodine, učini da potpuno oprostimo, da radi Tebe istinski ljubimo neprijatelje i da ih kod Tebe pobožno zagovaramo, da nikomu ne uzvraćamo zlom za zlo i da nastojimo Tebi u svemu koristiti.
Ne uvedi nas u napast – niti u skrivenu, niti u očitu, niti u iznenadnu niti u nezgodnu.
Nego izbavi nas od zla – prošloga, sadašnjega i budućega.
Očenaš je škola poniznosti, povjerenja i ljubavi.
Na samom kraju današnjeg evanđeoskog odlomka, Isus posebno naglašava oprost: „Ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš.“ Oprost nije samo moralna zapovijed, nego uvjet slobode. Tko ne oprašta, ostaje zarobljen gorčinom, nezadovoljstvom, mržnjom, tugom. Bog nam oprašta bez mjere – ali nas poziva da i mi činimo isto. Praštanje ne znači zaboraviti bol, nego predati je Bogu. To je čin povjerenja da će On biti pravedan. Ovaj evanđeoski odlomak nas uči da molitva nije sredstvo da promijenimo Boga, nego da Bog promijeni nas. Kad iskreno molimo Očenaš, naše srce postaje sličnije Kristovu: otvoreno, milosrdno i pouzdano.
Gospodine Isuse, hvala ti što si nas naučio moliti riječima „Oče naš” i tako nam pokazao da je Bog naš Otac. Hvala ti za svaku riječ te molitve koja nas uči ljubavi, praštanju i povjerenju. Sveti Franjo, uči nas i dalje moliti srcem, jednostavno i iskreno, da naš život uvijek bude molitva kao što je bio i tvoj. Amen.
