Uvodna molitva: Oče našega Otkupitelja Isusa Krista, pristupamo ti sa svom stvarnošću našega posvećenog bića, spremni osluškivati poticaje našeg Utemeljitelja o. Teodozija, sa željom zastati na trenutak u prisutnosti tvoga božanskog Sina koji u poslušnosti tvojoj Volji i u beskrajnom povjerenju u tvoju Očinsku ljubav prihvaća Križ i smrt na Križu da spasi sve ljude. Neka tvoj Sveti Duh djeluje u našem srcu da porastemo u ljubavi prema našem Spasitelju, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
- Postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
o. Teodozije je rekao: Potrebne su mi sestre koje razumiju križ. S njima postizavam sve.
Isuse, našoj Zajednici koja nosi ime „Milosrdne sestre svetoga Križa“, dao si posebnu milost: razumjeti križ, vidjeti smisao križa, te prihvaćajući ga i noseći s ljubavlju, biti svjedoci njegova preobražavajućeg smisla. Naš je Utemeljitelj trebao i danas treba upravo takve sestre. Toliko si, Isuse, već postigao kroz mnoga desetljeća po našim sestrama koje su se hrabro suočavale s nevoljama svake vrste i pomagale u različitim potrebama, počevši od sredine 19. stoljeća, kada nas je vodila hrabra i odlučna Žena i Majka, blažena Marija Terezija Scherer.
Daj nam i danas, po zagovoru naših Utemeljitelja, ustrajno i s povjerenjem u Očev plan hoditi putem križa, doživljavajući njegovo posvećujuće djelovanje.
2. Postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
o. Teodozije kaže: Kada se upozna i odabere svoje zvanje, tada preostaje samo jedno: biti vjeran do kraja!
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za sve po kojima smo upoznale i produbile svoje zvanje. Sam si upravljao pokretima našega srca kako bismo svim bićem odgovorile na božanski poziv. Sada te promatramo, Isuse, u trenutku tvoga prihvaćanja križa. Molio si Oca: „Oče, izbavi me od ovoga časa.“ I dodao: „No, zato dođoh u ovaj čas. Oče, proslavi ime svoje!“ I mi smo u punoj slobodi odlučivanja odabrale ovo zvanje koje je Očeva volja za nas. Budi blagoslovljen po vjernosti svome zvanju i hrabrom suočavanju s različitim križevima tolikih naših sestara od početka naše Družbe do danas.
Kad naše zvanje postane križ, daj da i tada činimo jedino potrebno: biti vjeran do kraja, to jest, do uskrsnuća.
3. Postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
o. Teodozije kaže: Svoju ćete ljubav dokazati ako se budete vježbale u poslušnosti, siromaštvu i ako budete sa svime zadovoljne.
Poznato ti je, Sveznajući Bože, koliko zračimo zadovoljstvom i radošću, kao i sve nezadovoljstvo koje se često očituje u našim riječima i izrazu našega lica. U ovome trenutku gledamo, Isuse, tebe kako padaš pod križem. I mi smo toliko puta pale u svojoj ljubavi i predanju. Osjećamo nutarnje nezadovoljstvo zbog svih zakazivanja u zavjetu poslušnosti i siromaštva. Više smo puta bez prikrivanja očitovale svoje nezadovoljstvo, umjesto smirenog prihvaćanja onoga što ne možemo promijeniti. Po boli i poniženju ovoga svog pada, podigni nas, Isuse, u novi život.
4. Postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
o. Teodozije nam govori: Ako si se zavjetovala, drži zavjet. To je sveta dužnost.
Blagoslovi, Gospodine, sestre u našoj Zajednici koje upućuju mlade naraštaje u svetost zavjetovanja, kako bismo u današnjem svijetu nevjernosti i brzog umora bili svjedoci vjernosti vlastitim riječima i zavjetima, i kako bismo bili svjedoci vjernosti Bogu i njegovoj zamisli sa svakim od nas. Promatramo, Isuse, tvoju Majku, koja je jednom rekla Bogu DA i ostala vjerna do smrti. I mi svojim zavjetima izričemo Bogu svoj životni DA. Sada kad Marijino srce probada mač boli, ona s neumanjenom odlučnošću ponavlja: Neka bude!
Marijin primjer i poticaj o. Teodozija da držimo svoje zavjete kao svetu dužnost, kao i primjer ustrajne vjernosti naših starijih i bolesnih sestara, nek nas trajno potiču na čvršće prianjanje uz Raspetoga, kako bismo bili poticaj mnogima da se ne boje svete dužnosti: zavjetovati se i biti vjeran.
5. Postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
o. Teodozije poučava: Bog nas vodi na različita mjesta da djelujemo na njegovu slavu i dobro ljudi.
Isus – Patnik, obučen u patnike današnjega vremena, treba Šimune Cirence – pomagače, koji će djelovati na Božju slavu i dobro ljudi. On, osuđeni Pravednik, prolazi danas teškim putem neizrecive patnje u zarobljenima po javnim kućama i na prisilnim radovima, u prodavanim i preprodavanim ženama i djecom, u prevarenim ljudima koji su, nadajući se boljem životu, povjerovali svom rođaku ili poznaniku, a onda završili na ulici, lišeni svih prava i svoga dostojanstva, a uz to opterećeni velikim nepravednim dugovima. Mnogi su od njih zbog strašnih psihičkih i fizičkih maltretiranja odavno zaboravili da postoje dobri ljudi, spremni nesebično pomagati. Dok molimo za nas da svako dobro djelo činimo zbog Božje slave i zbog dobra ljudi, činimo to otvorena srca kako bismo čuli Božji poziv na hitno djelovanje zauzimanja za one u najvećoj fizičkoj, moralnoj i duhovnoj bijedi. Molimo i za današnje mlade da upoznaju da su stvoreni za druge, da ne tražeći ništa za sebe, a djelujući na slavu Božju, ostvaruju svoju najdublju čežnju za srećom – osobnom i ljudi oko sebe.
6. Postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
o. Teodozije nas ohrabruje: Ne smijemo računati na uspjeh, moramo vršiti svoju dužnost.
Veronika nije znala hoće li od mnoštva okrutnih ljudi uspjeti doći do Isusa i iskazati mu djelo milosrđa. Nije bila sigurna ni hoće li Isus prihvatiti njezinu ljubav, ali je osjećala da to treba činiti. Sam joj je Bog otvorio sve putove do svoga Sina. U Veronikinoj nježnoj ljubavi i odlučnoj hrabrosti prepoznajemo i odlučnost i požrtvovnost naše blažene s. Zdenke. Daruj nam, Gospodine, prave odlučnosti u vršenju dobra. Ne dopusti da gubimo dane i godine promišljajući kako pomoći najugroženijima. Ne dopusti da mirno čekamo dok naša braća i sestre vape dan i noć za tvojim smilovanjem, kad si nas stvorio i pozvao zauzimati se upravo za njih. Udijeli nam, Isuse, sve dublje shvaćati da je pravi uspjeh činiti dobro, osobito najnemoćnijima, potlačenima i nepravedno osuđenima, te u njima susretati tebe, bez obzira na mnoštvo oko nas koje nastoji uspjeti samo u ljudskim očima.
7. Postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
o. Teodozije vjeruje: Što god Bog pripušta za mene je spasonosno. Dogodilo se što bilo, gledajmo u svim događajima milosrdnu ljubav onoga koji je došao potražiti i spasiti izgubljeno.
Obdari nas, Gospodine, hrabrošću suočiti se s vlastitom istinom, odlučno pogledati u oči padovima i neuspjesima vlastitoga života. Daj da to činimo s dubokom vjerom u tvoju očinsku Providnost kako bismo mogli uvjerljivo donositi istinsko ohrabrenje ljudima koji su opterećeni vlastitim padovima, ne osuđujući i ne predbacujući im životne promašaje, nego postupajući blago i s poštovanjem, svjesni da smo se i sami poigravali svojim i tuđim životom, jer ti, Gospodine, i nas unatoč svemu spremno primaš u svoj zagrljaj potpunog i konačnog spasenja. Isuse, u toj vjeri, znamo da je i tvoj drugi pad bio spasonosan. Neka nas danas ohrabri vjera našeg o. Teodozija da povjerujemo da je sve što je Bog do sada dopustio u našem životu za nas spasonosno. Učini nas, Isuse, istinskim navjestiteljima Radosne vijesti svima koji ne vide smisao svojih padova.
8. Postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
o. Teodozije ponavlja: Ljubav izgrađuje, a ono što joj se protivi, razara.
Isuse, žene u Jeruzalemu su te ljubile i plakale nad okrutnošću ljudi oko tebe. Ti si ih tješio i poučio da ne trebaju plakati nad tobom jer ti trpiš s ljubavlju, nego da plaču nad grijehom, nad svime što nije ljubav. Obdari i nas iskrenim suzama zbog svega među nama što nije ljubav, zbog sve hladnoće, zavisti i indiferentnosti jednih prema drugima kojima gušimo tolike talente kojima si nas obdario kao pojedince i kao zajednicu. Daj nam sve više pronicati ljubav kojom si trpio, kojom si grlio sve ljude, te sve što činimo da činimo u ljubavi i tako se izgrađujemo na tvoju sliku. Udijeli svojoj Crkvi i po članovima naše Zajednice osoba koje će ju izgrađivati u ljubavi.
9. Postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
o. Teodozije kaže jednoj sestri: Samo si umišljaš kad vjeruješ da te se ne prihvaća, da te se ne voli…Budi strpljiva i poniznija, tada ti tako što neće pasti na pamet.
Promatramo, Isuse, prignute glave tvoj treći pad, svjesni da se često uzdižemo nad druge, umjesto da težimo za istinskom poniznošću, kao što je činila naša susestra blažena s. Ulrika. Svojim trećim padom pokazuješ nam da prihvaćaš svakog čovjeka, da nema te patnju koju nisi bio spreman za nas podnijeti, kao i da tvoje Presveto Srce kuca živom ljubavlju prema svakome. Snaga tvoje patnje nije umanjila tvoju ljubav, dok nas trpljenje često zatvara u nas same i udaljuje od Boga i od drugih. Ti nam, Isuse, svojim primjerom pokazuješ da velika patnja može očitovati još veću ljubav. Daj da u boli, nerazumijevanju i ostavljenosti, po primjeru i zagovoru blažene s. Ulrike i po poticaju našeg oca Franje, i u tim trenucima više nastojimo ljubiti nego li tražiti ljubav.
10. Postaja: ISUSA SVLAČE
o. Teodozije kaže: Samo je ponizan čovjek u ispravnom odnosu prema Bogu i stvorenju. Oholost sebe pravi bogom – to je krađa, nezahvalnost i protuprirodno.
Isuse, dok gledamo kao te svlače doživljavamo tvoju najveću poniznost i tvoju najuzvišeniju veličinu. Dopustio si da te svuku do gola jer si znao da na tebi neće naći ništa protivno Bogu. Mi se često skrivamo jedni od drugih u strahu da se ne očituju tolike naše nedosljednosti, neistine, prikrivanja i slabosti. Ti si se ponizio do dna kako bi nas uzdignuo iz naše bijede. Očekuješ od nas tek ponizno priznanje vlastite grešnosti i malo povjerenja u tvoju moć nad zlom. Neka pred tobom, poniznim, nestane svaka naša umišljena veličina i oholost, kako bi cijelo naše biće moglo biti uzvrat dara tebi i bogatstvo za drugoga.
11. Postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
o. Teodozije poručuje: Uzdaj se jer te Bog vodi i neće dopustiti da propadneš. Uzdaj se i surađuj.
Oče naš, predao si vlastitog Sina da spasiš svoje stvorenje, a opet tako nas lako obuzimaju sumnje u vlastito spasenje i u spasenje svijeta u kojem živimo. Nazivamo tvoga Sina Spasiteljem, a držimo se kao da nije uspio u svome spasiteljskom poslanju. Stoga je i naša suradnja s milošću koju nam obilno pružaš tako neznatna. Ne vjerujemo da je tvoja moć spasenja daleko iznad svih najvećih i najtežih grijeha koje smo učinili i koje smo kadri učiniti. Isuse, tebi nije ponestalo pouzdanja ni dok su te pribijali na križ. Što je patnja bila veća, bol dublja a smrt bliža, sve je veće bilo tvoje pouzdanje u Oca. Neka i danas u našoj Zajednici i u cijeloj Crvi žive nositelji trajnog, nepokolebljivog pouzdanja, osobe koje znaju, po primjeru naših Utemeljitelja, da Bog sve vodi i da jednostavno neće dopustiti da propadnemo.
12. Postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU
o. Teodozije govori: Ako si učinila što si mogla, budi mirna. Više ne traži ni Bog ni ljudi.
Isuse, svoje si predanje Očevu poslanju prihvatio i vršio svim bićem. Mi smo često polovični u svojoj zauzetosti na dužnosti, u odnosima i u molitvenom životu. Tim ti žarče zahvaljujemo što si svojom smrću učinio sve za nas i za sve ljude. Dopuštam da mi tvoje potpuno predanje bude trajan izazov u svim mojim računicama. Odazvali smo se tvome pozivu da tebe slijedimo, a onda smo prestali upijati tvoj primjer i počeli gledati jedni u druge, povodeći se osrednjim primjerima i govoreći: Kad ona bude to činila, i ja ću. Ili: Koliko ona, toliko i ja. Hvala ti, Isuse, što po svakodnevnom pozivu tražiš od mene da i ja sudjelujem u tvojoj smrti, da tako nadopunjam što nedostaje tvojim patnjama, da po mojem umiranju drugi žive. Hvala ti što me nikad ne ostavljaš bez milosti za to poslanje. Uči me umirati s tobom i poput tebe, za druge. Neka u našoj Zajednici, kao i do sada, uvijek bude sestara spremnih na smrt, za život drugih.
13. Postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
o. Teodozije kaže: Neću mirovati dok svijet u meni ne umre i dok se ne suobličim Kristu Gospodinu.
Iz tvoga potpunog povjerenja, Isuse, u Očevu vjernost, proizišlo je i tvoje potpuno predanje ljudima u ruke i tvoje predanje smrti. Ocu se toliko svidjelo tvoje pouzdanje da želi da ono živi u mnogima, u nama. Stoga nam upravo tebe stavlja za uzor da svoj život oblikujemo prema primjeru koji si nam dao. Pozvani smo nasljedovati te do smrti, ne tek nekoliko mjeseci ili par godina. Povjeravaš nam razne zadaće kroz koje želiš da ti se sve više suobličujemo. Ti si po patnjama doveden do savršenstva. Patnja i mene suobličuje tebi, do smrti. Nakon smrti skinut si s križa. Znak križa koji nosim na grudima pokazuje da više nisi na križu, da si skinut s križa. Svi ćemo nakon smrti biti bez križa. Kad i mene smrt odvoji od moga križa daj da ti budem slična.
14. Postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
o. Teodozije kaže: Najprije križ shvatiti, a onda slavno uskrsnuti. To je božanska uredba.
Zahvalni smo ti, Gospodine, što si nas obdario darom razuma da možemo razmišljati, razumjeti i shvaćati. Poznato ti je i sve opiranje naše naravi kad se radi o trpljenju. Strah od boli priječi nam prihvatiti i shvatiti križ, a vjera da patnja nema zadnju riječ, da nije cilj nego put, tako je slaba. Predajemo ti, Isuse, svoje strahove i nevjeru. Zahvaljujemo ti za sve sestre naše Zajednice kojima si dao shvatiti križ, i tako biti svjedocima uskrsnuća. Doista: i ti si u grob položen samo za kratko vrijeme, da se odmoriš od djela spasenja ljudi. A onda si slavno uskrsnuo. To je i moj put. To je božanska uredba i za mene, za svakoga od nas. Neka se vrši.
Završna molitva: Blagoslovljen budi, Gospodine, zbog našeg Utemeljitelja o. Teodozija po kojem nas uvijek iznova nadahnjuješ kako rasti u ljubavi prema tebi. Zahvaljujemo ti, Isuse, za put nošenja križa koji si nam pokazao, a koji se tako vjerno odražava u životu naše blažene Utemeljiteljice, kao i po našim blaženim sestrama Ulriki i Zdenki. Put Križa, put je tvoje Zaručnice – Crkve i put svih pozvanih. Pomozi nam slijediti te preko smrti do uskrsnuća. Pomozi i mladima koje pozivaš da te nasljeduju velikodušno odgovoriti Očevu planu spasenja, kao što je to učinio naš o. Teodozije, po primjeru, Isuse, koji si nam dao ti, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
HVALJEN BUDI ISUS KRIST, RASPETI NAŠ OTKUPITELJ! I NJEGOVA POD KRIŽEM ŽAOSNA MAJKA MARIJA!
Priredila: s. Viktorija Šimić
