Trenutno pregledavate Obred Preminuća sv. Franje

Uoči svetkovine sv. Franje Asiškoga, sestre novakinje pripremile su igrokaz “Put sućuti” i slavlje Obreda preminuća sv. Franje. Scenski prikaz Put sućuti temelji se na tekstu Stjepana Licea, a njime su željele prikazati današnju situaciju.

PUT SUĆUTI

Braća okupljena u malom skloništu koje ih ne može sačuvati od vjetra i pljuska mole

časoslov. Njihovi glasovi koji su podjednako prožeti odmjerenošću i zanosom, stapaju se s

nevrijemenom koje bijesni. Promatraju stabla kako se svijaju, slušaju kako im se grane lome.

Nekoliko otkinutih grana vjetar je bacio sve do ulaza u sklonište. Glasom punim pouzdanja

mole Ps 85:

Da poslušam što mi to Gospodin govori:*

Gospodin obećava mir

narodu svome, vjernima svojim,*

onima koji mu se svim srcem vrate.

Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,*

i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati,*

Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje,*

Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću,*

i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim,*

a mir tragom stopa njegovih.

LEON: (Po završetku molitve za sebe ponavlja) Pravda, pravda… Je li pravedno da oluja

jednim svojim naletom polomi grane o kojima je stablo, i sva priroda s njim, tolike godine

skrbilo?

FRANJO: (Nakon kratke šutnje) Je li pravedno da oluje života polome toliko toga u čovjeku,

u njegovoj duši? Je li pravedno da raznesu njegove dane kao iverje? Je li pravedno da teškoće

i križevi u životu pohode one koji su predano cijeli život ljubili i pomagali nositi križ

bližnjima?

LEON: (Začuđeno pogleda)

FRANJO: Nema pravde.

LEON: Franjo!

FRANJO (Još sigurnije) Ne, nema pravde, dragi brate Leone.

RUFIN: Ne govori tako brate Franjo!

LEON: Brate Franjo, zar ti govoriš protiv Boga?

FRANJO: (Lagano maše glavom i šuti, nakon nekoliko trenutaka razmišljanja nastavi) Ne, u

meni nema ni jedne riječi, ni jedne misli protiv Boga. Ali pravde nema.

LEON: Što to govoriš?

FRANJO: (Polagano razmišljajući smirenim glasom nastavi) Zar je pravedno da toliki

gladuju dok se neki razbacuju hranom? Zar je pravedno da mi slobodno živimo dok se nevinu

djecu ubija? Zar je pravedno da mudri moraju šutjeti dok svijetom vlada ludost? Zar je

pravedno da su bolesne i zaražene one osobe koje su svojim trudom i molitvom sve činile da

do bolesti ne dođe?

RUFIN: (Malo razmišlja, zatim reče) Franjo, htio bih te podsjetiti da si uvijek govorio da Bog

zna zašto neke stvari dopušta, da zna zašto neke stvari čini i da u svemu moramo prepoznavati

trag Njegove ljubavi.

FRANJO: Da, Rufine, u pravu si, ali to ne mijenja činjenicu da pravde nema. Događa se da

oni na kojima svijet ostaje ne znaju vladati sobom, da oni koji su podizali svoje obitelji umiru

sami.

RUFIN: (Nadovezuje se) Događa se čak, da i plemeniti nekome nehotično naude, dok se i

okrutnicima dogodi da, i nemisleći, učine neko dobro.

FRANJO: Da, u svijetu nema pravde. Zato nam je Bog i dao lijek protiv nepravde, pouzdan

koliko i krhak. Neizrecivo krhak… Dao nam je SUĆUT.

Dao nam je sućut. Suosjećanje da prepoznamo jedni druge u dušu… da se

odazovemo ondje gdje je potreba… i mi smo odgovorne. Biti odgovoran znači imati sućuti.

Imati suosjećanje za druge čak i onda kad nam se čine neprihvatljivim i besmislenim Božji

putovi i namisli.

Sanjam dan kada ću Boga susresti licem u lice. Pitat ću ga za sve

neshvatljive i čovjeku neobjašnjive križeve. Pitat ću ga za sve izgubljene bitke, za sve

izgubljene osobe. Pitat ću ga za sve oluje života. Pitat ću ga zašto je dodavao onima koji su i

bez toga već imali odviše. I zašto je oduzimao onima koji su oskudijevali.

Ali ljubljeno stvorenje ne shvaća da je Božje srce odveć veliko da bi se

moglo zadovoljiti samo pravednošću. Ono je veće i dublje od ljudske logike. Iznad je našeg

razmišljanja da bi gledalo samo na patnje plemenitih. On ima milosrdno srce za sve ljude.

Milosrdno srce iz kojeg izvire ljubav. Zbog toga je križ, muka i smrt nevinog Jaganjca, koja je

najbesmisleniji čin u cijeloj ljudskoj povijesti, čin po kojem smo spašeni. Isus je dao smisao

besmislu stavljajući ljubav gdje je bila mržnja.

  1. NOVAKINJA 1: Bit će da smo dužni, ako se Božjima zovemo, biti njegova ljubav. Biti

ljubav svakome. Tada nas ni nedostatak pravednosti ni smisla neće smesti. Kad nešto

primamo i činimo u ljubavi tada tome dajemo smisao. Da, potrebno je biti ljubav, da bi se

ljubav mogla čuti i razumjeti.

Prema tekstu Stjepana Lice priredile sestre novakinje.

OBRED PREMINUĆA SERAFSKOGA OCA SV. FRANJE

Pjeva se pjesma : Slatko je u mom osjetiti srcu

Braćo i sestre, onih nekoliko dana što su mu preostali do njegova

blaženoga preminuća, sveti je naš otac Franjo ponizno upućivao hvale Bogu, a svoju je braću

poticao da zajedno s njim pjevaju pohvale Kristu. Sam je, koliko su mu to dopuštale tjelesne

snage, zapjevao psalam Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se

molim. Pozvao je i sva stvorenja da hvale Boga, te ih je riječima što ih je svojevremeno sam

napisao poticao na ljubav prema Svevišnjemu. Štoviše, i samu je smrt, pred kojom svi

osjećamo strah, poticao na hvale i, hrleći joj radosno u susret, pozivao je da svrati k njemu

govoreći: Dobro mi došla, sestrice smrti! Saberimo se u poniznoj i iskrenoj vjeri da bismo po

ovom spomenu Franjina preminuća i mi mogli biti dionici istih darova nebeskih. (Usp. 2 Čel.

217)

Nakon kratke šutnje svi sjednu, a jedan od čitača čita izviješće sv. Bonaventure o blaženom

preminuću svetoga našeg Oca Franje:

Iz izvješća sv. Bonaventure o preminuću svetoga našeg oca Franje

Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se

ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na

ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim

je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje. Dok su sva braća naokolo sjedila, nad

njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i

nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao:

Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će

ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem. Kad je Bogu

nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i

da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: “Bijaše blagdan Pashe”.

Po završetku izvješća sv. Bonaventure, svi ustanu i slušaju navještaj Evanđelja.

Poglavarica pročita odlomak iz Evanđelja (Iv 13, 1-17).

IZ SVETOG EVANĐELJA PO IVANU

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus, znajući da mu je došao čas kad će otići s ovoga svijeta k Ocu,

ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav. Za vrijeme večere – već bijaše

đavao nadahnuo Judu Iškariotskoga da ga izda – Isus, svjestan da mu je Otac sve predao u

ruke, da je od Boga došao i da se Bogu vraća, skine ogrtač, ustane od večere, uzme ubrus i s

njime se opaše. Zatim ulije vodu u posudu za pranje te počne učenicima prati noge i otirati ih

ubrusom kojim bijaše opasan. Tako dođe do Šimuna Petra. Ovaj mu reče: “Gospodine, zar ti

da meni pereš noge?” Isus mu odgovori: “Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš

razumjeti poslije!” “Ne, nikada mi ti nećeš prati noge”, odvrati mu Petar. “Ako te ne operem –

reče Isus – nećeš imati dijela sa mnom.” “Onda, Gospodine – odvrati mu Šimun Petar – ne peri mi samo noge nego i ruke i glavu!” Isus mu reče: “Tko je okupan, treba mu oprati samo noge.

On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi. Znao je, naime, tko će ga izdati, zato je i rekao:

“Niste svi čisti.” Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede za stol pa im reče:

“Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer ja to jesam. Ako, dakle, ja – Gospodin i Učitelj – oprah vama noge, treba da ih i vi perete jedni drugima. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od gospopdara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje. Kad to znate,

blago vama ako to i činite! Riječ Gospodnja.

Nakon navještaja Evanđelja svi sjednu, pozovu se nazočni da zajedno ispjevaju psalam što ga je sveti otac Franjo pjevao prije nego se preselio Gospodinu:

Braćo i sestre, blaženi je Franjo, predajući dušu Gospodinu, zapjevao

ponizno Glasom svojim Gospodinu vapijem, glasom svojim Gospodinu se molim. I mi istom pjesmom ponizno uputimo svoje vapaje Svevišnjemu, njemu prikažimo svoje tjeskobe jer on je naše utočište.

Iz svega glasa vapijem Gospodinu, *

iz svega glasa Gospodina zaklinjem.

Pred njim svoju izlijevam tužaljku, *

tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, *

ti put moj poznaješ.

Na putu kojim prolazim *

potajnu mi zamku staviše.

Obazrem li se nadesno i pogledam: *

nitko ne zna za mene.

Nemam kamo pobjeći, *

nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospodine, vapijem; +

govorim: ti si mi utočište, *

ti si dio moj u zemlji živih.

Poslušaj moje vapaje, *

jer sam veoma nevoljan.

Izbavi me od gonitelja mojih, *

jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju *

da zahvaljujem imenu tvojemu.

Oko mene će se okupit pravednici *

zbog dobra što si ga iskazao meni.

Kad su se konačno na njemu ispunila sva otajstva i kad se njegova duša lišila tijela i

utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.

Jedna sestra pjeva Hvaljen budi Gospodine moj po sestri nam tjelesnoj smrti…Svi zajedno:

Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga…

Izviješće brata Ilije o smrti svetog oca Franje

Sjećajte se našega oca i brata Franje i molite mu se! Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i

s pravom: kao voda moji se razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se

i vaše, snalazi me, evo, čega se bojah, snalazi i vas, jer je daleko od nas tješitelj, koji nas je

nosio na svojoj ruci kao ovce; otišao je u daleku zemlju. Drag Bogu i ljudima primljen je u

sjajne stanove. Uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je svjetlo ne samo u nama

koji smo bili blizu, nego i onima koji su od pravoga Svjetla, obasjao je one koji su bili u tami i

koji su sjedili u smrtnoj sjeni, da bi upravio njihove noge na put mira. To je i učinio kao pravo

sunce. Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom

svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i

nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime

mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima. Nemojte se,

sinovi i braćo, žalostiti zato što se čak to dogodilo, jer otac sirota, Bog će nas tješiti svojom

svetom utjehom; pa ako već plačete, plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti

smo, a on je iz smrti prešao u život. Radujte se, jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi

Jakov blagoslovio je sve svoje sinove i svima oprostio grijehe, koje je tko od nas djelom ili

mišlju učinio protiv njega. I to rekavši, javljam vam veliku radost i čudo novo. Odvijeka se

nije čulo za takav znak, osim u Sinu Božjemu, koji je Krist Gospodin. Kratko vrijeme prije

smrti brat i otac naš pojavio se raspet; na svome je tijelu nosio pet rana koje su doista biljezi

Kristovi. Njegove su ruke i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile

trajne i pokazivale su crnu boju čavala, a njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i

često su gubila krv. Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se

smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među

ljudima i proslavio ga pred anđelima. Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite

njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti. Amen.

Sveopća molitva

Predraga braćo i sestre, dok se u ovome svetom slavlju spominjemo

blaženoga preminuća Serafskoga Oca i čudesnih djela što ih je Svevišnji izveo po njemu, s

pouzdanjem iznesimo Ocu nebeskom svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta.

Molimo ga zazivajući: Po zagovoru svetoga Franje, usliši nas, Gospodine!

  1. Gospodine, ti nam objavljuješ da vjerodostojno življenje evanđelja obnavlja Crkvu u

njezinoj blizini čovjeku i u jasnoći gledanja tvoga lica. Vodi i danas svoju Crkvu

putem evanđelja kako bi svim ljudima mogla naviještati Istinu, molimo te.

  1. Gospodine, ti svim ljudima u Crkvi daješ vlastito poslanje. Čuvaj u duhu

evanđeoskoga služenja pastire Crkve – papu Franju, nadbiskupa našega Đuru, sve

biskupe i svećenike da pastirskom mudrošću prepoznaju dar svakoga poslanja i budu

mudri čuvari zajedništva u Crkvi, molimo te.

  1. Gospodine, milosne početke Franjevačkoga reda i svoj poziv na služenje sveti je

Franjo stavio u službu sveopćega poslanja Crkve. Prodahni žarom svoga Duha sve

članove velike franjevačke obitelji da i danas budu osjetljivi na potrebe Crkve te po

»nasljedovanju stopa Gospodinovih« budu živi ures tvojoj Crkvi, molimo te.

  1. Gospodine, ti si Crkvu u našemu narodu obnavljao i u vjernosti čuvao po apostolskom

djelovanju i redovničkom posvećenju mnogih zajednica koje slijede Franjino pravilo

života. Vrati našoj franjevačkoj zajednici evanđeoski zanos i obdari je novim

članovima koji će biti pronositelji tvoje ljubavi među siromašnima i zaboravljenima,

molimo te.

  1. Gospodine, ti si franjevačku obitelj uresio braćom i sestrama koji, živeći u svijetu,

slijede duh franjevačke malenosti. Neka njihova prisutnost u svijetu izgrađuje naše

društvo u istinskoj pravednosti i svesrdnoj zauzetosti za kršćansko lice našega naroda,

molimo te.

  1. Gospodine, povjeravamo ti svu pokojnu braću i sestre, osobito one koji su nas zadužili

svojim nesebičnim darivanjem i primjerom života. Njihovo služenje nagradi vječnošću

gledanja tvoga lica, molimo te.

Predmoliteljica 1: Upravimo Ocu nebeskom svoju molitvu, iščekujući dolazak njegova

Kraljevstva: Oče naš …

Predmoliteljica 2: Svevišnji Bože, ti si svetom našem ocu Franji, siromašnom i poniznom

svome sluzi, na današnji dan udijelio nagradu vječnoga blaženstva. Smjerno te molimo:

prosvijetli nas i nadahni svojom milošću da bismo življenjem Kristova evanđelja bili svjedoci

tvoje blizine svakom čovjeku i tako postali dostojni istoga blaženstva među tvojim svetim. Po

Kristu Gospodinu našem. Amen.

Poglavarica: 

Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!

Amen.

Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!

Amen.

Neka pogled svoj svrne na vas i mir vam podari!

Amen.

I sve nas ovdje okupljene blagoslovio svemogući Bog

Otac i Sin + i Duh Sveti.

Amen.

Pjesma: Bože moj, dopusti mi!