„U jaslicam’ prostim rodio se Bog, koji s neba siđe radi puka svog!“
Bliži se polnoćka. Tik do samoga rođenja našega Spasitelja. Okupit ćemo se ove presvete noći, zajedno s anđelima i pastirima te iščekivati dolazak samoga Boga na naš svijet. Ova presveta noć je noć koja sve zbližava, sve ponovno pokreće, sve oprašta.
Isusovo rođenje zbilo se na vrlo neuobičajen i neočekivan način. Svatko bi očekivao da će se Bog poroditi kao kralj u bogatoj palači, uza zvuke najdivnijih instrumenata i glasova ovoga svijeta, u najbogatijoj i najpoznatijoj obitelji sa svojom poslugom, da će ovaj događaj biti toliko velik da će cijeli svijet to vidjeti i odati mu počast. Svatko bi Božji dolazak na ovaj svijet očekivao kao događaj koji treba biti spektakularan, događaj za koji treba izvršiti najdostojanstvenije pripreme, događaj na kojemu će se okupiti masa ljudi kako bi promatrala ovaj povijesni fenomen, kako bi mu se svi poklonili, na čelu s najvećim dostojanstvenicima svijeta. Međutim, Bog je u ovoj tihoj noći preokrenuo logiku svijeta. Sve što se čulo te noći, bio je neprimjetan i nježan dječji plač, sve što se moglo vidjeti bilo je maleno Dijete na slamici, u jaslama, u špilji. Nitko ga nije čuo osim pastira i mudraca. Pastiri, koji znaju da ništa ne znaju, pronašli su svoga Pastira. Mudraci, koji znaju da ne znaju sve, pronašli su Mudrost. Bog biva položen u jasle iz kojih se hrane ovce, rađa se kao Pastir koji će položiti život za svoje ovce, kao Mudrost koja sve pokreće i obnavlja.
O ovoj preokrenutoj logici govori američki biskup Fulton J. Sheen: „Tvorac sunca rađa se pod suncem; Onaj koji je oblikovao zemlju, rođen je na zemlji; Onaj koji je neizrecivo mudar, postaje maleno djetešce; Onaj koji ispunja svijet, leži u jaslama; Onaj koji upravlja zvijezdama, siše grudi; radost neba plače; Bog postaje čovjekom; Stvoritelj postaje stvorenje; bogat postaje siromašan; Božanstvo se utjelovljuje; Veličanstvo se podređuje…“
Gledaj svijete kako te zbunila ova božićna noć, ova tišina, neprimjetnost, nezamjetljivost, neznatnost… U ovim ručicama krije se Božja snaga koja je stvorila svemir. U ovim prstićima nalazi se autoritet koji će jednoga dana suditi dobrima i zlima. U ovoj glavici nalazi se božanska mudrost koja sve zna i posjeduje.
Svijet je očekivao čudo, ali Bog je na svijet spustio još veće, neočekivano čudo, čudo nad svim čudesima – maleno i nesposobno Dijete, potrebno ljubavi, nježnosti i topline, majčinskog mlijeka i očeva kruha. Svijetu ova Božja slabost predstavlja sablazan i ludost, ali nama ono predstavlja Božju snagu, „jer kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,10). Njegova slabost jača je od svake čovjekove snage, Njegova malenost jača je od svake čovjekove veličine. Zato Božje rođenje nazivamo otajstvom, jer je to neshvatljiva i nedokučiva tajna za koju neće biti dovoljna čitava vječnost da ju shvatimo.
Ne bi bilo potpuno kada ne bismo spomenuli i Mariju, čija je utroba obuhvatila Boga dok ga čitav svemir ne može obuhvatiti, koja je svoje biće stavila Bogu na raspolaganje riječima „Fiat mihi!“ – „Neka mi bude!“ – i tako povezala nebo sa zemljom, promijenila ovaj svijet, tvoju i moju budućnost, povijest spasenja svake duše. Poziva nas da i mi stavimo Bogu na raspolaganje svoj duh, dušu i tijelo pa i onda kada ne razumijemo što Gospodin hoće od nas i na koji način želi činiti velika djela u nama, i onda kada traži od nas žrtvu i umiranje samima sebi, dok naša narav traži komotnost i ugodnost. Tako će Bog i po nama mijenjati svijet.
Ova nam noć govori da Bog često neće ispuniti naša ljudska očekivanja, ali zato će neznatno i neprimjetno donijeti nešto bolje, zanimljivije, ljepše, čudesnije. Učinimo od svoga srca špilju u kojoj se Bog ima roditi. Ako te brine to što je ta špilja neuredna i prljava, vjeruj da Bog radije želi tvoju prljavu špilju nego čisto svratište u kojem nema mjesta za Svetu Obitelj. Ostavio je svoje nebesko prijestolje jer radije voli boraviti u tvome malenom srcu. Bog nas želi cijele. Ne tražimo za sebe veličinu i moć jer sâm Bog rodio se kao malen i slab. Predajmo se ovoga Božića potpuno tome malenome Djetetu koje će u našim životima rado izvesti najdivnije i najveće događaje.
„S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali, radi čovjeka!“
s. M. Filotea Hajek, SCSC
naslovna fotografija: Laura Lazić, Frama Zagreb – Sveti Duh
