Nekrolog
Rođena: 13. siječnja 1930.
Prvi zavjeti: 12. svibnja 1955.
Umrla: 5. ožujka 2022.
Na početku korizme, u rano jutro, 5. ožujka 2022. godine, prve subote u mjesecu, koja je posvećena Blaženoj Djevici Mariji, u 4,10 sati, nakon koraka zadnjih životnih postaja križnoga puta s Isusom, povela je Gospa svoju vjernu štovateljicu sestru Laudu u nebo.
Sestra Lauda rođena je 13. siječnja 1930. godine u Rakitovici. Krštena je sljedećega dana u župnoj crkvi sv. Mihaela, arkanđela, u Donjem Miholjcu. Odrasla je u kršćanskom ozračju obitelji oca Šime i majke Cece rođ. Sudar. Imala je još dvije sestre i jednoga brata. Na krštenju je dobila ime Anka.
Sa sedam godina pošla je u školu i u drugom razredu primila je Prvu sv. Pričest. Još kao dijete voljela se moliti i ići u crkvu. Voljela je učiti i čitati, napose poučne knjige i živote svetaca.
Kada je završila školu, upisala se u Društvo Srca Isusova. Vođa Društva bio je gospodin župnik. Poučavao je mlade o čestitom mladenačkom životu. Iz toga doba ostala su joj vrlo draga sjećanja, koja je nosila kroz cijeli svoj život. Voljela se družiti s mladima, ali ju je osobito privlačila samoća i pohod crkvi. Tu se osjećala najljepše i najzaštićenije.
Za vrijeme 2. svj. rata radila je u zadruzi i zbog toga bila je pošteđena prisilnoga rada, na koji se tada išlo.
Upoznavši časne sestre, i ona je željela to postati. Roditelji se nisu protivili i poštivali su njezinu odluku.
U samostan je došla u 21. godini života. Nakon dvije godine kandidature, stupila je u postulat i radosno se spremala za ulazak u novicijat. U novicijatu je dobila ime sestra Lauda.
Sestra Lauda, iako tjelesno slaba, provela je tridesetak godina u njezi bolesnika i staraca. Prvo radno mjesto bilo joj je u bolnici u Baru, gdje je dvadeset godina njegovala bolesnike na internom i zaraznom odjelu. Iz Bara je premještena u Nuštar, u Starački dom. Tamo je brižno njegovala bolesnike šest godina. Iz Nuštra poslušnost ju je odvela u Vis, u Dom starih, gdje je također pet godina bila njegovateljica.
Zdušno je nastojala svima, koji su joj bili povjereni, olakšati teškoće i uljepšati staračke dane. Zadnje tri godine aktivnoga djelovanja posvetila je, u Donjem Miholjcu, služeći malenima, djeci u jaslicama, koju su njihovi zaposleni roditelji povjerili, preko dana, sestrama na čuvanje. Voljela su je i djeca, i odrasli. Kada su joj sile oslabile, došla je u Đakovo, u zajednicu Doma sv. Josipa, 1989. godine. Unatoč iscrpljenosti, nije mirovala. Kako je bila navikla puno raditi, nije mogla ne pomagati tamo gdje je vidjela da je potrebno. Vršila je djela ljubavi i rado je činile usluge svojim bolesnim susestrama. Dnevno smo ju mogli vidjeti kako donjim hodnikom vozi kolica s hranom ili posuđem, koje su koristile bolesne sestre. U susretu je uvijek bila nasmijana i svakoga je srdačno pozdravljala. U slobodno vrijeme pomagala je kod spremanja i radila je ručni rad.
Sestra Lauda bila je duša molitve. Mnogo je molila za potrebe naše Družbe i svete Crkve.
Tako je živjela do zadnjih dana, dok ju nisu sile do kraja napustile te je nakon pada postala potpuno ovisna o pomoći drugih.
Vjerna Gospina moliteljica rado joj se utjecala. Sada vjerujemo da s Njom slavi Gospodina. Neka nam izmoli novih zvanja, koja će slijediti Isusa, radosno svjedočeći pobjedu Križa i ustrajati do konca.
Sestro Lauda, hvala za svaki osmijeh i primjer redovničkoga života, za svaku molitvu i žrtvu, za svaku ciglu strpljivosti, ugrađenu u djelo naše Provincije i Družbe!
s. Nada Martinković
