Trenutno pregledavate Preminula s. Regina Ćutek

Sestra REGINA (Slavica) ĆUTEK

Rođena: 13. rujna 1933.
Prvi zavjeti 12. svibnja 1955.
Umrla: 29. prosinca 2020.

Petoga dana Božićne osmine, u večernjim satima, dok smo promatrali Novorođenoga te klanjanjem i pjesmom slavili otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, sestra Regina doživjela je vrhunac čežnje svoje duše i sjedinila se s onim kojega je starac Šimun, u evanđelju dana, nazvao svjetlošću na prosvjetljenje naroda, te je prešla u njegovo vječno slavlje.

Sestra Regina, koja je na krštenju dobila ime Slavica, rođena je u Kršincima, župa Podgorač, od kršćanskih roditelja, oca Marka i majke Ane rođ. Đurinski. Imala je jednoga brata i još dvije sestre.

Svoje djetinjstvo provela je u ratnim neprilikama, većinom u strahu i nesigurnosti. Školu je pohađala, ali s prekidima, zbog rata. U Podgoraču primila je Prvu sv. Pričest i sv. Potvrdu. U tom teškom ratnom vremenu nisu imali svećenika, ni svetu misu, ni vjeronauk. O svojoj vjeri naučila je od roditelja, u obiteljskom domu.

U ranoj mladosti čeznula je za životom u čistoći. Razmišljala je gdje bi to najbolje mogla postići. Kada je jednom u Đakovu posjetila svoju sestričnu, sestru M. Jasenku Ćutek (1926.-1999.), odlučila je da će i ona ići u samostan. Priopćivši roditeljima svoju želju, oni se nisu protivili, vidjevši da ona to stvarno i iskreno želi.

U samostan je došla u osamnaestoj godini. Jako se radovala kada je primila pelerinu, prvi dio redovničkoga ruha. Za vrijeme kandidature pohađala je bolničku školu. Imala je problema sa zdravljem te se na nekoliko mjeseci vratila svojoj kući, dok se nije oporavila. Kada joj je bilo bolje, vratila se u samostan i 1953. godine započela je postulat. U novicijatu je dobila ime sestra Regina.

U Marijanskoj godini (1955.) položila je Prve sv. zavjete te su sve sestre njezina novicijata s marijanskim imenima dobile i pečat duša posvećenih Mariji. To je obilježilo njihov život i pobožnost. Sestra Regina bila je među mnogim sestrama sv. Križa kojima je o. Franjo Vlašić, OFM (1930.-1985.), svojom molitvom, pronicavošću i duhovnim savjetima pomagao i bio veliki uzor.   Kad je o. Zvjezdan Linić, OFM (1941.-2013.) započeo svoje služenje u Kući susreta „Tabor“, pri Franjevačkom samostanu u Samoboru, gdje je organizirao i vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove, sestra Regina pratila ga je molitvom i bila sretna kad je mogla slušati njegova predavanja, razmatranja i meditacije. Tako je, i po tim duhovnim poticajima, njezina duša rasla u svetosti i krjeposti.

Prvo radno mjesto bilo joj je u Srijemskoj Mitrovici, gdje je osam godina radila u bolnici kao medicinska sestra na dječjem odjelu. Uz posao, završavala je medicinsku školu. Iz Mitrovice premještena je u Zagreb, na Šalatu, gdje je 34 godine požrtvovno i nesebično njegovala bolesnike. U bolnici je radila sve do mirovine, do 2001. godine. Radila je jedno vrijeme na odjelu, a zatim u mliječnoj kuhinji gdje je malim bolesnicima, djeci, ugađala ukusnim obrocima.

Nakon umirovljenja, po poslušnosti, pošla je u Donji Miholjac, gdje je obavljala razne kućne poslove tri godine. Tada se teško razboljela i došla je u Đakovo, na bolesničko odjeljenje, gdje se oporavljala jednu godinu. Čim joj je bilo bolje, vratila se na Šalatu i četiri je godine kuhala za svoje sestre. Da poštedi sestre, koje su još radile u državnoj službi, preuzela je u zajednici službu domaćice i obavljala je sve domaćinske poslove. Trudila se sestrama pripraviti ukusnu hranu, a često je znala iznenaditi sestre nekom poslasticom. Sa Šalate premještena je u Trnavu. Tamo je, prema svojim silama, obavljala razne kućne poslove. Bila je vrlo uredna i pedantna u onome što je radila, a znala je vrlo često sjediti za šivaćim strojem i krpati ili šivati nešto za sestre. U Trnavi je bila šest godina, sve do 2015. godine, kada je došla u Đakovo, u Dom sv. Josipa, gdje je marljivo obavljala male dužnosti, ali najviše vremena provodila je u molitvi.

Sestra Regina bila je prava sestra sv. Križa. To su mogli osjetiti svi koji su s njom živjeli i radili. Svoj aktivni život provela je u njezi bolesnika. Trudila se uočiti njihove potrebe i želje te ih, po mogućnosti, ispuniti. Nakon rada u bolnici i dalje je imala je puno osjećaja za slabije i bolesne, te im je uvijek bila na pomoći.

Sestra Regina, prema svjedočanstvu sestara, bila je jako profinjena duša, koja je duhovne stvarnosti i događaje stavljala na prvo mjesto. Iznimno gostoljubiva i obazriva, goste je s osobitom zauzetošću znala podvoriti. Bila je nenametljiva podrška sestrama kojima je pomoć bila potrebna, jednostavna u dosjetljivosti u svakoj prilici, neumorna u radu i korištenju svakoga trenutka života pred Bogom. Pristupačna i mirna, bila je tu kada je trebalo.

U zajednici na Šalati bila je svima na usluzi te je tu ostala i u mirovini služiti. Još dok je radila u bolnici, u slobodnim danima, i kasnije, u mirovini, bila je poglavaricama na raspolaganju te je išla kamo god je trebalo, sestrama na ispomoć, osobito po župama gdje djeluju naše sestre.

Tiha, marljiva, pobožna, skromna i neprimjetna, ali uvijek prisutna do zadnjega trena, na bolesničkom katu svakomu je učinila što je mogla, darujući sve svoje vrijeme i sposobnosti. Nije se nikada žalila ni štedjela, unatoč posljedicama teške bolesti i zračenja, nakon kojega je organizam bio slabiji. U bolesti bila je jako strpljiva.

Zahvaljujemo Gospodinu, Gospodaru života, za svijetli primjer koji nam je darovao u sestri Regini. Molimo ga da usliši njezine i naše molitve te podari našoj Provinciji novih zvanja koja će istom revnošću i zauzetošću tražiti i otkrivati njegove tajne, te ih prenositi na nove generacije!

S Marijom Reginom – Kraljicom, čije si ime nosila, i s anđelima koji su navijestili Isusovo rođenje, pjevala vječnu slavu Bogu!

 

s. Nada Martinković