Milosrdne sestre sv. Križa obilježile su Dan posvećenoga života prigodnim klanjanjem 1. veljače 2022. u 17 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, te sv. misom 2. veljače u 7 sati koju je slavio prof. dr. Stanislav Šota.
Za ovu prigodu s. Rastislava pripremila je uvode u liturgijska čitanja, na koje se misnik u propovijedi osvrnuo. Uz čestitke sestrama jubilarkama i svim sestrama koje se ovih dana posebno sjećaju svojih prvih i doživotnih zavjeta, progovorio je o samom blagdanu Svijećnice: „Danas je dan kad je Gospodin prikazan u Hramu, volimo reći Svijećnica. Svjetlo na prosvjetljenje naroda. (usp. Lk 2, 32) Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli. (Mt 5, 15) Svi imamo pred sobom ovdje dvije svijeće. Pozvani smo upravo kao osobe posvećenoga života biti vatra koja uistinu svijetli drugima, a utemeljena je na svijeći. I kako je zgodno pjesnik Rajmund Kupareo rekao: Što je tu na oltaru, doli veliki broj usnulih pčela. I zamislimo koliko je pčela moralo umrijeti, nestati, da bismo imali ove dvije svijeće. Vjerujem da osjetite svi poruku. Pozvani smo ne samo na razini našega ovozemaljskog egzistencijalnog života, kako znamo reći: pomalo se gasi svijeća našega života. Nego i u teološkom smislu riječi, na to i Kupareo sam misli kada govori i poziva sve nas kršćane, a napose osobe posvećenoga života, da kad god promatraju ovu svijeću ili svijeće, sjete se kako smo poput našega Gospodina pozvani u potpunosti dati se drugima. I dok se darujemo, druge usrećujemo, dok za druge živimo, dok zaboravljamo sebe, dok u potpunosti isključujemo vlastiti svijet interesa, usredotočeni na Božju volju, koju osluškujemo u svojim molitvama, kada nas Bog poziva na sebedarje, na darivanje do posljednjega bitka.“
Osvrćući se na današnji dan kao „dan susreta mladosti i starosti“, promatrajući likove iz evanđelja, istaknuo je pitanje: „Mi, koji smo stariji, koliko smo uistinu svjetlo drugima? Koliko smo autentični? Koliko smo uistinu snaga i poticaj?“
Potaknuo je sestre na razmišljanje o Bogu te da budu izložene vječnomu svjetlu, uspoređujući današnji dan s blagdanom vječnoga svjetla, koje je produžetak slavlja sv. mise: „Pokloniti se i dopustiti da nas preplavi tišina i tajnovita prisutnost, čekati, čeznuti, jednostavno biti s Gospodinom.“
Sestre su u zajednici nastavile obilježavati ovaj dan zahvalnom pjesmom, čestitkama i željom da budemo još bliže Gospodinu koji nas je pozvao. Prema svojim mogućnostima, sudjelovale su u večernjoj sv. misi u 18 sati, u đakovačkoj katedrali, koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić.
s. Nada Martinković
Poveznica
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o prikazanju Isusa u Hramu, podsjećajući na židovsku tradiciju prikazanja i otkupa svojih prvorođenaca, naglasivši kako njihovo uvjerenje da prvorođenci pripadaju Gospodinu i da Bogu duguju zahvalnost za svoj život, potiče i nas na naše osobno ‘prikazanju’ Bogu i na našu zahvalnost njemu koji je izvor našega života.
„Ovih dana zato obilježavamo i Dan života. Blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu nam zato poručuje da čovjek nikada ne može reći da pripada samo sebi. Ako postojimo, to je zato što nam je život darovan. Zbog toga prepoznajemo važnost naših roditelja“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je ista židovska tradicija istodobno i velika pouka o zahvalnosti koju dugujemo Gospodinu za živote ljudi u kojima je na djelu Bog. „To je dan zahvalnosti za Bogu posvećene osobe koje su svoj život stavile u potpunosti na raspolaganje Bogu, kao posebno zavjetovane osobe. Briga za Bogu posvećene osobe je drugi veliki poticaj ovog blagdana Prikazanja Gospodnjeg. Uz zahvalnost za darovani život, zahvaljujemo i za redovnička zvanja“, istaknuo je nadbiskup, ukazavši na to kako Isusov put osporavanja s njime dijele i osporavani znak zajedno s njime postaju i djevojke koje odlučuju postati Bogu posvećene osobe.
„Kako se tata, mama bune kad njihova kćerka odlučuje slijediti Isusa za putu samoponiženja i umiranja sebi. A za druge koji to gledaju: To nije u modi. Djevičanstvo, čistoća, poslušnost, siromaštvo i skromnost, prikazanje svoga života Bogu ne gledajući na sebe je i te kako osporavan izbor. Danas su čak stigmatizirane i majke i roditelji koji su otvoreni daru života, koji prihvaćaju i ljube život, koji prihvaćaju djecu – prišiva im se biljeg nazadnosti iako se sve češće govori da sadašnji demografski trend vodi naš narod u izumiranje“, rekao je nadbiskup.
Podsjećajući kako je na današnji dan prije 32 godine nadbiskup Srakić bio imenovan biskupom, dodao je kako je danas osporavano i svećeničko i biskupsko služenje te je okupljenima poručio: „Draga braćo i sestre, ljubimo život. Budimo otvoreni za dar života. Radosno i vedro, s povjerenjem u Boga, prihvaćajmo djecu i roditeljske obaveze te umjesto vlastite komotnosti i sebičnosti birajmo darivanje i služenje životu, svojoj djeci te Crkvi i svome narodu.“
Brojnim okupljenim sestrama sv. Križa i njihovim kandidaticama čestitao je Dan posvećenog života, rekavši: „Iako je vaš životni izbor tako često osporavan, znajte da je i Isus bio osporavan. Ne znači da je vrijedno ono što je u trendu, ono što je u modi. Znajte da je upravo ono što je vrijedno najčešće osporavano. Znajte da je vrijedan tih i skrovit život služenja i predanja do kraja, o kojemu se ne bruji i ne priča, kao što je bio vrijedan i Isusov dolazak na tih i skrovit način. Budite svjesne toga da ste u vrijeme kad utrka za imanjem, užicima, za osobnom afirmacijom poprima sve jače tonove, svjetlost. Vidjeti žene koje prihvaćaju i ustraju živjeti u siromaštvu, čistoći i poslušnosti, i to iz čiste ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, ne tražeći priznanja ni naklonosti, to razgoni tmine, otvara novi pogled prema božanskom obzorju, daje vječnu perspektivu ljudskom zemaljskom putu.“ (…)
Anica Banović
