U popodnevnim satima 29. siječnja 2022. godine okupile su se redovnice vinkovačke regije u Župi sv. Euzebija i Poliona na susret povodom Dana posvećenog života.
Susret je započeo sakramentom Pomirenja, a zatim je slijedilo razmatranje koje je imao župnik, vlč. Damir Stanić. Svojim nadahnutim i uvjerljivim riječima potaknuo je redovnice preispitati svoj vlastiti život pod vidom prikazanosti života Bogu, odnosno svog osobnog života s Bogom:
“Dan Prikazanja Isusova u Hramu svaku od vas kao redovnicu želi podsjetiti da ne ostvarujem životni poziv kao profesionalnu vjersku karijeru, nego kao prikazanje vlastitog života Bogu. Nisam ja netko tko radi za Boga, zaposlenica u Njegovoj firmi – nego živim s Bogom; svoj poziv, svoju posvećenost pozvana sam živjeti s Bogom. Blagdan Prikazanja mi želi posvijestiti kako nisu važni ni moji, ljudski gledano, uspjesi ni neuspjesi – nego je važno to koliko sam s Njim, koliko se trudim živjeti tu prikazanost života Bogu; koliko se trudim po svom posvećenju pripadati Bogu, a ne sebi ni ikom ni ičem drugome.” Pozvao nas je vlč. Damir pitati se o Blagdanu Svijećnice: jesam li Kristovo svjetlo? Prepoznaje li se u mome životu da svjetlim Kristovim svijetlom? Osobito nas je potaknuo preispitati svoj život, ne život drugoga, ne život sestre s kojom živim, nego zagledati se u svoju osobu. Koliko Krist gori i svijetli u meni? jer, nastavio je: “Bog mene pita o mojoj vjernosti, o mome prikazanju i predanju Njemu, a ne o onoj tamo zajednici, ili onoj tamo drugoj, trećoj sestri,… Nitko i ništa ne može mi biti opravdanje ako ja ne živim svoju vjernost. Drugi me, istina, mogu ohrabriti – ili obeshrabriti – no ne može niti mene spasiti tuđa vjernost, niti upropastiti tuđa izdaja vjernosti. Može na mene utjecati, više ili manje – ali mene spašava moja vjernost posvećenju Bogu, ili me upropaštava moja izdaja te vjernosti.”
Ohrabrio je prisutne redovnice riječima da Bog uvijek iznova čeka i zove da Mu se otvorimo i prikažemo. Važno je sada živjeti svoju predanost Bogu: u ovoj situaciji, u ovoj sredini u kojoj sam sada. Sjećati se Božjih dijela u prošlosti, u otvorenosti Božjem djelovanju u sadašnjosti, jer, kako veli Predavač: “Pobožni Izraelac ponajprije se zahvalno sjeća velikih djela Božjih u prošlosti i hvali Boga zbog tih djela, a onda Ga moli da Bog ta velika djela ponovi i čini i dalje u njegovu životu, da Bog ostane s njim i da on sam ostane na Božjem putu.”
Uz odlomak Lukinog evanđelja koji čitamo na Blagdan Svijećnice rekao je: “U Hramu je zasigurno bilo mnoštvo ljudi. Ali samo Šimun i Ana u djetetu prepoznaju Boga. Otkuda im tako oštro oko? Kakvi to trebamo biti da ne previdimo Boga u gužvi života?” Pozvao nas je na nasljedovanje njihove pravednosti, bogobojaznosti, cjeloživotne usmjerenosti na Boga. Zaključio je razmatranje pitanjem: “Jesam li sada u ovome što živim, u ovome što trenutno činim, s Bogom?”
Nakon osvježenja u župnom stanu, nastavili smo druženje u župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona Klanjanjem koje je također pripremio i vodio župnik, vlč. Damir Stanić, a susret je završio svečanom Večernjom molitvom Časoslova.
Neka posijano sjeme posvećujuće žive Božje riječi koja nam se spustila u srce po ovom susretu, raste i donosi plodove u našim zajednicama i u međusobnim odnosima, te svijetli Kristovim svjetlom svima s kojima živimo i radimo.
s. Viktorija Šimić
