Gospodin je pozvao u nebeski dom našu dragu s. Niviju.
Sveta Misa zadušnica bit će u četvrtak, 3. travnja u 12,45 sati, a potom ukop u 14 sati.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Nekrolog
Sestra NIVIJA (Mirjana-Marija) BATRAC
Rođena: 29. srpnja 1936.
Prvi zavjeti: 15. svibnja 1959.
Umrla: 1. travnja 2025.
Dani duboke korizme, dani nasljedovanja Krista osobito na postajama križnoga puta, a u isto vrijeme dani kad se proljeće budi predivnim bojama i zelenilom, mnoštvom različitoga cvijeća koje naviješta da se bliži dan proslave Uskrsa te pjeva Stvoritelju zahvalnu pjesmu, bili su za s. Niviju dani pripreme za susret s Milosrdnim Ocem. Taj susret dogodio se u konačnom sjedinjenju po sestrici smrti 1. travnja 2025. godine, u 10,40 sati, u Domu sv. Josipa u Đakovu, za vrijeme duhovnih vježbi u zajednici.
Sestra Nivija rođena je 29. srpnja 1936. godine u Donjoj Motičini od oca Antuna i majke Mande rođene Cvijetović. Krštena je 2. kolovoza u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Našicama. Bilo ih je sedmero djece. Ona je bila najmlađa. Već od ranoga djetinjstva majka je odgajala svoju djecu u pobožnosti, učeći ih da se mole dragomu Bogu, a osobito im je ulijevala ljubav prema dragoj Gospi.
Promatrajući stariju braću i sestre kako uče i pišu svoje školske zadaće, veselila se i željela je i ona poći u školu. Želja joj se ostvarila i u sedmoj je godini pošla i ona u školu. Voljela je školu i dobro je učila. U drugom razredu primila je Prvu sv. Pričest, a nedugo nakon toga i svetu Potvrdu. Tih lijepih dana dugo se i rado sjećala.
Završivši uspješno osnovnu školu, pošla je u sedmogodišnju školu u Našice. Stanovala je u đačkom domu, zajedno sa svojom starijom sestrom. Već je tada razmišljala o svojoj budućnosti. Željela se posvetiti učiteljskomu zvanju. Ali, kada je završila sedmogodišnju školu, budući da su roditelji bili siromašni, nisu je mogli dalje školovati. Iako je voljela školu, pomirila se s tim da ne može dalje nastaviti sa školovanjem.
Ostala je s roditeljima i obavljala je kućne poslove. Redovito je pohađala svetu misu i mnogo se molila Majci Božjoj. Kada je osjetila da je Isus zove k sebi, podvostručila je svoje molitve i za kratko vrijeme odlučila je stupiti u redovnički stalež. To je priopćila svojim roditeljima i svećeniku. Oni su joj savjetovali da još malo pričeka, jer je bila slabašna. Bilo joj je teško zbog toga, ali se s tim pomirila. Nakon dvije godine, u svojoj osamnaestoj godini, stupila je u đakovački samostan.
Prvih dana bilo joj je malo teško, ali se za kratko vrijeme priučila na samostanski život. U kandidaturi bila je na dužnosti u šivaonici i ujedno je učila i svirati. Jako se obradovala kada je bila određena za ulaz u postulat. Za to vrijeme upoznavala je bolje redovnički život, a zatim je spremno stupila i u novicijat.
Položivši Prve zavjete, s. Nivija započela je svoj apostolat kao organistica na župama u Privlaci, Drenovcima i Sikirevcima. Potom je u Zagrebu, na Vrhovcu, završila katehetsku školu i od tada je, uz sviranje, bila i katehistica u Skopju, Otoku, Drenovcima, Štitaru, Krapini, Donjem Miholjcu, Slavonskom Brodu, ponovo u Krapini, a od 2017. godine bila je u Zagrebu, na Vrhovcu.
Sestra Nivija svojom je mirnom i vedrom naravi svugdje dobro pristajala. Uz dužnost organistice i katehistice u šest je zajednica vodila i brigu za sestre kao kućna poglavarica. Bila joj je jako važna zajednica, zajedničke molitve i susreti.
Sestrama je bila iskreno dobra. Sestre su mogle uvijek računati na njezinu sestrinsku pomoć. Rado je pomagala i u kućnim poslovima. Na svim svojim dužnostima bila je savjesna i požrtvovna. Jednom je napisala: „Radit ću od srca rado, jer znam komu služim.“ Marljivo i brižno pripremala se za svaki nastup pjevanja, kao i katehizacije. U ophođenju s ljudima uvijek je bila uljudna i taktična, davala je sliku uzorne redovnice. Nije se bojala ni jedne žrtve kako bi život u zajednici učinila ljepšim. Sestrama je bila dobra, pristupala je svakoj uvijek s puno razumijevanja.
U svojem Životopisu s. Nivija napisala je da joj je dan dolaska u samostan bio sretan dan. Tu sreću nastojala je donijeti sestrama i svima koji su joj bili povjereni. Mnogima je ostala u lijepoj uspomeni njezina dobrota, zauzetost i vedrina, tako da su tražili da ostane, kad je trebala biti premještena.
U društvu s anđelima i s dragom Gospom, koju je toliko štovala, ušla u radost vječnoga klanjanja i slavljenja Stvoritelja, a nama neka izmoli novih duhovnih kćeri koje će njezinu misiju nastaviti.
s. Nada Martinković