Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru
s. Ranku, Katarinu, Ulijan
iz Bapske
okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 3. travnja 2025. god. u Domu sv. Josipa u Đakovu, u 92. godini života i 68. godini sv. zavjeta.
Sveta misa zadušnica bit će 4. travnja 2025. god. u 11,45 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, a potom je pokop u 13,00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.
S našim preminulim sestrama povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi. (Konstitucije)
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oprošte-nja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebe-skoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa,
nećak, nećakinje i ostala rodbina
Đakovo, 3. travnja 2025.
Nekrolog
Sestra RANKA (Katarina) ULIJAN
Rođena: 31. listopada 1933.
Prvi sv. zavjeti: 13. svibnja 1957.
Umrla: 3. travnja 2025.
U dubokoj korizmi, dok našim samostanom odjekuju postaje Križnoga puta, s. Ranka svoje patnje sjedinjavala je s Isusovim i doživjela vrhunac svojega životnog križnoga puta 3. travnja 2025. godine u 4,50 sati, za vrijeme duhovnih vježbi, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Ranka rođena je 31. listopada 1933. godine, u mjestu Novak, Bapska, u kršćanskoj obitelji, od oca Josipa i majke Marije rođene Dermišek. Krštena je 2. studenoga u župi sv. Jurja, mučenika, u Bapskoj.
Ona je bila najstarija. Imala je još dva brata i tri sestre. Kao najstarija, dok su roditelji radili, ona je čuvala svoju mlađu braću i sestre. Nije joj to uvijek bilo lako, ali ih je voljela i brižno ih je čuvala. U selu je završila četiri razreda pučke škole. Tada su u školi imali dva puta tjedno i vjeronauk, koji je ona jako voljela. Velečasni ih je pripremao za Prvu sv. Pričest. Ona je sve pozorno slušala i željno je očekivala kada će primiti Isusa u svoje srce. Taj sretni dan dočekala je u osmoj godini svojega života. Od tada je često pristupala stolu Gospodnjemu. Svetu Potvrdu primila je u petnaestoj godini.
Kao dijete, vidjela je jednom sestre Maloga Isusa i od tada je i sama pomišljala da bi mogla biti časna sestra. Ali, došao je II. svjetski rat i ona nije znala koji samostan prima redovnički pomladak. Kao djevojka, rado je polazila na prela i igranke, ali se još nije mogla odlučiti što će biti. Voljela je obitelj, ali ju je više privlačio samostanski život. Saznala je da se može prijaviti u Đakovo u samostan. Ona je to učinila, ali joj je bilo rečeno da pričeka još jednu godinu. Tako je 1954. godine, navršivši 21 godinu, stupila u naš samostan. Brzo je zavoljela i prihvatila život u samostanu. S radošću je vršila sve što joj je bilo povjereno i ubrzo je išla u postulat, a zatim i u novicijat.
Položila je Prve zavjete 1957. godine i onda je započela svoj redovnički život na više mjesta i u različitim službama. Njezina vedra, dosjetljiva narav mnogo joj je pomogla da rado, i kao samo po sebi razumljivo, prihvati česte promjene prebivališta i dužnosti. Svako novo mjesto i svaku novu dužnost, kao i zajednicu, ubrzo je zavoljela. Nastojala je u zajednici biti sunčana zraka unoseći neumorno radost i vedrinu.
Bila je spretna u ručnom radu. Stoga je najprije radila u Đakovu, u paramentu. Tamo nije ostala dugo jer se ukazala potreba za sakristanskom službom koja joj je povjerene najprije u Rijeci, na Sušaku, a zatim u Drenovcima. Imala je smisla za njegu cvijeća i to joj je pomoglo da je veoma ukusno kitila crkve. Kada je trebalo poći u Zagreb, na Vrhovec, dvoriti goste, ona se spremno odazvala. I tu je dužnost znala lijepo osmisliti. Pomogla joj je njezina dosjetljivost i dobar ukus za cvijeće, te su se gosti uvijek našli u lijepo uređenim prostorijama, uljepšanim lijepim cvjetnim aranžmanom.
U Đakovu se 1976. godine osposobila za njegu bolesnika i dobila je već 1977. godine premještaj u Risan, u Dom starih. Tamo je bila njegovateljica šesnaest godina. Imala je prilike Bogu prinijeti mnogo žrtava, ali je starce iskreno voljela i rado im je pomagala. Znala ih je saslušati, razumjeti i obradovati ih. Iz Risna je došla u Đakovo, u provincijalnu kuću, i radila je u vrtu. I tu je uložila svu svoju ljubav i snagu, i divila se Gospodinu koji je sve lijepo i skladno stvorio. Pod njezinim marljivim rukama, i s Božjim blagoslovom, bilo je u vrtu svega, i voća i povrća.
Kada se opet pokazala potreba za dvorbom bolesnih svećenika, u Svećeničkom domu u Đakovu, ona je spremno prihvatila i tu dužnost. Tu je ostala tri godine. U Jubilejskoj godini 2000. kratko vrijeme bila je u Svetom Vidu, na otoku Krku, gdje je obavljala razne kućne poslove, a potom se opet vratila u Đakovo, gdje je od 2003. godine radila u šivaonici sedam godina. Kada je već bila iscrpljena, prešla je u Dom sv. Josipa i tamo je od 2010. godine vršila razne male službe.
Crkva Gospe Bapske i Gospin bunarić mjesto je hodočašća i mjesto tišine i molitve, ozračje neba na zemlji. Neka Blažena Djevica Marija primi svoju vjernu štovateljicu i povede ju u nebeske vrtove, na slavlje Stvoritelja, zajedno s anđelima i svetima, a našoj zajednici i cijeloj Crkvi izmoli svećeničkih i redovničkih zvanja, koja će poslanje milosrdne ljubavi svjedočiti i donositi novim naraštajima!
s. Nada Martinković