Sestra Tereza Rozalija Slunjski

Nekrolog

Rođena: 2. rujna 1926.

Prvi zavjeti: 6. siječnja 1956.

Umrla: 13. srpnja 2025.

U mjesecu posvećenom Predragocjenoj Krvi Kristovoj zazivi litanija sa zahvalnošću se uzdižu pred lice Onoga koji nas je ljubio i pozvao. Pouzdanje u Gospodina i žarka molitva za jasnoću na putu, životna je poruka naše s. Tereze, koja je tiho živjela i jednako tako tiho preminula 13. srpnja 2025. godine, u 19,20 sati, okružena sestrama, u Domu sv. Josipa u Đakovu.

Sestra Tereza rođena je 2. rujna 1926. godine, u Savskoj Vesi, kao treće dijete od oca Ivana i majke Elizabete rođ. Zobec. Krštena je sljedećega dana u Župi sv. Nikole, biskupa, u Čakovcu i dobila je ime Rozalija. Prvu svetu Pričest primila je u drugom razredu osnovne škole u Savskoj Vesi, a svetu Krizmu primila je u Čakovcu. Kao dijete bila je mirna i povučena. Bila je ozbiljna i točna te su roditelji imali u nju povjerenja.

Već u najranijoj dobi voljela je molitvu i samoću. U crkvu je jako rado išla. Jednom je, kada se vraćala sa svibanjske pobožnosti, skoro nastradala jer ju je gotovo zgazio konj. U tome, što nije stradala, vidjela je Božju zaštitu. Stupila je u Društvo Srca Isusova. Jedina joj je želja bila da ljubi samo Isusa i da daje zadovoljštinu za uvrjede koje se nanose njegovu Božanskomu Srcu. U svijetu nije nalazila pravo veselje, premda ga je tražila. Ali, srce joj je u svemu tome bilo nemirno. Kada je došlo vrijeme da izabere što će biti, molila se da joj Gospodin pokaže koji je njezin životni put. Sjaj ovoga svijeta nije privlačio njezino srce. Zato je podvostručila svoje molitve i redovito je primala svete sakramente. Kada ju je ispovjednik upitao zašto se tako često ispovijeda, ona mu je rekla da želi poći u samostan. Kada je svoju želju priopćila ocu, on se tome usprotivio, ali je konačno popustio i ona je 1952. godine, u 26. godini života, stupila u naš samostan. Bila je sretna jer joj se ostvarila dugo očekivana želja. Završivši postulat, stupila je u novicijat i dobila je ime s. Tereza.

Sestra Tereza u svojem redovničkom životu prošla je kroz gotovo sve zajednice Hrvatske provincije. Prema potrebi, bila je premještana u mnoge naše zajednice. Na nju su sestre poglavarice mogle uvijek računati, jer je bila pripravna poći tamo gdje je bilo potrebno. Većinu godina provela je u praonici rublja i u glačaonici. Trudila se da rublje bude na vrijeme i dobro oprano, a poslije i vrlo lijepo izglačano. Svoje dužnosti vršila je uvijek vedro i prijazno.

Nakon Prvih sv. zavjeta, 1956. godine, prvo radno mjesto u praonici rublja bilo joj je u Subotici, zatim u Nišu, u bolnici gdje je također radila u praonici. Iz Niša premještena je u Beograd i tamo je dvije godine radila u kuhinji. Sljedeći premještaj bio je u Srijemsku Mitrovicu, gdje je jednu godinu bila sakristanka. Potom je pošla u Osijek, u Tvrđu, i pet je godina obavljala kućne poslove. Iz Osijeka je pošla u Novu Bukovicu. Tamo je također bila sakristanka. Vratila se opet na svoju staru dužnost u praonicu rublja kada je dobila premještaj u Prištinu. Tamo je boravila, u našoj kući, četiri godine. Iz Prištine otišla je u Suboticu, gdje je boravila pet godina. Kada se ukazala potreba da u Đakovu, u Bogoslovnom sjemeništu, treba pomoć u praonici, ona se spremno odazvala i tamo je tijekom četrnaest godina marljivo prala i glačala rublje. Poglavarice su je trebale na Visu i ona je opet bez prigovora pošla tamo i jednu godinu obavljala je razne kućne poslove. Od 1987. godine u Zagrebu je, na Vrhovcu, i dalje spremno i predano vršila dužnost u praonici rublja do 2018. godine. Tada su joj snage počele slabjeti te je primljena u Dom sv. Josipa u Đakovu. Tu je nastavila tiho i predano živjeti za Gospodina, do duboke starosti. Zadnje godine proživjela je prikovana uz bolesnički krevet.

Sestra Tereza živjela je sa zahvalnošću. To pokazuje i njezin omiljeni redak Psalma „Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio“ (Ps 116, 12). Sveta Tereza (sv. Terezija od Djeteta Isusa) poznata je kao Svetica Malih Putova, što znači da je naglašavala nastojanje oko malih stvari u životu s velikom ljubavlju. Tako je i s. Tereza u vjernosti naizgled malim darovima koje joj je Bog darovao, nastojala nasljedovati svoju zaštitnicu i vjerujemo da se sada zajedno raduju u vječnosti.

U zajedništvu sa s. Terezom, uranjamo u Isusovo Srce sve ljude i cijeli svijet. Uranjamo sada i nju, koja je ustrajala u svim kušnjama života i ostala vjerna svojemu Spasitelju. Molimo Nebesku Majku da ju povede u zajedništvo sa svojim Sinom, a nama izmoli predanih i vjernih duša koje će za Isusa osvajati jednostavnošću i predanjem.