Ovdje možete pročitati knjižicu Konferencije Franjevačke Obitelji koju je izdala povodom Franjevačkih obljetnica. “Pred nama je tekst koji je pogodan za višestruku uporabu i koji nam pomaže da u zajedništvu proživljavamo ovaj put. On pruža smjernice za organiziranje različitih obljetnica na lokajnoj razini, shemu na kojoj možemo graditi vlastiti formativni put, kvalitetno i pregledno sredstvo za rad na tematikama različitih obljetnica koje čine jedinstvenu Obljetnicu 2023.-2026., ovjenčanu slavljem 800 godina Uskrsa našeg Serafskog Oca.”
Za ovu godinu imamo tekstove i smjernice:
Slaviti dar rana
1224-2024
Tekstovi
Prvi životopis Tome Čelanskog 94-95, FI 298-299; Veći životopis
Bonaventure Banjoređijskog 13, 1-10, FI 982-988; Hvale Bogu Višnjemu,
FI 114-114; Blagoslov bratu Leonu, FI 115; Drugi životopis Tome
Čelanskog 49, FI 736.
Biografski izvori nam govore da se Franjo Asiški, nakon jednog
intenzivnog perioda apostolskog djelovanja, povukao na La Vernu da
provede četrdesetnicu posta i molitve, kako je običavao. I upravo u
ovom kontekstu tišine i molitve Siromašak prima posjetu krilatog
Serafina, budući da samo tišina omogućuje slušanje i primanje onoga
koji govori. Na La Verni, žarka želja koja je pokretala Siromaška da
nasljeduje Krista i potpuno se suobliči Njemu, ostvaruje se u susretu s
Raspetim, koji mu u srcu i tijelu utiskuje znakove ljubavi. Sv.
Bonaventura ovako sažima Franjino iskustvo: „Prava ljubav Kristova
ljubitelja je preoblikovala u isti lik! (Veći životopis Bonaventure
Banjoređiskog, 13,5, FI 984). Susret s Ljubljenim postaje pjesma hvale;
stoga Franjo, poslije susreta s Raspetim komponira Hvale Bogu
Višnjemu, molitva koja izvire iz zaljubljenog srca, u potpunosti
usredotočeno na božansko Ti: „Ti si sveti jedini Gospodin Bog, koji
čudesa činiš. Ti si jak, Ti si velik. Ti si svevišnji …“ (Hvale Bogu
Višnjemu, FI 114).
Slaviti kao Franjevačka obitelj obljetnicu primanja rana poziv je na
vraćanje u naš svakodnevni život onu dimenziju molitvene i
kontemplativne tišine koja nas stavlja pred bitno, što nam omogućuje
da prepoznamo želju za beskonačnim koja boravi u našim srcima, koja
nam omogućuje da osluškujemo nas same, druge i Boga. I danas se
Siromašak predstavlja kao osoba kojoj je slušanje postao način života:
„Sveti Franjo je čuo glas Božji, čuo je glas siromaha, čuo je glas
nemoćnih i čuo je glas prirode. I sve je to pretvorio u način života.
Moja je želja da sjeme koje je posijao sveti Franjo uspije u mnogim
srcima“ (Fratelli tutti 48).
Pošto je primio svete rane, „Evanđeoski je čovjek Franjo sišao s gore,
noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim pločama
urezan rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom
Boga živoga“ (Veći životopis Bonaventure Banjoređiskog, 13 ,5, FI 984).
I tako kako je bio dotaknut prstom Božjim; sada on sam ide ususret
siromasima, bolesnima i potrebitima da ih dotakne, da im prenese
ljubav Božju. Susret s Raspetim vodi Franju do susretima s raspetim u
povijesti, kojima želi ublažiti bol, kao u slučaju čovjeka koji je patio
zbog hladnoće, pripovijeda Bonaventura: Raspaljen božanskim žarom
ljubavi, ispružio je ruku i dotaknuo ga se. Gle čuda! Najednom kad ga
se dotakla ona sveta ruka koja je nosila vatru svetoga žara, rastjerana je
studen i čovjeka je iznutra i izvana obuzela tolika toplota kao da je iz
peći u njega prešla“ (Veći životopis Bonaventure Banjoređiskog, 13, 7,
FI 985). Slaviti Franju i sjećati se kako ga je Raspeti dotaknuo, potiče
nas da iziđemo iz samih sebe i „dotaknemo tijelo Krista patnika u
drugima“ (Gaudete et exultate 37), i u isto vrijeme, da dopustimo da
nas taknu i ispituju mnoge dramatične situacije patnje u kojima se
nalaze mnoga naša braća i sestre u čitavom svijetu.
Naše postojanje
u Kristu
„Ja na svome tijelu nosim biljege Isusove“ (Gal 6,17).
Cilj
Obnoviti način života našeg zajedničkog kršćanskog poziva, da
dođemo do autentičnog suobličavanja Kristu, siromašnom i raspetom,
tako da nosimo biljege njegove prisutnosti u nama.
Aktivnosti
- Oživjeti mjesta susreta s Gospodinom, koja su već prisutna u našem
osobnom životu. - Vratiti važnost tišini kao temeljnom uvjetu za slušanje Boga, sebe, i
drugih. - Iskoristiti asketski potencijal koji nam Crkva i naša franjevačka
tradicija nude, da naše želje, očišćene od svake sebičnosti, budu
usmjerena samo na Boga.
Naše međusobno
bratstvo i sestrinstvo
„Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8).
Cilj
produbiti kulturu besplatnosti i dara, tako da značajno obilježava naše
zajedničko življenje.
Aktivnosti
- Poticati u našim obiteljima i bratstvima, stavove istinskog dijaloga,
koji dopušta slušanje, razumijevanje, međusobno prihvaćanje i
poznavanje. - Poticati konkretne geste nesebičnog služenja, koje izražavaju i
ostvaruju naše sebedarje. - Bdjeti nad svojim riječima i stavovima, tako da druge uvijek
„dotaknu“ svojim milosrđem i suosjećanjem.
Naše življenje
u zajedništvu
Po njegovim ranama smo izliječeni“ (Iz 53.5).
Cilj
Živjeti našu pripadnost Crkvi svjedočeći milosrdnu ljubavi koja izvire
iz Raspetoga.
Aktivnosti
- Poticati stvaranje mjesta za slušanje i prihvat mladih, odbačenih,
isključenih i manjina. - Surađivati kako bi naše mjesne Crkve postale „Crkva u izlasku“,
okrenute susretu sa svima onima koji su se udaljili od vjere,
najmanjim i potrebitim. - Podržati inicijative ekumenskog i međureligijskog dijaloga, nastojeći
doprinijeti saniranju rana koje ometaju zajedništvo.
Naše življenje u svijetu
„Gospodin sam me dovede među gubavce, i ja im iskazah milosrđe“
(Oporuka 2-3, FI 206).
Cilj
Dopustiti da nas taknu i ispituju mnoge dramatične situacije patnje
koje susrećemo u ambijentima u kojima živimo i radimo.
Aktivnosti
- Vježbati se u umijeću gledanja Krista u patnjama i poteškoćama
osoba koje svakodnevno susrećemo. - Požrtvovano i nježno služiti rane na tijelu i duši svih koji su oko nas
i u našim bratstvima ojađeni i bez nade. - Poticati susrete s onim koji ne vjeruju z Boga ili ne ispovijedaju
nijednu vjeru, podržavajući zajedničke inicijative usmjerene
pomaganju siromašnim i potrebitim.
