U popodnevnim satima u subotu, 9. ožujka 2024. godine, okupile su se redovnice vinkovačke regije u Bošnjacima na svom korizmenom susretu.
Prigodnu riječ uputio im je domaći župnik, vlč. Josip Levaković. Povezao je život sv. Martina, biskupa, Zaštitnika Župe, i njegovog đakona Brcka s evanđeljem dana.
Sveti Martin, koji u susretu s prosjakom nema sa sobom ni novčića, ali u domišljatoj ljubavi daruje mu komad svoga plašta, izazov je i danas sestrama redovnicama koje polažu zavjet siromaštva i kao takve susreću današnje siromahe na putevima svoga života tražeći načina kako im pružiti utjehu i pomoć darujući dio sebe. Sveti je Martin osobama posvećenoga života također poticaj po svojoj nutarnjoj potrebi povući se u kontemplaciju; ne ostati površan u molitvi nego znati ostaviti svijet kako bi bio s Bogom, ali i po svom životu u skrovitosti, slobodan od težnje za čašću i vlašću.
Ipak, znamo, Bog ga je pozvao služiti svojim kreposnim životom Crkvi kao biskup. Župnik Levaković je posebno iz tog perioda Svečeva života istaknuo njegov odnos pun strpljivosti i ljubavi prema svom đakonu redovniku Brcku, koji je bio vrlo umišljen, sklon klevetanju, nesređen i nepodnošljiv, te zavidio biskupu Martinu na njegovoj svetosti omalovažavajući ga i ponižavajući pred drugima. Biskup Martin ga je često strpljivo, krajnje dobrohotno i uvijek s ljubavlju prekoravao. Predavač je Brcka usporedio s umišljenim i oholim farizejem iz evanđelja dana, koji moli u hramu hvaleći sebe, a omalovažavajući druge, dok je sveti Martin, poput poniznog carinika, bio ustrajan u svojoj molitvi koja opravdava, ali i u velikoj ljubavi s kojom ga je podnosio, u ljubavi koja se nada. Ta ljubav dala je svoj plod! Malo pomalo ljubav sv. Martina ulazila je i u srce njegova umišljenog đakona Brcka koji je kasnije naslijedio biskupa Martina u biskupstvu i na kraju i sam postao svet. Poticaj je to i redovnicama u izazovima zajedničkoga života, kao i u prihvaćanju svojih slabosti te ohrabrenje da za svetost nikad nije kasno, jer kako je rekao vlč. Levaković: „Svaki svetac ima svoju prošlost, a svaki grešnik svoju budućnost.“ Đakon Brcko je gledajući svoga Biskup Martina oraspoložio svoje srce za tu istu ljubav.
Nakon nagovora sestre su se u tišini i molitvi uputile do kapele „Drage Gospe.“ O samoj povijesti toga mjesta progovorio im je Antun Lešić, profesor povijesti. Nakon povratka u župnu kuću, okrjepe i druženja, slijedila je zajednička Večernja molitva Časoslova.
Zahvalne Župniku na duhovnoj i materijalnoj velikodušnosti, u radosti susreta, sestre su se vratile svojim kućama sa spremnošću nastaviti strpljivom ljubavlju živjeti svoje zavjete i zajedništvo, svjedočeći ljepotu i radost života potpuno predanog Bogu, te rastući u Božjoj ljubavi koja je otvorena svim ljudima; ljubavi koja posvećuje onoga tko ljubi kao i onoga kome se iskazuje.
s. Viktorija Šimić
