Uzvišenje sv. Križa u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – Svoju naslovnu svetkovinu, svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 2023. godine, Milosrdne sestre sv. Križa proslavile su svečanom misom u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova, koju je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s doc. dr. sc. Grgom Grbešićem, rektorom samostanske crkve, mo Ivom Andrićem, vicerektorom samostanske crkve, i preč. Ivanom Lenićem, župnikom Župe Svih svetih u Đakovu i dekanom Đakovačkoga dekanata.

U svojoj homiliji biskup je istaknuo da nas „blagdan Uzvišenja sv. Križa upućuje na središnje otajstvo vjere, na pashalni – vazmeni misterij, da još snažnije i životnije prihvatimo istinu da smo u Isusu Kristu ‘spašeni i oslobođeni’“. Osvrćući se na povijest današnjega blagdana, naglasio je: „To nam, s konkretnim povijesnim pa i zemljopisnim smještajem, želi dozvati u pamet kršćanska pobožnost današnjega blagdana, koja seže u rana kršćanska stoljeća. Na kršćanskom Istoku i Zapadu današnji je blagdan prozvan „uzvišenje“, baš zbog pobožnosti u kojoj su se relikvije Kristova križa častile upravo uzdizanjem, da bi ih svi vjernici vidjeli i poklonili im se. U bizantskim kršćanskim liturgijama u toj se prigodi  Križ uzdiže na sve četiri strane svijeta, a za to vrijeme pjevači, na svako od ta četiri uzdizanja, po stotinu puta pjevaju Kyrie, eleison. Kao da znakovito žele iskazati neizmjernost, beskraj Božje slave i njegove ljubavi koja je čudesno zasjala i objavila se na križu. Kad nam se baš po križu Bog objavljuje, kad nam se u Isusu očituje i progovara nam njegova blizina – njegova bliska riječ, istinita, razumljiva, puna utjehe, toliko snažna i životvorna da zahvaća vječnost. Ali istovremeno – tako je konkretna i bliska da dohvaća naše živote i svakodnevnicu, živa je i obnavlja se te nas poziva na nasljedovanje svakoga dana.“ 

Tumačeći otajstvo Križa, na temelju biblijskih čitanja biskup je podsjetio: „Navješćuje nam se istina da je Božja ljubav na križu  progovorila potpuno, i to sasvim konkretno i posve utjelovljeno. Kad se u čovjekovu životu ispriječio grijeh, koji je čovjeka zaslijepio lažnim obećanjem samodostatnosti, nakon čega se umnožilo iskustvo zla, s njegovim najtežim posljedicama, a to je  – smrt, Bog šalje vlastitoga Sina u stanje paloga, grješnoga čovječanstva, ‘njega, koji ne okusi grijeha Bog za nas učini grijehom’ (usp. 2 Kor 5, 21).“

Govoreći o otajstvu Križa, koje je osnovica kršćanskoga života, istaknuo je: „U prihvaćanju Kristova križa valja nam se otvoriti trajnoj nutarnjoj napetosti između logike i mudrosti svijeta, i ‘mudrosti odozgor’. Zato je Kristov križ za sav svijet klica preobrazbe, najizvornije ‘sjeme Evanđelja’, kvasac ‘novosti života’.“ Obraćajući se sestrama, naglasio je da je upravo to put na kojem prepoznajemo snagu karizme zajednice, koja je „svoj poziv i poslanje prije gotovo 2 stoljeća htjela na poseban način označiti nasljedovanjem Božjega milosrđa i nadahnuća koje izvire iz Kristova križa: kad svjedočite da nam je u Raspetom uvijek prepoznati Božju slavu“, dodajući na samom kraju homilije poticaj: „U tome, drage sestre, neka raste snaga vašega poziva i ‘slave’, koja je uvijek odsjaj Božje slave vašeg raspetoga i uskrsnuloga Zaručnika.“

Istoga dana, prije večernje sv. mise i tijekom mise u katedrali, sestre su sudjelovale animiranjem krunice, čitanja i pjevanja, te na taj način sa župljanima đakovačke Župe Svih svetih proslavile ovu svetkovinu. Župnik Lenić na kraju misnoga slavlja uputio im je čestitku i zahvalu za sve što su činile i čine svojom tihom i nenametljivom 155 godišnjom prisutnošću u Đakovu.

s. Nada Martinković