Danas, na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, Gospodar života i smrti pozva našu dragu sestru Dariju Djaković u svoj nebeski dom.
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa
Sestra Darija, Ana Djaković
Nekrolog
Rođena: 6. srpnja 1954.
Prvi zavjeti: 14. rujna 1976.
Umrla: 14. rujna 2023.
„Ucijepljena u Mistično Tijelo Tvoga Sina Isusa Krista, napajana na izvorima franjevaštva, želim ti s Blaženom Djevicom Marijom, reći svoj velikodušni i slobodni DA.“ Bile su to riječi koje je s. Darija, 14. rujna 1976. godine, kao dio svojega zavjetnog obrasca, glasno izgovorila, klečeći pred oltarom i polažući Prve redovničke zavjete. Pred istim oltarom, na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa 14. rujna 2023. godine, prije svečane molitve Jutarnjih hvala, odjeknule su riječi s. Valerije Široki, provincijalne poglavarice, kojima je izvijestila sestre o preminuću s. Darije, toga jutra u 6 sati, tijekom molitve Anđeoskoga pozdravljenja, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Darija rođena je 6. srpnja 1954. godine u selu Borovici, kod Vareša, od oca Pere i majke Mare rođ. Kojić. Krštena je 8. srpnja u župnoj crkvi Preobraženja Gospodinova u Borovici. Od jedanaestero djece, prvih je troje umrlo u dječjoj dobi, a ostalo ih je živih osmero: četiri brata i četiri sestre. Ana, s. Darija, bila je najmlađa. Tata je radio kao tesar u Varešu, a mama kod kuće. U selu su imali osnovnu školu do petog razreda, pa su braća, poslije petoga razreda, nastavila školu u Varešu. Starije tri sestre ostale su kod kuće, kao i Ana, jer nisu imale mogućnosti ići dalje na školovanje.
Iz njezina životopisa doznajemo da je promatrala sestre koje su dolazile u Borovicu, u posjet zavičaju. Ali se nije usudila pristupiti im jer je mislila da one „neće razgovarati sa svakim“ i gledala ih je s nekim posebnim strahom. Njezina dječja razmišljanja promijenio je razgovor sa župnikom, u kojem mu je iznijela svoje želje i pitanja „kako to moraš biti i šta moraš imati“. Župnik joj je objasnio da je to drugačije nego što ona zamišlja te ju je pitao u koji bi red išla. Bile su joj poznate sestre franjevke i milosrdnice, ali je željela ići u Đakovo, gdje je već bila jedna kandidatica iz njezina sela, koju je malo bolje poznavala. Rekla je da joj se posebno sviđalo što ona ne dolazi često kući kao ostale sestre. Uz s. Dariju, krenule su u Đakovo iz Borovice još četiri sestre.
Tako je stupila u đakovački samostan 13. kolovoza 1969. godine. Na početku je bilo teško, dok se nije udomaćila. Završila je osmoljetku i obavljala kućne poslove. Zatim je bila u Vukovaru deset mjeseci. Nakon toga primljena je u postulat, a zatim u novicijat, gdje je dobila ime sestra Darija.
Prve svete zavjete položila je 14. rujna 1976. godine. Odmah nakon zavjeta pošla je u Risan, grad na crnogorskoj obali Jadrana, gdje je radila u njezi bolesnika i pohađala srednju medicinsku školu. Tu je bila šest godina i u službi kućne poglavarice. Jako je zavoljela Boku kotorsku pa joj nije bilo lako otići.
Sestre svjedoče da je bila vrlo odgovorna osoba, savjesna, ozbiljna, odlučna i poduzetna i da je uvijek znala što želi. Uvijek je bila uredna i pedantna, nije puno govorila, nego je puno molila i radila. Bila je izrazito molitvena duša.
Nakon službe u Risnu premještena je 2007. godine u Zagreb, na Vrhovac, gdje je najprije radila kao sakristanka jednu godinu, a zatim je preuzela razne poslove, napose vodeći brigu o dvorbi onih koji su posjećivali sestre. U tom razdoblju bila je i zamjenica kućne poglavarice koja je, u velikoj zajednici na Vrhovcu, sestrama uvijek na pomoći.
Godine 2014. premještena je u đakovačko Bogoslovno sjemenište, gdje je bila na službi u blagovaonici. Od 2021. godine i ovdje je preuzela službu kućne poglavarice za sestre u Sjemeništu, Nadbiskupskom dvoru i Svećeničkom domu.
Draga naša sestro Darija, hvala ti za primjer tihoga života, obilježena služenjem i odgovornošću za sestre koje, osobito u trenutcima previranja, premještaja, mijenjanja i prihvaćanja službi, najčešće traži herojsku mudrost i potpunu oslonjenost na Krista Raspetoga i Uskrsloga.
U životu, obilježenom tajnom i dubinom duhovnosti Križa, zablistao je Krist i u danima s. Darije, u vjernosti življenoj u osobnoj i zajedničkoj molitvi, revnom pristupanju dužnosti koje je obavljala, dok bolest nije iznenada pokucala na vrata i brzo otvorila put u potpuno sjedinjenje s Onim kojega je cijeloga života ustrajno tražila. Iskrena i pažljiva, iskoristila je teške situacije i nakon njih odlučila da ne će tako činiti drugima. Jednoj je sestri povjerila svoje strepnje u razmišljanju o starosti i Bog joj je očito uslišio molitve te nije dočekala te dane.
U vječno slavlje Raspete i uskrsom proslavljene ljubavi, poveli te anđeli. U zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom i svetima pjevala vječnu hvalu Stvoritelju!
s. Nada Martinković
