RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Gita Klobučar
Dragi slušatelji Radio Marije, danas promatramo Isusa u Nazaretu, ondje gdje je odrastao. Promatramo ga u okruženju ljudi koji su poznavali Mariju i Josipa, susretali Isusa kao dječaka, gledali ga dok je odrastao. Do njih je sigurno došao glas o njegovim čudima, ozdravljenjima, oslobođenjima, o riječima koje su doticale ljude jer je govorio kao onaj koji ima vlast. Sada pred njima čita Božju riječ.
Evanđelje:
Lk 4,24-30
Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Isusov nastup u nazaretskoj sinagogi otkriva duboku istinu o Božjem djelovanju i ljudskoj sposobnosti da ga prihvati ili odbaci. Kada Isus izgovara da “nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju”, on ne iznosi samo opću mudrost, nego razotkriva stanje srca svojih sumještana. Oni misle da ga poznaju, da imaju pravo na njegova čudesa i da je Božja naklonost nešto što im pripada po rođenju. Upravo ta sigurnost postaje prepreka vjeri.
Kako bi im pokazao širinu Božjeg djelovanja, Isus podsjeća na dva snažna starozavjetna primjera: udovicu iz Sarfate i Naamana Sirca. Oboje su bili pogani, izvan izabranog naroda, a ipak su upravo oni primili Božju pomoć preko proroka Ilije i Elizeja. Time Isus jasno poručuje da Božja milost nije ograničena granicama naroda, tradicije ili očekivanja. Bog je slobodan djelovati gdje želi i kako želi, a njegova se naklonost daje onima koji imaju otvoreno srce, a ne onima koji misle da na nju imaju pravo.
Ova Isusova riječ izaziva snažnu reakciju. Umjesto da se otvore novosti Božjeg djelovanja, Nazarećani se zatvaraju, ispunjavaju gnjevom i pokušavaju ga ukloniti. Njihovo odbacivanje podsjeća nas na kasnije odbacivanje u Jeruzalemu i pokazuje kako vjernost Božjem poslanju često uključuje nerazumijevanje i protivljenje. No Isus ostaje slobodan i miran: “prođe između njih i ode”. Njegov hod kroz neprijateljsku gomilu otkriva duboko povjerenje u Očev plan i unutarnju slobodu koja ne ovisi o ljudskom prihvaćanju.
U središtu ovog evanđeoskog prizora stoji poziv na poniznost i otvorenost. Bog dolazi onima koji su spremni primiti, bez obzira na njihovo podrijetlo, status ili pripadnost. A oni koji misle da ga poznaju i da ga posjeduju, često ga ne prepoznaju kada im dođe ususret. Isus tako
objavljuje univerzalnost Božjeg spasenja i poziva svakoga da preispita vlastito srce: jesmo li poput Nazarećana, zatvoreni u svoja očekivanja, ili poput udovice i Naamana, spremni dopustiti Bogu da djeluje na način koji nadilazi naše granice.
Isusov dolazak u Nazaret tako postaje ogledalo u kojem svatko od nas može vidjeti vlastite otpore, očekivanja i slijepe točke. Bog ne prestaje dolaziti, ali često dolazi na načine koji nas iznenađuju, izazivaju ili ruše naše sigurnosti. Upravo u tim trenucima rađa se prava vjera — ona koja se ne oslanja na naviku, tradiciju ili osjećaj pripadnosti, nego na otvorenost srca koje dopušta Bogu da bude veći od naših predodžbi. Nazarećani nas uči da je moguće biti blizu Isusu, a ipak ga ne prepoznati; ali i da je svaki trenutak prilika da mu dopustimo da nas izvede iz naših uskih okvira i uvede u slobodu djece Božje.
A tko su “udovica iz Sarfate” i “Naaman” — neočekivani ljudi ili događaji kroz koje mi Bog ipak govori i djeluje?
U kojim područjima svog života možda mislim da “već sve znam” o Bogu, pa mu ne dopuštam da me iznenadi?
Postoji li nešto u meni što se opire Božjem djelovanju jer ne dolazi onako kako sam očekivala?
Tko su “Nazarećani” u mom životu — situacije ili odnosi u kojima mi je teško prepoznati Božju prisutnost?
