RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Marijela Nikolić
Cijenjeni slušatelji Radio Marije! Danas nam liturgija pred oči stavlja poznatu prispodobu iz Lukina evanđelja o razmetnom sinu i milosrdnom ocu. Vjerujem da postoje neke asocijacije koje nam se pojave u mislima kada čujemo ovu prispodobu. Dopustimo i danas Duhu Svetomu da po ovoj svetoj Riječi nastavlja oblikovati naše misli, riječi i djela na putu spasenja u našoj svakodnevici. Poslušajmo čitanje iz svetog evanđelja po Luki:
Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 15,1-3.11-32)
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. »Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
3. Razmatranje
Uočimo najprije okolnost u kojoj je Isus rekao ovu prispodobu. S Isusom putuje veliko mnoštvo naroda, ali mu se priključuju carinici i oni najomraženiji koji su oslovljavani grešnicima;
kradljivci, prostitutke, pogani, prevaranti, preljubnici. Isus je prorok silan na djelu i na riječi. Carinici i grešnici vidjeli su ta djela i došli su ga slušati. Slušanje je početak vjere, a vjera početak obraćenja i oproštenja. Farizeji s druge strane govore s prijezirom o Isusu. Govore: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Čak mu ni ime ne mogu izustiti. Smatraju da oni koji krše Zakon trebaju biti izolirani.
Pogledajmo sada što se događa u kući čovjeka koji je imao dva sina. Taj čovjek osim sinova imao je cijelo bogatstvo, poslugu, čak i ugojeno tele na raspolaganju u bilo koje vrijeme. Po Levitskom zakonu (Lev 25,23) sva nepokretna imovina kao i dva dijela pokretne imovine pripada starijem sinu. Ostalim sinovima pripada trećina pokretne imovine podijeljena na jednake dijelove (Pnz 21,17). Mlađi sin, dakle, traži svoju trećinu imovine. U kratkom vremenu, on je sve pokupio, unovčio te otišao u tuđinu koja mu je obećavala slobodu.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Što sada? Što radi ovaj sin? Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Glad ga tjera da dođe k sebi, da razmišlja. No, put ulaženja u sebe završava kod Boga. Usta i pođe svom ocu. Očeva ljubav i čežnja za sinom rezultira trčanje sinu ususret, što se smatra ispod časti za jednog uglednog starca. Poljupcem na lice ponovno ga prihvaća kao dijete prije nego što je ovaj izrekao svoje riječi kajanja. Ne izgovara mu riječi oproštenja ali više nego te riječi znače geste vraćanja dostojanstva i prava svome sinu. Svečana haljina čini ga počasnim gostom, pečatni prsten daje mu punomoć ponovnog djelovanja kao sina. Obuća ga obilježava kao slobodnog čovjeka. Klanje ugojenog teleta otvara slavlje.
Ono što stariji sin osjeća po povratku kući, osjećaju i farizeji. Osjeća ljutnju spram očevih djela, mrmlja protiv neshvatljivog milosrđa. Ući unutra na slavlje značilo bi zajedništvo s grješnicima.
Stariji se sin, a tako i farizeji brinu samo za Zakon, a nedostaje im bratska ljubav. No, prema Isusovoj poruci, ona je jezgra Zakona i volja Božja.
Danas ću naći trenutke tišine i sabranosti i dati si odgovor: Shvaćam li da imam ovakvog Oca nebeskog koji u radosti čeka moj povratak u njegov dom? U kojem od ova dva sina se prepoznajem?
4. Završetak kratkom molitvom
Danas je i prva subota u mjesecu, dan posvećen molitvi za nova duhovna zvanja. Neka nam Gospodin podari dovoljan broj svojih službenika i službenica koji će nam životom i riječima približavati milosrđe Božje. Subota je i dan posvećen našoj Nebeskoj Majci pa ćemo završiti riječima njoj upućenim:
O Gospođo moja, o Majko moja, tebi se sasvim prinosim. Pa da ti se pokažem odanom, posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta i svoje srce. Upravo svu sebe. Kad sam dakle sva tvoja, o premila Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. Amen.
PRIJEDLOG za pjesmu prije/nakon razmatranja:
Naš dobri Oče (https://www.youtube.com/watch?v=0W5eKJRKfHs)
Izvor: Alois Stoger. Evanđelje po Luki, 2. svezak, Glas Koncila, Zagreb 2019.
