U petak, 8. travnja 2022. godine, u Dvorani Florentini održan je susret čestitanja Uskrsa djelatnicima samostana. Na početku susreta duhovni nagovor održao je prof. Davor Vuković, a zatim je slijedio domjenak i dijeljenje čestitki i darova.
U radosnoj atmosferi susreta s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, pozdravila je sve prisutne. Uz nju, bile su prisutne sestre iz provincijalnog vodstva, s. Lovorka Jukić, prov. ekonoma, s. Snježana Kmet, kućna poglavarice zajednice provincijalne kuće, s. Slavoljuba Raguž, kućna poglavarica Doma sv. Josipa, te s. Rahela Lacković, ravnateljica Dječjega vrtića Sunčev sjaj-Nazaret Đakovo. Istaknula je kako se svi raduju ovomu susretu, napose jer je dugo očekivan, nakon snalaženja u vremenu pandemije, te zaključila kako je Uskrs opet okupio sve djelatnike zajedno na jednom mjestu. Izrazila je radost što mogu u duhu vjere, u zajedništvu, hoditi naprijed prema Uskrsu. Pozdravila je zatim predavača i zahvalila mu što se rado odazvao.
Prof. Vuković, nakon uvodne molitve, svoj nagovor započeo je tekstom iz Svetoga pisma, preporučujući Božju Riječ kao najbolje polazište u svemu. Najavio je da riječ koju će čuti iz Poslanice Korinćanima (1 Kor 1, 17-25) u središte stavlja otajstvo križa te da je to najbolji uvod u svete dane Velikoga tjedna, u kojima se upravo u središtu nalazi križ.
Nakon pročitanoga teksta pozvao je prisutne da riječ koju su čuli odjekne u tišini. A zatim je nastavio: „Često ćemo naći u poslanicama i u Sv. pismu govor o križu. I s pravom ćemo ga naći jer on stoji u središtu kršćanske vjere, stoji u središtu vas, kao redovnica, koje ste Milosrdne sestre sv. Križa. Križ koji je, podsjetit ćemo se, napose pred otajstvom Velikoga tjedna, gdje u središtu Velikoga tjedna, uz Isusovo uskrsnuće, stoji križ, Kristov križ i Krist na križu raspet. I slušat ćemo o tome križu i raspeću. Pozivam vas da otvorimo širom uši i da u nedjelju Cvjetnice, kada se naviješta Muka, i u obredima Velikoga petka, kada se naviješta Muka po Ivanu. Uvijek je dobro podsjetiti na ono bitno: križ je nešto najgore, najstrašnije što je postojalo u vremenu kad je Isus živio. Riječ je o sredstvu mučenja i smrtne kazne. Križ je doslovno bio sredstvo kažnjavanja najgorih zločinaca. … Križ je mjesto osude i prokletstva.“
Prof. Vuković zatim je progovorio što je križ postao po Isusu: „Dolazi Isus iz Nazareta u kojem mi prepoznajemo Boga, koji uzima na sebe tako stravičnu smrt. Upravo Bogu, koji postaje čovjekom, kao da nije bilo dovoljno da postane jedan od nas, uzme naše kosti, meso, tijelo, nego i ovakvu smrt. To bez vjere ne možemo shvatiti. I, kao što kaže sv. Pavao, bez vjere križ je ludost. Ali vidimo i beskraj ljubavi Božje koja se u kršćanstvu očituje, u kojem Bog takvu smrt prihvaća, zahvaća najdublje slojeve ljudskosti da bi je izbavio, otkupio. I ulazi u ono najgore da bi čovjeku otvorio vrata života, da bi mu dao smisao, izlaz iz patnje i bola. Dakle, križ je tu simbol najveće moguće patnje i bola. Po Kristu, po Bogu, po Isusu iz Nazareta, to mjesto osude i prokletstva postaje mjesto blagoslova i spasenja. I zato s pravom, ponavljamo pjesmu nadahnutu Poslanicom Korinćanima: Mi treba da se hvalimo Križem Gospodina našega Isusa Krista u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojem smo spašeni i oslobođeni. Križ postaje simbol, ali na kao ukras, nego simbol bezgranične ljubavi Božje koja je toliko duboko ušla u zlo. Isus se poistovjetio sa zločincima, on je uzeo na sebe sudbinu zločinca, grješnika, da bi otvorio grješniku, zločincu, put spasenja. I sve nas spašava po svom Križu. Kad gledamo taj križ i kad budemo slavili obrede Muke, pogotovo Velikoga petka, sjetimo se što križ znači: mjesto bezgranične Božje ljubavi i, naravno, po uskrsnuću(jer bez uskrsnuća bilo bi besmisleno) postaje mjesto blagoslova i spasenja.“
Nakon predavanja slijedio je domjenak, a zatim je s. Valerija zahvalila svima i svakomu osobno na suradnji, uputila uskrsnu čestitku i darovala prigodan poklon.
s. Nada Martinković
