Pripremila: s. Rastislava Ralbovski
Na početku korizme, budući da smo u jubilarnoj godini sv. Franje, razmatrali smo o ljubavi sv. Franje prema Raspetom, koja je dosegla vrhunac kad je na brdu La Verni primio dar Kristovih rana na svome tijelu. Danas ćemo razmatrati kako nam naše rane, po primjeru sv. Franje, mogu postati mjesto dubokog susreta s Kristom raspetim i uskrslim, gdje možemo doživjeti ostvarenje riječi proroka Izaije: „Njegove nas rane iscijeliše“.
Ovo razmatranje nadahnuto je tekstom iz franjevačkih duhovnih vježbi od s. Christine Mülling, Franjevke iz Siessen-a, u Njemačkoj pod naslovom: „Ući kroz vrata rane“.
Započnimo molitvom koju je sv. Franjo napisao u dubokom zanosu i zahvalnosti nakon što je primio sv. Rane:
Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš… Ti si dobro, svako dobro, najveće dobro. Gospodin Bog živi i istiniti…Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, ti si naš vječni život: veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju. Amen.
Sv. Franjo je od časa svog obraćenja stalno tražio privilegirano mjesto uz Isusove rane. To je ranjeni Franjo, koji uz Isusove Rane traži utočište, dom. U svojoj ranjenosti on nalazi oslonac, zaštićenost, spas i ozdravljenje kod Isusa Raspetoga. Raspeti ne skriva svoje Rane od Franje, On pušta da Franjo ima udjela u njima, u Njegovoj boli, u Njegovoj tjeskobi, u Njegovu smrtnom strahu u Getsemanskom vrtu. Time Isus ulazi u bliski odnos s Franjom. No taj odnos ne isključuje Franjine boli, rane, povrede. Franjo je znao: Put u život u Bogu ne prolazi pokraj križeva i trpljenja, nego kroz njih, kroz rane.
Franjo je pošao na La Vernu tražiti nutarnji mir, jer je bio duboko razočaran; on više nije znao da li je njegov život uspio ili je promašen; on se osjećao napušten i odbačen od svoje braće. Ovaj Franjo dolazi dakle na La Vernu s jecajućom čežnjom, kako bi u tami svoga srca, u svojim ranjenostima, tražio Boga. Jecajuća čežnja, plamen želje za Bogom otvara čovjeka za Boga. Franjo se u svojoj patnji nije zatvorio u slijepo samosažaljenje, nego se otvorio s dubokim i nježnim suosjećanjem ranjenom i raspetom Isusu. Tu je doživio da njegove vlastite životne rane i Rane Isusove, predstavljaju vrata za ulazak u Božju ljubav. Pet Rana Isusovih jesu kao pet izvora iz kojih se u svijet prelijevaju milosti Božje. Kroz njih se i na naše rane izlijeva lijek Božanske milosti. Kroz vrata mojih rana, mojih povreda, kleveta, pogrda… ulazim i ja u Isusove Rane; božanska me Ljubav preobražava i kao preobražen, pomiren čovjek izlazim van svojim bližnjima.
Ovaj preobražavajući susret s Raspetim događa se upravo u najdubljim životnim ranama, u križevima koje ne mogu promijeniti, nego ih moram prihvatiti. Što dublje ulazim u promatranje
Raspetog, to će se više aktivirati i moje životne rane. Što se više približavam Raspetom, to će više Njegove Rane privlačiti moje rane. Unutarnja preobrazba događa se u ranama i u slabostima kad ih sjedinjujem s Ranama Kristovim. Tu se događa proboj. Franjo je u susretu s Raspetim na La Verni postao čovjek koga je do u dubine preoblikovala Božja ljubav. Postao je njegova živa slika, te je mogao reći: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.
Otvorimo se i mi tom preobražavajućem susretu s Raspetim osluškujući Franjin poticaj:
“Promatrajte poniznost Božju, promatrajte čežnju Božju, promatrajte milosrđe Božje, promatrajte Božju ljubav, koja se čini malenom zbog nas, koja silazi u naše dubine, koja silazi u naše rane… Promatrajte Ljubav! I ništa od sebe ne zadržavajte sebi, da vas cijele primi Onaj koji se vama cio dariva.” Tako nas poziva sv. Franjo.
Da bismo iskusili iscjeliteljsku snagu Božje ljubavi zamolimo također i zagovor Gospin. Ona nam je u Međugorju dala ovaj poticaj:“Danas vas na poseban način pozivam, da uzmete u ruke križ i da promatrate rane Isusove. Tražite od Isusa da ozdravi vaše rane, koje ste, draga djeco, tijekom vašega života zadobili zbog vašega grijeha ili grijeha vaših roditelja. … Isusovom mukom i smrću na križu shvatit ćete, da samo molitvom možete postati i vi pravi apostoli vjere, kad u jednostavnosti i molitvi živite vjeru koja je dar. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu”. (Poruka od 25. III.1997).
Žalosna Majko Marijo, moli za nas!
