RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Viktorija Šimić
Danas ćemo zajedno promišljati o ljudskom dostojanstvu. Zašto baš o tome?
Važno je promišljati o toj temi kako bismo produbljivali ispravan pogled na same sebe i na druge, i to nadahnjujući se Božjom riječju, Božjim pogledom i učiteljstvom Crkve. Govoriti o ljudskom dostojanstvu važno je tim više što je ono ugroženije.
U Knjizi Postanka čitamo (Post 1, 27): „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“
Bog stvara čovjeka, svakog čovjeka: onog na sjeveru Europe i na zapadu američkog kontinenta, kao i onoga na istoku Afrike ili na jugu Azije. Svaki je Božje djelo i svaki je stoga Božji; svaki ima ljudsko dostojanstvo.
U Liturgiji Crkve (na sam dan Božića) molimo: „Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio.“
Divno smo sazdani, divno obnovljeni po Kristovu životu, muci, smrti i uskrsnuću, u iščekivanju predivne vječnosti – blaženstva bez kraja u zajedništvu s Bogom. Živimo u vremenu između našega rođenja i uvira u tu blaženu vječnost. U međuvremenu, u našem svijetu, uočavamo teške povrede ljudskog dostojanstva. Što smo mi, kao vjernici, pozvani činiti? Hoćemo li reći: „Mi i tako ne možemo ništa!“ Ipak, možemo i trebamo! Na primjer, vjera u Boga Stvoritelja i obrana ljudskog dostojanstva ide zajedno. Isto tako, evangelizirati znači i promicati dostojanstven života, dok u duhovnost ulazi i zalaganje za dostojanstvo svih ljudskih bića.
Blagopokojni Papa Franjo u enciklici Fratelli tutti ističe da dostojanstvo „nadilazi sve okolnosti“ i poziva nas braniti ga u svakom trenutku čovjekova postojanja, bez obzira na sve nedostatke osobe: fizičke, psihičke, čak i moralne. Mogli bismo reći da su tri činjenice neuništiv temelj dostojanstva svake ljudske osobe:
stvorena je na sliku i priliku Božju,
otkupljena je u Kristu Isusu i
Bog želi da svaka osoba dođe u vječno zajedništvo s Njim.
Zahvaljujući glasu papâ, Crkva jasno govori o ljudskom dostojanstvu. Spomenimo samo neke misli svetih papa:
Pavao VI. je rekao da „nijedna antropologija nije ravna shvaćanju Crkve o ljudskoj osobi, i to s obzirom na izvornost svake osobe, s obzirom na njezino dostojanstvo, na svetost osobe, na težnju za cjelovitim razvojem i, na kraju, s obzirom na besmrtnost svake osobe.
Ivan Pavao II., je izjavio da je preziranje „ljudskog dostojanstva teška uvreda Stvoritelja.“
Papa Benedikt XVI. je rekao da je dostojanstvo osobe „temeljno načelo koje je vjera u uskrslog Isusa Krista oduvijek branila.“
Svi se sjećamo poziva Pape Franje upućenog Crkvi naviještati „Oca koji beskrajno ljubi svako ljudsko biće“ jer je upravo na toj spoznaji i prihvaćanju moguće utemeljiti novi suživot među ljudskim bićima – istinsko bratstvo. Ako nas Bog ustrajno potiče preko naših svetih pastira na prihvaćanje i poštivanje svake osobe, vjerujemo da nam daje i milost to činiti.
Vrijeme korizme, ovo milosno vrijeme, poziv nam je preispitati se koliko smo usklađeni s Božjim Srcem, s Božjim osjećajima ljubavi prema svakoj osobi, uključujući javne grešnike, ovisnike, migrante, političke protivnike i slično. U korizmeno vrijeme intenzivnije promišljamo o grijehu, o vlastitim grijesima. Grijeh uvijek narušava naše ljudsko dostojanstvo.
U Liturgiji molimo Boga da nam pomogne odbaciti od sebe sve što je našeg vjerničkog života nedostojno, a da sve više tražimo i činimo ono što priliči krštenu djetetu Božjem. Sveti Franjo Asiški, na svoj specifičan način, potiče svoju braću i sestre, a time i sve nas vjernike, „da paze na koliku ih je čast uzvisio Gospodin Bog, jer ih je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina po tijelu i na svoju priliku po duhu.“ Biti stvoren na sliku Božju znači posjedovati u sebi svetu vrijednost.
Ovo korizmeno vrijeme nam je prilika iskreno raditi na pokajanju zbog učinjenog zla drugima. Pokajati se i obratiti! Prestati zlo činiti jer smo stvoreni za dobra djela. Činiti zlo, činiti grijeh znači živjeti ispod vlastitog dostojanstva. Molimo također milost za one koji nanose drugima zlo: da uvide posljedice svojih zlih djela i krenu putem pokajanja, te se ponizno uče dobrim djelima. Posvijestimo si u ovim trenucima da nam je naše dostojanstvo darovano. Nismo ga tražili niti smo ga zaslužili. Rast u svijesti o vlastitom dostojanstvu neka nam pomogne i na druge gledati kao na osobe obdarene istim dostojanstvom, kao na nositelje svetoga. Svojim preobraženim pogledom na siromaha, na primjer, ili na grešnika, možemo u njemu probuditi svijest o njegovu vlastitom dostojanstvu, koje nosi u sebi bez obzira na izvanjske okolnosti u kojima se našao, vlastitom ili tuđom krivnjom.
Mnogi ljudi oko nas nisu obraćeni jer nisu u našem pogledu i u našim riječima doživjeli povjerenje. Isus svojim pogledom, svojim pristupom vraća dostojanstvo kategorijama „odbačenih,“ onih na marginama društva: javnim grešnicima, ženama općenito, djeci, gubavcima, bolesnima, strancima. Autentičan Isusov učenik čini isto, odnosno: treba isto činiti.
Dostojanstvo osobe u potpunosti je otkriveno kad je Otac poslao svoga Sina koji je postao Čovjekom: „…sjedinjujući se na određeni način svojim utjelovljenjem sa svakom osobom.
Svaki čovjek već samom činjenicom pripadnosti ljudskoj zajednici posjeduje neprocjenjivo dostojanstvo i to dostojanstvo nikada ne može biti izgubljeno.
Nakon stvaranja i utjelovljenja, Kristovo nam uskrsnuće otkriva daljnje razumijevanje ljudskog dostojanstva: čovjek je pozvan živjeti u zajedništvu s Bogom, i to vječno. Tako čovjekovo dostojanstvo nije vezano samo uz početke, uz dolazak od Boga, nego i uz kraj – zajedništvo s Bogom: spoznati Boga i ostati vječno u Božjoj ljubavi. U mjeri u kojoj se svatko od nas odlučuje za dobro, u toj mjeri naše dostojanstvo može rasti i sazrijevati. S druge strane, grijeh može povrijediti i zamračiti ljudsko dostojanstvo, ali ne može izbrisati činjenicu da smo stvoreni na sliku Božju.
Dok slušamo ovo promišljanje i prepoznajemo u zahvalnosti vlastito dostojanstvo koje nam nitko ne može uzeti, osluškujmo poticaje u svome srcu: Kojoj me osobi Gospodin želi poslati ovih korizmenih dana kako bih joj pomogla živjeti dostojnije djeteta Božjeg?
Možda mogu nekome materijalno pomoći živjeti dostojnije djeteta Božjega? Svjesna dostojanstva koje svaka osoba ima samim time što je osoba, možda mogu svojim novim pogledom podignuti nekoga iz negativnih, omalovažavajućih misli i pogleda na sebe i na svijet, na ljude oko sebe.
Neka nam ovih par misli pomogne s nadom živjeti dostojno djece Božje i pomagati drugima rasti u dobroti; razvijati ono sveto i plemenito u vlastitom biću, sigurni u snagu koja izvire iz uskrslog Krista.
