RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Amadea Birovljević
Dragi slušatelji, ušli smo u 4. tjedan korizmenog hoda u kojem se želimo približiti našem Gospodinu i dopustiti mu da On sam sve više živi kroz nas. Neka nam u tome pomogne i ovo razmatranje Božje riječi, a naše nastojanje neka Gospodin blagoslovi svojom milošću.
Na trenutak kratko zastanimo, posvijestimo si da smo pred Gospodinom koji nas gleda i koji je poželio da ovaj dan započnemo s Njim. Molimo te Gospodine, da sve naše misli, riječi i djela budu vođena tvojim Svetim Duhom. Neka čitav naš život bude proslava Tebe koji si izvor života i radosti.
(Iz 65, 17-19)
Iz knjige proroka Izaije:
Ovo govori Gospodin: »Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom.
Vrijeme korizme vrijeme je obraćenja, pokore i milosrđa. Ponekad nam se čini da je ono u nekom tugaljivom, pomalo melankoličnom tonu. Mislimo na svoje grijehe, na ono što u našem životu treba pročistiti, na mjesta na kojima smo potrebni obraćenja i djela kojima ćemo to postići. Sve nas to može dovesti u jednu zamku – da ostanemo usmjereni na same sebe. A korizma nas zapravo želi naučiti suprotno – gledati Boga koji u nama stvara novo.
U riječima proroka Izaije koje smo čuli, Gospodin govori da je On taj koji stvara nova nebesa i novu zemlju. On je taj koji nas poziva da se veselimo, da kličemo zbog onoga što On stvara i čini. I sam će Gospodin klicati i radovati se nad svojim narodom, piše nam prorok. On u nama sve obnavlja, stvara novi život. To ne znači da ne trebamo zastati nad sobom i svojim djelima. Trebamo raditi na sebi. Ali svoju pozornost više trebamo usmjeriti na Gospodinovu snagu i njegovu radost nego na naše slabosti. Ne upasti u malodušnost. Ne okrivljavati sebe zato što možda nismo ispunili vlastita očekivanja. Korizma nas zato ne želi zatvoriti u gledanje vlastitih slabosti, nego otvoriti pogled prema Bogu koji u nama djeluje i sve obnavlja.
Možda smo u ovoj korizmi donijeli odluke kojih se nismo uspjeli držati kako smo planirali. Možda smo odlučili više moliti, biti strpljiviji u obitelji, ili se nečega odreći – i već smo primijetili da ne ide onako kako smo zamislili. Možda je sada trenutak da se zapitamo zašto? Jesmo li se previše pouzdavali u svoje sile umjesto u Gospodina? Jesu li te odluke bile
donesene u molitvi s Gospodinom? Ili su možda izraz naše samovolje i shvaćanja duhovnog života kao projekta koji sami provodimo? Što smo postavili kao cilj?
Upravo zato važno je uvijek iznova podsjetiti se koji je konačni cilj našega života. Svrha našeg života je stići u Nebo i za sobom povući što je moguće više duša. Kako ćemo to postići? Ako osluškujemo Gospodina u Njegovoj riječi, ako živimo sakramentalno i posvećujemo vrijeme osobnoj molitvi – bit ćemo na pravom putu. To će nas čuvati od pada u malodušnost i od preokupiranosti sobom i pomoći nam da pogled uvijek vraćamo na Gospodina.
Bog koji u Izaiji obećava da stvara novo nebo i novu zemlju isti je onaj Bog kojega susrećemo u evanđelju – Bog čija riječ daje život. Sveti Ivan piše:
Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus:”Idi, sin tvoj živi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. (Iv 4, 47-51)
Kraljevski službenik želi da Isus pođe s njim i ozdravi mu sina. Isus uslišava njegovu molbu, ali ne čini to na način kako službenik želi i očekuje. Isus ne odlazi s njim do sina, ne polaže na njega ruke. Jednostavno izgovara riječi: “Idi, sin tvoj živi.” Možemo se ovdje zapitati, kakva su moja očekivanja od Gospodina? Propuštam li možda primjetiti na koji mi način prilazi i što od mene želi? Vjerujem li Njegovoj riječi i onda kad ne uslišava moje molitve na način na koji to očekujem? Kakvi god vaši odgovori budu, ne zaboravite da je Bog onaj koji stvara nova nebesa i novu zemlju, onaj koji svojom riječju daje da sve živi. Bog se raduje nad svojim narodom, kaže prorok, i raduje se nad tobom.
Nakon završetka ovog razmatranja pozivam vas da još kratko ostanete u tišini i osluhnete što se u ovom trenutku događa u vašoj nutrini. Jednostavno razgovarajte s Gospodinom o onome što vam je na srcu ili samo budite s Njim u tišini.
Gospodine, Ti si onaj koji stvara, ti si izvor života i radosti. Molimo te da nam pomogneš da te danas prepoznamo, da budemo otvoreni tvojoj prisutnosti. Neka susret s tobom mijenja naše srce i naš pogled. Daj da uvijek budemo zagledani u tebe i svojim te životom slavimo. Tebe koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
