Pripremila: s. Krista Mijatović
1. Uvodna molitva
Stavi se u prisutnost Kristova Križa. Klečiš podno njega. Promatraš Krista Raspetoga. Isusovo tijelo na Križu visi beživotno, nepomično. Sve je tiho; toliko tiho da čuješ otkucaje Kristova Srca. Iz tišine te prenu Isusove riječi: „Oče, oprosti im.“ I ponovno čuješ samo kucanje Kristova Srca. Ali sada u otkucajima kao da odzvanja: „Oprosti im, oprosti im…“
Stavljaš desnu ruku na svoje srce, slušaš ga kako kuca. I pitaš se kakvo je srce Bogu po volji, kakvo je srce Bogu ugodno?
2. Tekst koji se razmatra
Prema Knjizi proroka Izaije: Ovo je [srce] koje mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: [Srce koje] kida okove nepravedne, razvezuje spone jarmene, pušta na slobodu potlačene, lomi sve jarmove. [Srce koje] dijeli kruh svoj s gladnima, uvodi pod krov svoj beskućnike, koje odjene onog koga vidi gola, i ne krije se od onog tko je njegove krvi.
3. Razmatranje
Korizma je vrijeme koje više posvećujemo molitvom, postom i djelima milosrđa. Božja Riječ nas danas podsjeća na tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, siromaha odjenuti, putnika primiti… U riječima proroka Izaije „kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene…“ moguće je vidjeti poticaj na duhovno djelo milosrđa „Uvredu oprostiti“.
Iz iskustva znamo da nepraštanje zarobljava, drži nas u začaranom krugu osvete i razarajuće ljutnje, neprestano potiče oplakivanje starih rana. Vjerojatno smo imali prigode susresti osobe koje su doživjele nešto bolno npr. prije dvadesetpet godina, ali kad govore o tom događaju opisuju ga s toliko emocija kao da se dogodio prije dvadesetpet minuta. Te osobe u mislima neprestano premotavaju ‘stare vrpce’, a to je idealan recept za gorčinu i nesretnost. Uvijek i uvijek iznova: „On je meni učinio ovo, ona je meni rekla ono…“ Kolika su braća i sestre, roditelji i djeca godinama podijeljeni zbog nečega što se dogodilo u davnoj prošlosti.
Četiri su zapreke za praštanje: prošlost, preosjetljivost, ponos i osveta.
1. Prošlost. Kako izaći iz jarma prošlosti? Jedini izlaz jest praštanje – od srca. Svatko se treba pomiriti sa svojom prošlosti, a to nije moguće bez oprosta. Nitko si od nas ne bi poželio da postane čangrizav starac pun gorčine i negativnosti iz prošlosti. Jedan od najboljih savjeta koji sam u životu dobila, na engleskom: ”Remember the best, forget the rest!” (Što je bilo dobro – pamti; sve ostalo zaboravi!) jest recept za mir i sreću, u srcu i u obitelji.
2. Preosjetljivost. Ako smo vezani sponama preosjetljivosti, ultra-osjetljivi na ono što drugi govore o nama ili nam čine, vrijeđamo se za svaku sitnicu. Nešto što nije spomena vrijedno, doživljavamo najvećom tragedijom. Trebali bismo posvijestiti ovo: ljutnja i bol koju nosimo iz prošlosti uništava NAS, a ne onoga tko nas je uvrijedio. Nepraštanje je poput kiseline koja izlivena na dušu nagriza naš nutarnji mir. Oprostiti treba ako ni zbog čega drugog, da imaš miran san.
3. Ponos. Ponekad smo taoci vlastitog ponosa. Mislimo da nam je povrijeđena čast; umišljamo si veličinu: “Nisam ja to zavrijedila, nakon toliko godina.” (pa nabrajamo zasluge). A istina je ovo: sposobni smo učiniti sve najužasnije stvari koje drugi čine. Razlika je samo u tomu što još nismo imali priliku to učiniti ili nismo uhvaćeni ‘na djelu’. Ukratko, praštanjem priznajemo da smo slabi kao drugi i da smo svjesni te slabosti. I zato što svi trebamo praštanje, svi smo ga dužni i davati. Bez praštanja nijedan brak, obitelj, zajednica… ne mogu opstati.
4. Osveta. Okovi osvete nam vrlo uvjerljivo daju privid slatkoće. Zdravo za gotovo uzimamo da Bog prašta nama, a kad mi trebamo drugima oprostiti – e, onda je to druga priča. Sebe gledamo u dobrom svjetlu, ali kod drugih sustavno pronalazimo pakosti, hranimo loše misli o bližnjima ni ne opažajući da naša opakost te misli rađa. Slabi smo ljudi, srce nam je sklonije osveti nego oprostu. Potrebna nam je Božja milost.
Zamolimo Gospodina da naša srca preobrazi po uzoru na svoje Srce.
4. Završna molitva
Gospodine, Ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem. Oslobodi mi srce od jarma prošlosti, od spona preosjetljivosti, od zatočeništva ponosa i okova osvete. U posudu mog srca svednevice ulijevaj milost praštanja više nego što mi u srce može stati. Nek se milosrđe Tvog Srca, na Križu probodenog, preko mene prelijeva na druge. Amen.
