Tema: Smiješi se
Pripremila:s. M. Margita Gašparovsky
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Dragi slušatelji Radio Marije!
U zadnji petak pred Veliki Tjedan usmjerimo svoj pogled na Isusov križ, na Raspetog Isusa, kako bi smo ga mogli nasljedovati poput blaženice, čiji je život i mučeništvo nadahnuće današnjeg razmatranja.
Smiješi se!
S osmjehom beri ružice trpljenja, s osmjehom poklanjaj riječi, s osmjehom pomaži, s osmjehom primaj nepravde, s osmjehom podnosi nepravdu prema sebi, s osmjehom primaj kada ti lažu-
S osmjehom koračaj i na rekreaciju, s osmjehom prekrivaj sve što te muči, s osmjehom stupaj i kad si u duši jako žalosna.
S osmjehom koračaj prema Golgoti. Ondje ćeš pronaći onoga koji je svu laž, dvoličnost i prijevaru ljudi okusio prije nego ti. On te stavlja da koračaš po već utrtom putu. Kako bih bila nezahvalna kada se ne bih svemu tome smiješila.
Možda ćete se zapitati; što mi pada na pamet u korizmi u vremenu posta i pokore govoriti o osmjehu. Navikli smo da kroz korizmu prolazimo sa svetom ozbiljnošću promatrajući Isusovo trpljenje. Da, to bi upravo trebali. Ovaj tekst nas potiče da koračamo za Isusom poniženim, obespravljenim, izmučenim, ali ne bezvoljno, smrknuta lica nego slijedeći ga u ljubavi i s velikom zahvalnošću za sve što je Isus za nas podnio i pretrpio.
Riječi, koje smo čuli, bio je životni program naše blažene sestre Zdenke Shelingove mučenice komunističkog sustava. Tim je riječima započela svoj Zapisnik. To nije bila tek pobožna fraza. Ona se doista uvijek smiješila. O tome svjedoče oni koji su je poznavali. A i na fotografijama koje su sačuvane uvijek je sa osmjehom na licu. A taj osmjeh bio je odraz njenog potpunog predanja Bogu. Ona nam sama najbolje može reći što za nju znači nasljedovati raspetoga putem predanja i ljubavi. U Njenom zapisniku čitamo:
O Isuse, predajem se tvojim odlukama i ne želim ništa drugo, nikakve radosti, već želim dobiti od tebe osmjeh. Ljubav prema Isusu ne želim mjeriti ili se zbog nečega tužiti, nego se potpuno žrtvovati, kao žrtva ljevanica. Kad naša duša upozna Isusa i kada doživi njegovu blizinu spremna je na sve. Trpljenje, koje dan nosi sa sobom, teško je i ima ga mnogo. Ali trpljenje i boli koje daruje Bog, primajmo punim pregrštima, a ne tek vršcima prstiju. Ako želimo od Isusa dobiti poljubac ljubavi, moramo se privinuti Njegovoj trnovoj kruni tako blizu da se na njih ubodemo.
S. Zdenka je doista u pregrštima prihvaćala trpljenje. A Zaručnik joj je obilno dijelio to trpljenje.
Ona svjedoči: „ kad su me uhitili, moje preslušavanje započelo je udarcima nogama. Zatim su me bacili u neko korito s hladnom vodom, onako obučenu, u odijelu. I tako zagnjurena u vodu,
glavom prema dolje, osjetila sam strašnu bol u utrobi, jer je okrutna noga muškarca pritiskala moje tijelo do dna korita. Gušila sam se. Taj bezobzirni muškarac uživao je vidjevši da se gušim i da se moje lice koči u upravo smrtnim grčevima. Na trenutak mi je izvukao glavu, da se ne bih posve ugušila. A onda me je opet zagnjurio cijelu u vodu i, težinom svoje noge, opet mi je tijelo pritiskao prema dnu korita. Izgubila sam svijest. Probudila sam se na betonu, u tamnoj prostoriji. Groznica je tresla moje izmrcvareno tijelo. Ne znam kako dugo sam tako ležala. Vrijeme se zaustavilo. Odijelo je bilo prilijepljeno uz tijelo i hladilo me, bilo je strašno. No, još sam živjela…
Odjednom su se otvorila vrata i dvojica su me za kosu odvukla u susjednu prostoriju. Tamo su strgali s mene odijelo, svezali mi ruke grubim užetom, i tako golu povukli su me čekrkom prema gore. Na kraju su me objesili na kuku pričvršćenu o strop. Trojica drugih muškaraca ušla su u prostoriju, stali su ispred mene koja sam visjela na stropu i režali su na mene kao zvijeri. …
Tada su me počeli tući gumenim palicama. Udarali su, udarali i udarali, dok nisam izgubila svijest.
Ovo je samo dio trpljenja koje je blažena sestra Zdenka podnijela u zatvorima. Mir i praštanje koji je unatoč velikom trpljenju sačuvala iznenađivao je njenu suuznicu gospođu Helenu, koja nam je i sačuvala sve podatke o trpljenju sestre Zdenka koje joj je povjerila. Nikome drugome nije o svome trpljenju pričala.
Nakon potresnog svjedočanstva ovog života i mučeništva ostanimo kratko u tišini osluškujući jeku njezinih riječi. Dio svoga poniženja i trpljenja Isus je i njoj povjerio.
Molimo milost da po zagovoru blažene sestre Zdenke, promatrajući Raspetoga, možemo primati iz Božje ruke trpljenje koje nam svakodnevno šalje, zahvalni za otkupljenje koje nam je po svojoj muci, trpljenju i smrti na križu darovao.
