Izvor: Bitno.net
2656 mladih nosilo je majice s imenima vukovarskih žrtava u Koloni sjećanja u Vukovaru 18. studenog. Ta je inicijativa ganula mnoge, a osobito bližnje vukovarskih žrtava koji su se organizirali i počeli tražiti majice s imenima svojih voljenih
Njihov plan je bio skupiti 2656 ljudi koji će nositi majice. Samo to je trebalo, tako jednostavno – prikupiti 2656 mladih ljudi koji će 18. studenog u Vukovaru nositi majice s imenima vukovarskih žrtava u Koloni sjećanja.
Samo to.
Ljubav uvijek pronalazi jednostavne geste, a kada su one iskrene, one tope led sa svakog srca.
„Nemoj da opet zafali hrabrih!“
Večer prije samog Dana sjećanja, 17. studenog, bilo je prijavljeno 1647 nositelja majica. Broj prijavljenih rastao je, ali nije bilo sigurno hoće li se dovoljno ljudi priključiti, hodati „Umjesto njih“, kako su mladi iz osječkog SKAC-a nazvali inicijativu koju su pokrenuli.
Ako ne dođe njih dovoljno, čiju će se majicu ostaviti? Čije ime neće ponovo prošetati Vukovarom?
Pater Ike Mandurić u videu objavljenom večer prije ponovno je pozvao mlade: „Nemoj da opet zafali hrabrih!“
A onda je došao taj dan – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.
I svih 2656 majica mladi su pronijeli Vukovarom.
Reakcija na tu ‘bijelu kolonu’, kako se o inicijativi pisalo u nekim medijima, bilo je mnogo – mnogi su ljudi bili ganuti tom dirljivom gestom.
Neki od onih mladih koji su sudjelovali u Koloni sjećanja noseći te posebne majice, s nama su podijelili svoja svjedočanstva.
(…)
„Još jednom mi je Bog dao milost da spoznam koliko je ime važno“
„Nisam mogla zamisliti koliko će mi zapravo značiti da nosim majicu s imenom jedne osobe koja je svoj život dala za ovaj grad, Domovinu. Osjećaji su bili pomiješani. Ponos, radost, tuga…
Obitelji stradalih su nam prilazili, svatko je tražio onog svog, onog koji nosi ime njegova oca, majke, brata, sestre, prijatelja ili poznanika. Još jednom mi je Bog dao milost da spoznam koliko je ime važno. Kako nas Bog prepoznaje svakoga po njegovom imenu. U masi ljudi jedna je žena pročitala ime svoga školskog prijatelja. Oduzeto djetinjstvo, dječje radosti i mir.
Bogu zahvaljujem što sam mogla prisustvovati ovako predivnoj inicijativi.
U Vukovaru sam shvatila koliko sam pozvana moliti za naš narod, sve njegove rane i boli.
Ovu kolonu sjećanja pamtit ću zauvijek jer baš tamo, od njih 2656 ja sam mogla moliti i prikazivati baš za tu meni namijenjenu osobu koju ja i ne poznajem, ali ju Bog zna“, ispričala je Lucija Ofenbeher.
Cijeli tekst i više fotografija možete pogledati ovdje:
