Iz evanđelja po Ivanu (Iv 7, 37-40)
Obećanje Duha Svetoga
U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:
»Ako je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka pije koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’« To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
Kako se ostvaruje Isusovo obećanje o Duhu Svetom u životu onih koji vjeruju u Isusa i koji ga ljube, imamo živi primjer u životu blažene sestre Ulrike Nisch, iz zajednice Milosrdnih sestara svetoga Križa, koju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom 1. studenog 1987. godine.
Tko je bila s. Ulrika Nisch i kako je surađivala s darovima Duha Svetoga?
- Franciska Nisch, s. Ulrika rođena je 18. rujna 1882. u malom njemačkom selu Mittelbiberachu. Njezini roditelji Ulrich i Clotilda, nisu se mogli vjenčati zbog siromaštva, pa su mislili da će dobiti dopuštenje roditelja ako budu imali dijete. Tako je Franciska rođena godinu dana prije vjenčanja svojih roditelja, tj. kao vanbračno dijete. Nakon vjenčanja njezini roditelji su imali još trinaestero djece, od kojih će samo petero preživjeti do odrasle dobi – Franziska je bila najstarija. Ubrzo nakon njezina rođenja za nju su se počele brinuti baka i teta Gertruda, njezina kuma, koje su je obasipale ljubavlju i dale joj kršćanski odgoj. Kad joj je bilo šest godina Franziska se vratila u dom svojih roditelja. Jako teško se prilagodila novoj okolini u svojoj obitelji. Pa ipak Franziska je savjesno ispunjavala svoje dužnosti i pokazivala duboko poštovanje prema roditeljima. Već u to vrijeme molitva joj je davala snagu. Posebno ju je privlačilo svetohranište i Gospina slika u obližnjoj kapeli. Franziska je bila prosječna učenica u školi. Poslije škole vraćala bi se kući i pomagala, radila sve što je bilo potrebno.
- 21. travnja 1895. – dan je Franziskine Prve svete pričesti. Iste je godine primila i Svetu potvrdu. Od tada su u njoj potpuno djelovali darovi Duha Svetoga, koje je već primila na krštenju.
- Nakon pet godina školovanja, godine 1898., Franziska se preselila u dom ujaka koji je imao trgovinu. Kako je bila plaćena za svoj rad, mogla je financijski pomoći roditeljima. Međutim, rad je premašivao njezinu snagu – morala se brinuti za posao i za kućanstvo, kao i za vrlo malu djecu, i uz to za svoju duševno bolesnu tetu. Na kraju godine, napustila je ujakovu obitelj i počela raditi u pekari. Tamo je doznala da su njemačke sluge bolje plaćene u Švicarskoj nego u svoj vlastitoj zemlji, pa je tako u listopadu 1901. godine počela služiti u obitelji Morger u Švicarskoj, gdje se brinula za četvero djece.
- Godine 1904. Franziska se razboljela. Dobila je napad akutne kožne infekcije tako opasne da su se bojali za njezin život. U bolnici se susrela sa Milosrdnim sestrama Svetog Križa iz Ingenbohla u Švicarskoj, koje je osnovao kapucin Otac Teodozije Florentini s Majkom Marijom Terezijom Scherer. Duh žrtve, molitve i predanosti Bogu tih sestara tako je djelovao na Franzisku da je odlučila postati redovnica. 17. listopada 1904.godine ušla je u samostan sestara Svetog Križa u Hegneu, u Njemačkoj. Želim takvu dužnost u kojoj je moguće prinositi ŽRTVE – rekla je poglavarici samostana, koja ju je primila.
DAR POBOŽNOSTI U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Franciska je zadužena za ispomoć u kuhinji. Rad je bio iscrpljujući i zahtijevao žrtve. Često je tijekom tjedna znala ostati bez svete mise i pričesti, ili nije mogla prisustvovati zajedničkoj molitvi. Umjesto da njezina pobožnost zbog toga trpi, ona je postala još intenzivnija. U takvim okolnostima Franzisku je podržavao DAR POBOŽNOSTI. Darom pobožnosti Duh Sveti ju je poučavao kako da joj rad postane molitva. Iz njenog ponašanja i rada bilo je očito da živi u Božjoj prisutnosti.
- Zahvaljujući daru pobožnosti s. Ulrika je shvatila da je Krist njezin Zaručnik te da je vrlo intimno povezana s Duhom Svetim. Gajila je duboku pobožnost prema Blaženoj Djevici, svetom Josipu, svetom Franji Asiškom, kao i svom anđelu čuvaru. Od djetinjstva je bila blagoslovljena posebnim privilegijem – mogla je vidjeti svog anđela čuvara.
- Zbog svojih mističnih iskustava sestra Ulrika ponekad je bila odsutna duhom pa su se povremeno događale i nezgode. Time je zaslužila ozbiljne ukore, ali je zadržala svoj mir. Kad su je zapitali kako joj uspijeva podnositi vrućinu peći, izdržavati poniženja i napraviti toliko posla u kuhinji – obdarena darom pobožnosti uvijek bi odgovorila: Zbog ljubavi prema Spasitelju. Za Spasitelja se može učiniti sve.
DAR MUDROSTI U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Sestra Ulrika položila je zavjete 24. travnja 1907. godine. Vođena Duhom Svetim jednostavno i ponizno živjela je u zajednici. Iako je bila uzdignuta u mistični život u kojemu postoji rizik da se duša izgubi u sebičnosti i da se bavim samo sobom, od jutra do večeri bila je poslušna pravilu i svim točkama dnevnog reda. O svom mističnom iskustvu života s Isusom svojim ljubljenim Zaručnikom zapisala je slijedeće: Da, čak mi je bilo teško moliti i časoslov. Uvijek osjećam nagnuće da se odmaram u ljubavi.
- Razapeta između nutarnje težnje biti skrivena u Ljubavi i pravila zajedničkog života dopustila je da je vodi DAR MUDROSTI. On je prosvijetlio njezinu dušu, da u svakom trenutku može činiti ono što je drago Bogu. Odatle postaje razumljivo zašto je nalazila slatkoću i radost u svemu onomu što je nama prosječnim kršćanima tako gorko i odvratno i od čega bježimo, a to su: odricanje, prihvaćanje križa, molitva, post, samozaborav i pokora.
DAR SAVJETA U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Dan nakon polaganja zavjeta sestra Ulrika poslana je u Bühl, u Njemačkoj, gdje se brinula za bolničku kuhinju. Tvrdoglava i nefleksibilna sluškinja Cecilija koja je također radila u kuhinji uzrokovala je časnim sestrama stalne probleme. Sestra Ulrika je DAROM SAVJETA shvatila da možda nije sva krivica u njoj jer je jako puno i bez odmora radila. Suprotno svim očekivanjima sestra Ulrika uspjela je u miru živjeti s njom, znajući, prema prigodi, kad popustiti ili mudro spriječiti probleme. Zahvaljujući DARU SAVJETA sa sigurnošću je znala kako uhvatiti odgovarajući trenutak, pronaći pravu riječ, učiniti ono što je trebalo učiniti. Govorila je: Više se muha može uhvatit jednom kapi meda, negoli buretom octa.
DAR RAZUMA U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Jednog dana kad su je zapitali o čemu je razmatrala, sestra Ulrika je odgovorila: O Božjim osobinama. Najviše volim razmatrati o božanskoj jednostavnosti.
- DAR RAZUMA, koji usavršava vjeru, omogućio joj je da zaroni u Božja otajstva i skriveno značenje riječi Svetog Pisma. Posebice je shvaćala duboko značenje svete misne žrtve, za koju je govorila: Misa je najveća zahvala, najuzvišenija i najsnažnija žrtva i molitva, najveća radost i najveća sreća. Jedna je od sestara navela da je ona tako „uzvišeno govorila o božanskim svojstvima, da ja, sa svojim slabim ljudskim razumijevanjem, to nisam shvaćala. Bila sam zapanjena – gdje je ta jednostavna sestra stekla takvo znanje?“
DAR JAKOSTI U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- U listopadu 1908. sestra Ulrika prebačena je u Kuću svetog Vinka u Baden-Badenu. Tu je radila pod vodstvom sestre Bonaventure kojoj je nedostajala samokontrola i koja je često grubo reagirala prema drugim ljudima. Jednostavnost sestre Ulrike još je pogoršala njezino stanje, pa je postala zavidna zbog toga što su je poštovale druge radnice u kuhinji. Jednog dana njezina je netrpeljivost kulminirala. Ljutito je ponizila svoju pomoćnicu. Mlada je sestra šutjela, ali nije mogla zaustaviti suze. Diskretno se povukla i sklonila u kapelu. Ubrzo se vratila, sa suzama na licu, no bila je mirna i s osmjehom.
- U sestri Ulriki možemo vidjeti utjecaj DARA JAKOSTI. Taj nam dar pomaže da savršeno izvršavamo djela kršćanskog života unatoč brojnim teškoćama i preprekama koje susrećemo. Bez njega duša ne bi bila spremna na izazove teških životnih zadaća niti na dragovoljno žrtvovanje svog vlastitog vremena, zdravlja ili života radi vjernosti svom pozivu.
- Sestra Ulrika patila je od teških glavobolja i prehlada. Hrabro je izdržala nužnu operaciju i nakon toga smireno ponovno preuzela svoj posao. Bila je uvjerena da neće biti napušten onaj koji se pouzda u Boga i njegovu pomoć. Rekla je: Najbolje je nemati povjerenje u sebe, nego imati potpuno povjerenje u Boga.
DAR STRAHA BOŽJEGA U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Svoje najveće patnje sestra Ulrika je izrazila ovim riječima: Unatoč brojnim milostima, još uvijek imam mnogo mana! Time je ukazivala na pogreške koje drugi nisu primjećivali, grijehe slabosti, propusta i naglosti zbog ljudske slabosti. Jednoj sestri je napisala: Mi možemo i moramo plakati zbog naših grijeha, ali ne smijemo izgubiti hrabrost i plašiti se. Svaka pogreška mora te ojačati u poniznosti i biti ti od koristi da shvatiš sve više i više da si ništa.
- Sestra Ulrika prožeta DAROM STRAHA BOŽJEGA, uvijek se bojala da ne ražalosti Boga i izgubi njegovu ljubav.
DAR ZNANJA U ŽIVOTU SESTRE ULRIKE
- Godine 1912. Zbog svoje teške bolesti sestra Ulrika je jako oslabila. Pokušavala je skupiti svu snagu da nastavi s radom. Medicinske pretrage otkrile su da je u uznapredovanom stadiju tuberkuloze. Pacijentica nije izgledala iznenađena. Svojoj poglavarici, koja joj je prigovorila što je šutjela o bolesti, odgovorila je: Mi idemo kući. Naša je domovina na nebu, a ne ovdje na zemlji. Radosna sam jer umirem. Ta težnja za nebeskom domovinom potakla ju je da kaže:
Moramo se više brinuti za budući život koji traje vječno, nego za zemaljski život koji prolazi.
- Prosvijetljena DAROM ZNANJA, sestra je Ulrika bila svjesna kratkoće i beznačajnosti zemaljskih stvari. One ne mogu zadovoljiti naša srca koja čeznu za pravom srećom. Dugo njezino trpljenje bila je napast da povjeruje da sve što je doživjela s Gospodinom nije bilo ništa drugo nego iluzija koju je poslao neprijatelj. Svoje zadnje dane provela je u neprekidnoj molitvi. Krunicu nije ispuštala iz ruku. Dok ju je neprekidno mučio kašalj, ponavljala bi: Sve za mog ljubljenog Gospodina!
- Navečer 8. svibnja 1913. godine bolničarka je prišla njezinu krevetu da vidi treba li joj nešto. U tom je trenutku u susjednoj sobi druga bolesna sestra dobila jak napad kašlja. Sestra Ulrika je rekla: Pođite najprije do te sestre. Kad se bolničarka vratila, sestra Ulrika već je umrla.
Poučeni primjerom blažene sestre Ulrike kako surađivati s darovima Duha Svetog molimo Gospodina da svojim Duhom Svetim siđe na nas i obdari nas svojim darovima:
Duše Sveti, Dušo moje duše, Ti si darivatelj svih darova. Udijeli nam sedam svojih darova da možemo u svemu slijediti tvoja nadahnuća i živjeti po tvojoj volji.
Izlij Duha svoga, obnovi nas sve!
- Duše Sveti, mudrost je s tobom i u tebi, zato pošalji je među nas, da spoznamo što je Ocu milo. Tada će ti djela naša biti ugodna i mi ćemo biti tvoji svjedoci narodu, s kojim živimo.
- Dođi Duše, razum nam pohodi, razbistri i prosvijetli. Ponekad nam je teško razumjeti svoje ukućane i prijatelje, teško shvatiti zašto? i kako? zbog čega? No Ti Duše Sveti svojim darom razumnosti možeš našu nerazumnost prosvijetliti svojom spoznajom, zato te molimo dođi, dođi i razuma nam daj!
- Duše Sveti, dođi sa svojim darom savjeta i pohodi nas njime. Ti si Bog koji neprestano čovjeka savjetuješ blagim glasom duboko u njegovoj savjesti. Molimo te, daruj nam dar savjeta da možemo jedni druge savjetovati, jer smo od tebe savjetovani. Savjetuj nas, da umijemo savjetovati sutra i svaki dan…
- Ti si Bože jaki i silni Bog. Dođi sa svojim darom jakosti i ojačaj nas.
Pogledaj našu slabost koje smo puni u svojim obiteljima i dužnostima koje nas očekuju. Daruj nam Duše Sveti jakost, da ne malakšemo, Daruj nam jakost u teškoćama života, tjelesnim bolestima, u sumnjama…Molimo tebe Duše Jakog Boga, siđi na nas i slabosti naše ojačaj, umor nam osnaži, jakost nam podari, jačaj našu volju…
- Duše Sveti, dođi sa svojim darom znanja i istinom nas pohodi. Želimo te još više upoznati i tvoju ljubav božansku shvatiti. Želimo znati, saznati duboko u svojoj nutrini da si ti Jedan i Jedini Bog pokazan u Isus Kristu. Zato molimo tebe, Duše Sveti, dođi! Dođi, znanje nam podari!
- Duše Sveti, dođi sa svojim darom pobožnosti i učini da se na te oslanjamo s povjerenjem. Duše Sveti, daruj nam dar bez kojega ne možemo dotaći tvoju blizinu kojom si nam tako blizak, daruj nam dar pobožnosti da te uvijek s poniznim pouzdanjem molimo…
- Bože, ti voliš svakoga oda nas u svojoj posebnosti. Stvorio si nas iz ljubavi i želiš uzvraćenu ljubav. Očekuješ da ti hvalu i slavu dajemo svojim strahopoštovanjem. Duše Sveti, dođi sa svojim darom Straha Gospodnjega i učini u nama strahopoštovanju prema ljubavi Božjoj koju nam Bog svaki da daruje.
Priredila s. Meri Gotovac prema: Dom Antoine Marie OSB: DJELOVANJE DAROVA DUHA SVETOGA: BL. ULRIKA NISCH, Prevela: Brigita Peček – http://www.stellamaris-naklada.com/hr/sveci/djelovanje-darova-duha-svetoga-bl.-ulrika-nisch,48.html
