Datum: 26.02.2026.
Tema: Milosrdna ljubav i trpljenje
Pripremile: s. Estera Radičević
Danas će naša korizmena meditacija biti posvećena, kao i kroz cijelo korizmeno vrijeme, milosrdnoj ljubavi i trpljenju, onako kako je to sama živjela i poticala svoje sestre majka Amadeja Pavlović. Zato ćemo meditaciju započeti molitvom koju je dnevno molila i sestrama preporučivala:
Duše Sveti prosvijetli mi razum, očisti mi srce, upravljaj mi korake, ojačaj moju volju. Daj da se uvijek spremno odazivam svakom nadahnuću tvome.
Slušatelji Radio Marije su već imali prilike čuti za njezino ime, ali za one koji se možda po prvi puta susreću sa osobom majke Amadeje evo nekoliko riječi o njoj.
Krsnim imenom Karolina rođena je u Petrovaradinu 28. siječnja 1895. godine u katoličkoj obitelji koja je živjela svoju vjeru i kad im je išlo dobro i kad ih je Bog stavio na kušnju. Utakvoj atmosferi izraslo je i redovničko zvanje s. Amadeje. U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu položila je prve zavjete 1926. godine i nakon rada u školi i odgovornih službi u zajednici imenovana je 1943. godine provincijalnom poglavaricom. Ovu službu je obnašala do 1955. godine i u tom vremenu zajedno sa sestrama proživljavala teške trenutke rata i poraća. Umrla je naglo, na glasu svetosti, 26. studenoga 1971. godine na Sušaku, u Rijeci, a pokopana u Đakovu.
Već u rodnom Petrovaradinu Karolina se susrela sa trpljenjem kada je obitelj ostala bez materijalnih sredstava. Ti dani su za Karolinu bili ispunjeni trpljenjem ali su ju oblikovali u osobu koja je znala trpjeti, šutke nositi svoj križ i drugima pomagati da u patnji nađu smisao i spasenje.
Iz bogatstva duše majke Amadeje želim vam prenijeti samo nekoliko misli koje je u jednom pismu pisala bolesnoj s. Kasildi Vidović. Ona piše: „I za vašu bolest moramo biti zahvalni dragom Bogu. Dobro ste primijetili, da Gospodin ostavlja žalac da nas privuče Sebi. (…) I koliko ćemo jednom biti zahvalni, što smo smjeli biti bolesni. (…) Tako mi je žao i teško što trpite, napose, da ćete poći u bolnicu. Znam da ćete vi to znati prihvatiti redovnički, da ćete unijeti u svoju žrtvu mnogo toga vrijednoga, ja se preporučam i molim Gospodina da budete velikodušni, da u tom križu zapazite ljubav Gospodinovu. I da mu zahvalite.
Nakon pohoda sestrama koje su radile u bolnici u Sisku Majka ih potiče: „ Nadalje, prednjačimo i dajmo dobar primjer samozatajom. Prikažite svoje teškoće, svoje boli, sva poniženja i nepravde za obraćenje bolesnika. Ljubavlju vršimo svoja djela. Najviše ljubavi posvetimo najbjednijima. Budimo strpljive sa bolesnicima. Velike se žrtve za to traži, jer su bolesnici često
nestrpljivi, nezahvalni i grubi. No mi moramo u bolesnicima gledati Gospodina Isusa. I na kraju ove meditacije vraćam se opet na Okružnicu majke Amadeje u kojoj sestrama govori o patnji duše, o duhu vjere obzirom na bližnjega i križevima.
Citirat ću njezine riječi:
„No najteže i najbolnije trpnje jesu one, kad duša trpi iz poriva vlastite naravi u časovima tame i duševne patnje… To su časovi, kad se čovjek nadje sam pred sobom, pred svojom savjesti i pred svojim Bogom, pak si pogleda ravno u oči, i osjeća svu težinu odgovornosti pred onim što jesam i što bi morala biti… – Gospodin je tu…. Jedino kod Njega duša dobiva svjetla i rasvjetljenja. Tu se ona postavlja pred Gospodinom na pravo mjesto, i On Gospodin naš zaodjeva našu nemoć, našu bijedu i našu nesposobnost plaštem svoje snage, svoga duha i svoje mudrosti. On se posluži našom maljušnosti i nemoći, da učini nešto lijepa i velika. U Njega stavljajmo svoje pouzdanje sa sv. Pavlom „Sve mogu u Onom, koji me jača.“
Ako smo proživjeli ovakve časove svoje duše ostanimo vjerni a ako nas, možda baš ove korizme, dragi Bog pohodi ovakvim ili sličnim trpljenjem nemojmo zdvajati nego uprimo pogled u Onoga od koga dolazi svako dobro.
I završimo kratkim zazivom i poklonom sv. Križu. U duhu stanimo pred Isusov križ, poklonimo se Isusu i recimo: Raspeti Gospodine Isuse Kriste, tvoj Križ je mudrost za one koji se spašavaju. Daj nam hrabrosti danomice prihvaćati svoje križeve i po njima posvećivati sebe i one koje si stavio na naš životni put. Po Kristu Gospodinu našem Amen.
