Trenutno pregledavate Odlike Dobroga Pastira u službi provincijalne poglavarice majke M. Amadeje Pavlović
Dobri Pastir - Myriam by Pixabay

U pripravi za Nedjelju Dobroga Pastira i za dan molitve za duhovna zvanja tiho i nenametljivo u svojem srcu i u mislima čula sam jeku Isusovih riječi o Dobrom Pastiru iz 10. poglavalja Ivanova evanđelja. Dok ih osluškujem, u meni se bude sjećanja i zahvalnost na osobe koje su me svojom dobrotom i ljubavlju pratile, čuvale, štitile, hranile i branile, upravo kao što Dobri Pastir čini svojim ovcama. Kako sam kroz Jubilejsku godinu blagopokojne majke M. Amadeje na poseban način povezana s njom u molitvi i u proučavanju njezinih krjeposti, osjećam se potaknuta uz Nedjelju Dobroga Pastira otvoriti stranice njezina života u kojima je i te kako razvidno koliko je u svojoj službi provincijalne poglavarice ostvarila lik Isusa Dobroga Pastira. Meditirajući odlike Isusa Dobroga Pastira, lako ćemo ih prepoznati u njezinu odnosu prema Provinciji i sestrama.
Prva odlika Dobroga Pastira: On je snažan i hrabar, sposoban braniti svoje stado od divljih zvijeri.
Gledajući u tom svjetlu majku M. Amadeju prisjećam se riječi koje je za nju rekao blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Boreći se s komunističkim vlastima, kako bi spriječila oduzimanje sestrama zakonito stečene imovine, ali i kako bi spriječila pokušaje vlasti da zabrane nošenje redovničkoga odijela sestrama koje su bile zaposlene u mnogim državnim službama, ostala je čvrsta u povjerenju u Boga da će On providjeti s njima i da se zbog tih zastrašivanja ne treba bojati za budućnost sestara. I kad je blaženi kardinal A. Stepinac čuo da ona jedina od svih provincijalnih i vrhovnih poglavarica tadašnjih redovničkih zajednica u Hrvatskoj ne će popustiti vlastima, te da ne će dopustiti da se njezine sestre preobuku u civil kako bi mogle raditi državnim službama, majku je M. Amadeju nazvao: „Mulier fortis“ – „Snažna žena“.
S jednakom se hrabrošću odupirala komunističkim vlastima kada su odlučile oduzeti sestrama, za svoje potrebe, čitavu provincijalnu kuću. Bez straha štitila je sestre od raznih pritisaka i maltretiranja komunističkih službenika. Obrazlažući svoj stav da sestrama ne uzmu provincijalnu kuću, majka M. Amadeja istaknula je da u provincijalnoj kući nema dovoljno mjesta ni za same sestre. U to vrijeme u samostanu se nalazilo oko 200 sestara, od kojih su brojne bile bolesne i stare, a neke su se sklonile u samostan, protjerane od vlasti. Štiteći svoje sestre, napisala je: Pridodajemo konačno i to, da smo – ne unilazeći u to, koliko smo dale za državne potrebe izvan Đakova – dali za državne ustanove u samom Đakovu tri naše zgrade za upotrebu, pa s pravom očekujemo, da će nam se bar kuća matica ostaviti za nastambu, da mogu u njoj mirno i nesmetano sprovesti zadnje dane života naše sestre, koje su u službi naroda istrošile svoje životne energije, a odgojiti pomladak, koji će iznemogle članove nadomjestiti na polju rada.
Druga odlika Dobroga Pastira: Pažljiv je prema svojim ovcama, poznaje njihovo stanje, prilagođava se njihovim potrebama, blizak im je i ponekad ih nosi na svojim leđima.
Za ovu odliku majke M. Amadeje može se čuti iz svjedočanstava sestara koje su je poznavale, ali isto tako i iz njezinih pisama i okružnica sestrama i zajednicama. Sestre u svojim svjedočanstvima o majci M. aAmadeji kažu da je imala majčinsko, brižno srce, puno topline i ljubavi za njihove potrebe. Sama je poticala sestre da se međusobno pomažu, da se brinu jedna za drugu, da se raduju uspjehu svoje sestre i da se međusobno vole.
Iz pisma sestrama koje je uputila na Očnu, Živčanu, Dječju kliniku i Rtg, a koje je napisala u Đakovu, 14. 12. 1947. godine, očito je koliko poznaje nutarnje stanje i proživljavanja svojih sestara:
Posvetimo svoje patnje i boli! Koja od nas nema križa? Koja od nas nije doživjela koju možda veliku nepravdu, koje duboko poniženje… Možda klevetu kojom joj je oduzet dobar glas, a nitko se nije potrudio da to ispravi… Koja od nas ne zna za onu duboku nutarnju ostavljenost i zaboravnost koju nitko ne vidi? Koja nije u svojoj duši proživljavala teške časove osamljenosti i zapuštenosti kad se kroz dušu provlači i šulja teška sumnja… Ni poglavari, ni sestre, ni ispovjednik… Nitko ne vodi o tome računa. Tko vidi tvoju muku i patnju? Sjedini se, dobra i teško iskušana sestro, sa ostavljenim, zapuštenim i prezrenim Spasiteljem. On te vidi. On te razumije. On znade za tvoju muku. Prikaži je rado nebeskom Ocu u sjedinjenju sa zapuštenim Spasiteljem na velike nakane. Primimo ih zahvalno i iskoristimo ih na velike nakane.
Treća odlika Dobroga Pastira: Njegov je autoritet neupitan, a temelji se na znanju, iskustvu, dosljednosti, odanosti, ljubavi i povjerenju.
Da je autoritet majke M. Amadeje bio odraz njene osobnosti, utemeljene na vrlinama autoriteta utemeljena u Bogu i za Boga, možemo otkriti gotovo u svakom svjedočanstvu sestara i ljudi koji su je poznavali. Govoreći o njoj, svi će reći da je posjedovala mudrost, znanje, iskustvo, duboki mir, hrabrost, izvanrednu inteligenciju, dosljednost, ljubav i povjerenje.
Četvrta odlika i vrhunac zauzetosti Dobroga Pastira i svakog duhovnoga vođe jest spremnost dati vlastiti život za svoje ovce.
Listajući svjedočanstava sestara, na brojnim stranicama naći ćemo primjere gdje se majka M. Amadeja znala žrtvovati za sestre, od svakodnevnih primjera, kada je znala svoj čaj, voćku ili kolač dati kandidatici ili sestri koja je bila toga potrebna, pa do primjera gdje je bila spremna izložiti se svim izazovima pred kojima se našla u vrijeme komunističkih progona. Kada se, uz pomoć đakovačkoga biskupa Antuna Akšamovića izborila da se 1945. godine očuva provincijalna kuća, jer su je komunisti htjeli uzeti za svoje potrebe, neustrašivo je stala na ulazna vrata i hrabro rekla vojniku: Samo preko mene mrtve ćete ući unutra! Spomen na to imamo u sažalnici presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, koji je dobar dio godina, za vrijeme dok je majka M. Amadeja upravljala Provincijom, bio upravitelj samostanske crkve i tajnik biskupa Antuna Akšamovića. Povodom smrti majke M. Amadeje, tadašnjoj provincijalnoj poglavarici, piše: Nešto najveće i najljepše iz njezinog života, što mi se duboko ucijepilo u moje pamćenje i neću nikada zaboraviti, bio je moment kada je, zajedno s biskupom Akšamovićem, poput sv. Ivane Arške, neustrašivo branila samostan i Provinciju, kada je prijetila opasnost da Vam samostan oduzmu. Bio sam kod toga osobno prisutan i sve to gledao.
No, spremnost na žrtvu i umiranje najbolje potvrđuju njezine vlastite, riječi koje je zapisala kao odluku nakon duhovnih vježbi iz 1952. godine: Žrtvovati se za Njega, za Red, za sestre. Žrtvovati se do uništenja. Neću se štedjeti. Neću tražiti sebe. Zaboravit ću sebe… Sve to što je napisala, već je potvrdila svojim činom hrabroga štićenja i spašavanja života židovske djevojčice Zdenke, izlažući opasnosti sebe i čitavu samostansku zajednicu.
U svjetlu evanđeoskih riječi, koje je Krist rekao za sebe: Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce vidjeli smo da se i te kako mogu primijeniti na lik i život majke M. Amadeje Pavlović. Sve to govori koliko je bila slična Isusu kojega je nada sve ljubila i za njega živjela.
Isuse, Dobri Pastiru, nas, svoje stado, prati zagovorom majke M. Amadeje i proslavi ju čašću oltara!

s. Meri Gotovac