„Hodočasnice nade“ bila je tema duhovnih vježbi za žene, koje su od 10. do 12. siječnja 2025. održane u organizaciji Doma duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u samostanskoj kući „Betanija“. Dani mira, tišine, molitve i razmatranja bili su za žene izvor nove snage za životne zadaće. Tema je izabrana u skladu s jubilejskom godinom „Hodočasnici nade“ koju je prema Pastirskom pismu naših biskupa obradila Katarina Ralbovski, teologinja i voditeljica Ureda za duhovnu pomoć sisačke biskupije. Duhovne vježbe privukle su tridesetak žena iz bliza i daleka (Đakovo, Kondrić, St. Perkovci, Andrijaševci, Gundinci, Samatovci, Glogovica, Vrbova, Darda, Osijek, Vinkovci, Bošnjaci, Županja, Voćin, Petrinja, Zagreb-Sesvete).
Veliko zanimanje za ovaj način duhovne obnove pokazao je koliko je ženama potrebno omogućiti dane u kojima će skupiti nove snage za svoju životnu zadaću. Ozračje šutnje, uz prisutnost Oltarskog sakramenta, koji je danonoćno izložen, omogućio je sudionicima ulazak u sebe i dublji susret s Bogom. Program se odvijao poput mozaika u kojem su naslagani različiti načini ulaska u duhovno područje: molitva Božanskog časoslova, jutarnja meditacija, nagovori na temu i izmjena iskustva, kao i mogućnost osobnog razgovora s voditeljicom, zatim svagdanja sv. Misa i euharistijsko klanjanje, koje je drugog dana cjelonoćno, gdje svaka sudionica odabire svoj sat u noći, koji provodi pred Gospodinom, što predstavlja osobito duboko iskustvo Božje blizine. U jubilejskoj godini posebno je stavljen naglasak na dobru Ispovijed, kao i na bogatstvo oprosta koje možemo dobiti u ovoj godini. Zbog toga su sudionice nakon ispovijedi pošle na sv. Misu u katedralu u kojoj se može dobiti jubilejski oprost.
Na ovim duhovnim vježbama žene su pokazale veliku zrelost i angažiranost u programu, no ujedno se očitovalo koliko tereta i briga nose u svom svagdanjem životu, te im je ovakav susret uistinu bio potreban. Organizirajući duhovne vježbe upravo za žene, želi im se odati priznanje za tiho i nesebično služenje u svojim obiteljima. Zbog toga ih se napose časti domaćom biranom hranom, za što vrlo umješno brine s. Marija Klara Klarić sa svojim suradnicama, Kajom Žalac, Vesnom Borić i Lucom Marić. Domaća hrana bila je pravi dar za žene, koje svakodnevno kuhaju, peru suđe i spremaju. Bile su iznenađene poslugom i srdačnim odnosom prema njima. Zato je i njihova zahvalnost bila velika. Priznanje i podršku ženama pokazala je i provincijalna poglavarica, s. Marija Brizar, koja je sa svojom savjetnicom, s. Dragicom Ivkić, došla pozdraviti skup za vrijeme ručka, uručivši im prigodni poklon.
Susret sa sestrama za sudionice je poseban doživljaj, napose u nedjelju kada sudjeluju u pjevanom Časoslovu sestara i na sv. Misi u samostanskoj crkvi. Takvi susreti ukazuju na vrijednost posvećenog života i bude u sudionicama želju da mole za nova duhovna zvanja.
Sve to zajedno, i duhovno i tjelesno, imalo je za cilj dovesti sudionice do ponovnog osobnog predanja Bogu kroz obnovu krsnih zavjeta pred Presvetim sakramentom, što se lijepo poklopilo s blagdanom krštenja Isusova. Tom prigodom birale su si “kumu” s kojom ostaju duhovno povezane i međusobno se podržavaju. Ta kumstva spadaju među vrlo dobre plodove duhovnih vježbi.
Na kraju duhovnih vježbi slijedi uvijek tzv. „Slavlje rastanka“ gdje sudionice iznose svoje dojmove. Tu dolazi do izražaja ono što je Bog učinio u njima. To je često popraćeno „suzama radosnicama“ i pokazuje što sve Bog može učiniti nakon suza boli koje su se očitovale na početku duhovnih vježbi. One koje su došle pogođene teškim kušnjama, našle su ovdje Božju utjehu i podršku zajednice. Iskusile su kako im godi mir i tišina, nasuprot užurbanosti i mnoštvu zadaća koje moraju ispuniti. Osobito doživljavaju ljepotu klanjanja noću, gdje „oči u oči“ susreću svog Boga i pune se novom snagom i ljubavlju za život koji je pred njima.
Duhovne vježbe, za razliku od drugih načina duhovne obnove, imaju svoje posebno obilježje: povlačenje iz svoje sredine u mjesto mira i tišine, kako bi se prednost dala jačanju duhovnih snaga. Tri dana daleko od svoje kuće, od buke i svagdanjeg ritma, predstavlja za žene veliki dar i zato su sretne što mogu doći i uživati u ovakvom ozračju. Velik dio njih dolazi stoga uvijek iznova upravo na ovakvu vrstu duhovne obnove.
s. Rastislava Ralbovsky
