Trenutno pregledavate Preminula sestra Nevena, Ana Stražanac

Rođena: 10. rujna 1941.

Prvi zavjeti: 13. svibnja 1963.

Umrla: 12. prosinca 2021.

 

Na treću nedjelju došašća, dok je našim crkvama odjekivala radosna pjesma: Raduj se, sad svijete cijel’, već blizu je Emanuel, sestra Nevena doživjela je radost Njegova dolaska i ispunjenje svojih čežnji. Preminula je u KBC Osijek, 12. prosinca, u 16 sati.

Sestra Nevena rođena je u Osijeku 10. rujna 1941. godine, ali je djetinjstvo provela u Viljevu, u dobroj katoličkoj obitelji oca Pave i majke Roze rođ. Pandurić, koji su Crkvi i narodu podarili devetero djece. Ona je bila najmlađa. Mala Ana krštena je 12. rujna u župnoj crkvi sv. Andrije, apostola, u Viljevu. Roditelji su djecu strogo odgajali. Kao dijete, bila je živahna i razigrana. U sedmoj godini pošla je u školu i to je za nju bio velik preokret. Vjeronauk je također redovito pohađala. U drugom razredu primila je Prvu sv. Pričest. Od svoje devete godine svaki je dan išla na svetu misu i na sv. Pričest.

U Viljevu je bila samo četverogodišnja škola, tako da je nakon četvrtoga razreda prekinula školovanje i bavila se kućnim i poljskim poslovima. Nije se mnogo zanimala za društvo. U četrnaestoj je godini osjetila da je dragi Bog zove da ga izbližega slijedi. Roditeljima nije ništa govorila dok nije razgovarala s ispovjednikom. Požurila je uputiti molbu da bude primljena u samostan u Đakovo, ali je bila odbijena, jer još nije bila navršila petnaest godina. Bila je veoma radosna kada je 1957. godine navršila šesnaest godina i kada je dobila pismo iz Đakova da smije doći u samostan. U obitelji su bili žalosni zbog njezina odlaska, ali ona nije plakala. U samostan ju je dopratila majka. Dani su joj prolazili tiho i nečujno, kako piše u svojem Životopisu.

Prva dužnost u kandidaturi bila joj je spremanje blagovaonice. Nakon nekoliko tjedana, nastavila je školu u Trnavi, gdje je završila osmoljetku. Nakon osmoljetke, 1959. godine, u Zagrebu je pohađala bolničarsku školu. Prijepodne je radila kod bolesnika, a poslijepodne pohađala je nastavu. Dani su joj sporo prolazili. Ali, kao što sve prođe, i to je prošlo. Po završetku bolničarske škole, došla je u Đakovo, gdje je 1961. godine primljena u postulat. Cijelo vrijeme postulata, tijekom šest mjeseci, radila je u kuhinji i taj joj je rad ostao u vrlo lijepoj uspomeni. Imala je i malu nezgodu. Na sam Veliki petak polila se vrelom vodom, tako da je Uskrs i blagdane provela u krevetu.

Radosno je iščekivala dan početka duhovnih vježbi prije ulaska u novicijat. U novicijatu dobila je ime sestra Nevena.

Nakon željno očekivanoga polaganja Prvih sv. zavjeta, 1963. godine, prvo radno mjesto bilo je u Bijeljini, u bolnici gdje je šest godina njegovala bolesnike. U toj višekonfesionalnoj i višenacionalnoj sredini iskazala je svoju ljudsku i redovničku raspoloživost te jednaku uslužnost i brigu prema svim ljudima.

Njegu bolesnika nastavila je u Schifferstadtu, u Njemačkoj. Tamo je bila samo jednu godinu. Potom je pošla u Risan, u Dom starih, gdje je s ljubavlju njegovala potrebite u staračkom domu četiri godine. Iz Risna premještena je u osječku bolnicu gdje je na odjelu neurokirurgije služila devetnaest godina, sve do mirovine 1993. godine. Za vrijeme Domovinskoga rata radila je kratko u bolničkom dislociranom stacionaru u prostorima Bizovačkih toplica, na previjanju ranjenika, a kad se formirao Ratni stacionar i pričuvna ratna bolnica u Donjem Miholjcu, u prostorima Općine Donji Miholjac, odnosno u zgradi tzv. starog i novog dvorca u Donjem Miholjcu (Prandau, Maylath, Schlesinger), nastavila je raditi u njoj dok se odjeli nisu postupno vratili natrag u Osijek godine 1992. U Osijeku, u zajednici u Krbavskoj 22, bila je i kućna poglavarica. 

Po odlasku u zasluženu mirovinu, nije mirovala već je u Zagrebu, na Vrhovcu, dvije godine, nesebično obnašala službu kućne ekonome. Poslušnost ju je odvela u Đakovo, u zajednicu bolesnih sestara, gdje je deset godina bila njegovateljica, a uz to je i vozila bolesne sestre na preglede, kontrole i pretrage.

Iz Đakova je pošla u Trnavu i tamo je tri godine bila kućna poglavarica. Nakon Trnave premještena je bila u Donji Miholjac gdje se najviše posvetila ručnomu radu, za koji je imala jako puno smisla. Iz Donjega Miholjca pošla je u Zagreb. Tamo je četiri godine bila na samostanskoj porti te je s puno ljubavi primala i dočekivala sve koji su dnevno prolazili kroz samostanska vrata.

Trudila se izgrađivati svoj redovnički identitet. U tim nastojanjima pomogli su joj duhovni savjeti o. Franje Vlašića, OFM (1930.-1985.). Rado se molila i prikazivala svoje zdravstvene tegobe za dobrobit svoje zajednice i svojega naroda. Iz Zagreba je pošla u Trnavu gdje je jednu godinu obavljala kućne poslove, a najviše je opet vrlo lijepo izrađivala ručni rad. Iz Trnave je došla u Đakovo 2015. godine i radila je u glačaonici rublja dokle god je mogla. Kada joj se zdravlje pogoršalo, napustila je rad u glačaonici i, koliko je mogla, radila je ručni rad. Voljela je raditi i ispuniti vrijeme. Ukrasila je više oltarnika za samostansku crkvu i za nekoliko kapelica u našim kućama.

Sestra Nevena doživjela je vrijeme pandemije uzrokovane koronavirusom, ali je tada bila u bolnici zbog svoje osnovne dijagnoze – leukemije. Još je jedno vrijeme mogla odlaziti u kapelicu na sv. misu, ali poslije bila je većinom prikovana uz bolesnički krevet. Jednom, kada je pokušala opet poći na sv. misu u kapelicu, pala je i zadobila više lomova, zbog kojih je bila podvrgnuta čak trima operacijama u bolnici.

Sestru Nevenu pamtimo kao radosnu osobu koja je znala trpjeti i druge ne opterećivati, koja je dobrotom i blagošću susretala sestre i obavljala svoje dužnosti. Radovala se svakoj sestri i pogledom usmjerenim na Boga, promatrala je povjerene joj osobe.

Draga naša sestro Nevena, hvala za svaku riječ, dobrotu, molitvu i svako dobro djelo! Izmoli nam od Gospodina nova duhovna zvanja koja će, poput Bezgrješne, tvoje nebeske zaštitnice – na čiji si dan slavila svoj imendan – reći svoj „da“ i htjeti posvetiti svoje vrijeme Gospodinu i njegovoj slavi!

Počivaj u nebu s anđelima, oslobođena ovozemaljskih muka i uživaj u društvu Presvetoga Trojstva!

 

s. Nada Martinković