s. Arnolda, Marija Harmicar

Rođena: 7. prosinca 1931.

Prvi zavjeti: 8. rujna 1953.

Umrla: 15. listopada 2023.

U ranim jutarnjim satima nedjelje, Dana Gospodnjega, 15. listopada 2023. godine, u 3 sata, prestalo je na zemlji kucati srce s. Arnolde i sjedinilo je svoje otkucaje s Isusovim i Marijinim srcem, uz pjesmu nebeskih anđela i svetih.

Sestra Arnolda rođena je 7. prosinca 1931. godine u Remetincu, u Hrvatskom zagorju, od oca Mate i majke Agate rođ. Maltar. Darovali su Crkvi i narodu dvanaestero djece. Ona je bila najstarija. Istoga je dana bila i krštena u župi BDM Kraljice svete Krunice u Remetincu, i dobila je ime Marija. Roditelji su svoju djecu odgajali u kršćanskom duhu. Kada joj je bilo sedam godina, otac je otišao u Njemačku zarađivati za obitelj, a majka se morala za sve sama brinuti. Uz Božju pomoć, uspjela je. Otac se vratio nakon tri i pol godine.

S devet godina počela je polaziti školu u rodnom mjestu. Voljela je učiti i rado je išla u školu. U drugom razredu, 21. lipnja 1942. godine, primila je prvi puta Isusa u svoje srce. U  roditeljskoj je kući ostala do šesnaeste godine, a onda je pošla služiti kod jedne obitelji. Tamo je ostala osam mjeseci, a onda je osjetila ljubav za samostanskim životom. To je priopćila roditeljima koji nisu odmah pristali, ali, s Božjom pomoći, uspjela ih je uvjeriti da to stvarno želi te je 24. svibnja 1948. godine stupila u đakovački samostan. Vrlo se brzo priviknula na novu sredinu i bila je jako sretna kada je, nakon mjesec dana, na blagdan sv. Alojzija, 21. lipnja, primila redovničko odijelo za kandidatice, haljinu i pelerinu. U kandidaturi je bila na dužnosti u praonici rublja, a  kasnije pomagala je u vrtu. Potom je dvije godine bila u Zagrebu. Tamo je 1949. godine, na blagdan Duhova, primila sakrament sv. Potvrde. Iz Zagreba je došla u provincijalnu kuću u Đakovo i 15. kolovoza 1952. godine ušla je u postulat. Završivši postulat, spremno je ušla u novicijat, gdje je dobila ime s. Arnolda.

Prve svete zavjete položila je 8. rujna 1953. godine. Svoje samaritansko služenje započela je u Vojnoj bolnici u Beogradu, ali samo godinu dana. Ostalih 36 godina posvetila se službi bolesne i potrebne braće u Starom Baru. Tada je u toj bolnici radilo dvadeset sestara. Sestra Arnolda od prvoga dana radila je na internom odjelu, a više godina bila je glavna sestra tog odjela. Odmah nakon dolaska završila je srednju medicinsku školu. Svojim vedrim, a mirnim nastupom blagotvorno je djelovala na sve koji su joj se obraćali za pomoć. Mjesne su je novine nazvale „Barska majka Tereza“.

Jedan novinar iz Bara (Momčilo Popović) vrlo je lijepo napisao o s. Arnoldi. Za svoj rad dobila je Povelju Društva zdravstvenih radnika Crne Gore, a za naročite zasluge u pružanju pomoći ranjenicima i bolesnicima poslije potresa, koji je pogodio 1979. godine Stari Bar, odlikovana je Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Ovo su odlikovanje, su uz nju, primile i ostale sestre kao i zdravstvena ustanova. U razgovoru s novinarom, za svoje svakodnevno, nesebično i stručno zauzimanje na poslu, ona je skromno rekla da je to njezina obveza. Najveća joj je radost bila kada je koji bolesnik ozdravio, a ona mu je pritom mogla pomoći. Novinar je istaknuo kako su u Medicinskom centru svi prepuni hvale na račun s. Arnolde i svih ostalih časnih sestara u toj ustanovi. Upravnik bolnice, dr. Ljubomir Živković, rekao je za nju da je bila besprijekoran radnik i čovjek, a njezina požrtvovnost, stručni i organizatorski duh naročito su došli do izražaja poslije spmenutoga potresa. U izuzetno teškoj situaciji, kada su morali organizirati rad pod šatorima i kada je trebalo pružiti pomoć mnogim ranjenima, ona je bila glavna sestra Centra i izvanredno je organizirala rad cijelog sestrinskoga kadra. Jedan drugi liječnik, dr. Ibrahim Divanović, šef internoga odjela,  rekao je o njoj da je izvanredna suradnica. Unaprijed je znala što treba uraditi i reagirala je prije nego što joj se to reklo. Istaknuo je kako ona posjeduje veliko iskustvo, a iznad svega ju krase ljubav prema poslu, točnije ljubav prema čovjeku.

I svojim sestrama u zajednici bila je dobra i s ljubavlju je svaku sestru prihvaćala. Bila je u dva navrata kućna poglavarica u Starom Baru. Prvi put od 1977. do 1983. godine, a drugi put od 1987. do 1990. godine.

Nakon umirovljenja 1990. godine došla je u Provincijalnu kuću i preuzela je brigu za bolesne sestre. Već prve godine djelovanja u toj zajednici, zbog ratnih teškoća i nepredvidivih ratnih zbivanja, 1991. godine bolesne i starije sestre bile su evakuirane u Zagreb, u samostan na Vrhovcu. S velikom ljubavlju i strpljivošću pomagala je sestrama da tiho i predano prime ovo bolno preseljenje iz provincijalne kuće. Bila je anđeo tješitelj svojih susestara da lakše izdrže ovu, za njih, veliku promjenu. Kada su se prilike smirile, sestre su se vratile u Đakovo. Povratak je zahtijevao mnogo pažnje, razumijevanja i susretljivosti, što je s. Arnolda s velikom ljubavlju spremno prihvaćala.

Kada je završila službu kućne poglavarice, preuzela je brigu za samostansku ljekarnu. Tu je službu vršila do 2014. godine. Iako je i sama bila oslabljena zdravlja, bila je uvijek spremna pomoći sestrama, kad god su je to zatražile. Kasnije je u zajednici vršila male službe, a najviše vremena provodila je u crkvi pred Gospodinom.

S blagošću i vedrinom prihvaćala je i mlade sestre koje su joj bile povjerene na novicijatskoj praksi ili na ispomoći kod bolesnih sestara. Bila im je divan primjer radosna, tiha i zauzeta služenja Gospodinu. Kad više nije mogla raditi u ljekarni, i sama bolesna, dolazila je posjećivati bolesne sestre na odjelu, i pratila ih je do trenutka smrti. Duša molitve i žrtve, sve je obasjavala svojom tihom prisutnošću.

Draga naša sestro Arnolda, nije prestala glasno odjekivati tvoja dobrota i tiho služenje, kako u Baru tako i u našim samostanima, koji su imali priliku biti blagoslovljeni tvojom prisutnošću. Izmoli od Gospodina nova predana i oduševljena duhovna zvanja koja će, poput tebe, pronositi njegovu Radosnu vijest i svjedočiti mnogim generacijama njegovu dobrotu.

U raj poveli te anđeli, a Kraljica Krunice, Blažena Djevica Marija, dočekala u društvu Trojedinoga u vječnom slavljenju!

s. Nada Martinković

 

Sveta misa zadušnica bit će 16. listopada 2023. god. u 12,45 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, a potom je pokop u 14,00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.

S našim preminulim sestrama povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi.(Konstitucije)

Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.                                        

 

                                    Milosrdne sestre sv. Križa, braća: Ivan, Vjekoslav i Tomislav, sestre: Jelica, Katica i Evica, nećaci, nećakinje i ostala rodbina