Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru
s. Timoteju, Dragicu Topolko iz Remetinca
okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 4. srpnja 2024. god. u 6,30 sati, u Đakovu.
Sveta misa zadušnica bit će u subotu, 6. srpnja 2024. god. u 11,45 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, a potom je pokop u 13,00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa
NEKROLOG
Rođena: 22. veljače 1931.
Prvi zavjeti: 20. travnja 1950.
Umrla: 4. srpnja 2024.
Jednostavna i vesela narav, odrasla na obroncima zagorskih brjegova, ponijela je lakoću i radost u samostansku zajednicu i tako je prolazila ovom zemljom. Sestra Timoteja predala je Gospodinu svoju dušu 4. srpnja 2024. godine, u 6,30 sati, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Timoteja rođena je 22. veljače 1931. godine u Remetincu od oca Franje i majke France rođ. Pofuk. Istoga dana, na krštenju u župnoj crkvi Gospe od Krunice u Remetincu, dobila je ime Dragica. U Remetincu je ostala sve do svojeg ulaska u samostan. Roditelji su imali sedmero djece, ona je bila šesta po redu. Troje djece umrlo je u ranom djetinjstvu.
Njezina je susjeda bila kandidatica sestara sv. Vinka te je svake godine tijekom praznika dolazila svojima. Dragica ju je pozorno i sa zanimanjem promatrala. To joj se jako svidjelo te su ona i njezina sestrična rekle da će i one poći za susjedom, kada budu velike.
U devetoj godini pošla je u školu, a u drugom razredu, 1942. godine, primila je Prvu sv. Pričest. Iste godine prvi je put bila na proštenju Majke Božje Bistričke. Kasnije je išla pješice tamo i nazad. Bilo joj je to dosta naporno, ali je ona rado prikazivala žrtvice i moleći Gospodina da joj se ostvari želja te pođe u samostan. Redovito je išla na svetu misu i mnogo je molila na tu nakanu.
Želja joj se ostvarila te je 12. rujna 1947. godine stupila u samostan u Đakovu. Kada je ugledala samostan, molila je Gospodina da joj blagoslovi svaki korak, tijekom cijeloga života, sve do smrti.
Kao kandidatica, i kasnije, kao sestra, polazila je u Vukovaru bolnički tečaj. Nakon Prvih sv. zavjeta, koje je položila 20. travnja 1950. godine, prvo njezina radno mjesto bilo je u Knez Selu, u Srbiji, gdje je u bolnici radila pune 24 godine. Sve bolesnike njegovala je jednakom pažnjom i ljubavlju, bez obzira na njihovu pripadnost. Mnogi su joj ostali zauvijek zahvalni. Iz Knez Sela pošla je u Osijek, gdje je prvo njezino radno mjesto u osječkoj bolnici bila intenzivna njega na traumatološkom odjelu kirurgije. Poslije kad je osnovana neurokirurgija bila je među prvim sestrama koje su radile ondje. U novoosnovanoj zajednici sestara bila je šest godina kućna poglavarica.
Otišavši u mirovinu, dobila je premještaj u zajednicu i u kuću sestara u Vinkovcima. Ostala je tri godine te je također bila i tu kućna poglavarica. Iz Vinkovaca je 1986. godine premještena u Porat, na otoku Krku, gdje je devet godina bila odgovorna za zajednicu. Tu je s velikom ljubavlju i srdačnošću dočekivala sestre koje su dolazile na odmor i oporavak. Iz Porta polazi u Zagreb, na Vrhovec, gdje je osam godina bila kućna ekonoma. Jedna sestra svjedoči: „U svim mojim poteškoćama bila mi je majka. Sve nas, učenice, studentice, jako je podržavala, brinula se da imamo nešto za osvježenje i da se punimo energijom… Znala mi je u sobu ostaviti voće, slatkiše i slance… Što god bismo ju zamolile, nikada nas nije odbila. Imala je puno razumijevanja za nas, mlade sestre, podržavala nas je, hrabrila i zauzimala se za nas. Hvala Ti, draga sestro Timoteja, za ljubav, majčinstvo, sestrinstvo, požrtvovnost i sve dobro…“
Iz Zagreba dolazi u Đakovo, u provincijalnu kuću, i jednu godinu obavlja službu vratarice. Iz Đakova opet je pošla na Vrhovec, gdje je također od 2004. do 2008. godine vršila službu vratarice. Uvijek je srdačno dočekivala i ispraćala brojne prolaznike, koji su dnevno navraćali. Ostala je i dalje na Vrhovcu, a od 2008. godine vodila je brigu za sestarsku blagovaonicu. Brinula se da sve bude čisto i uredno i da sestre mogu uvijek naći koji slatkiš ili voće, kako bi se okrijepile u pauzi. Godine 2019. dolazi u Đakovo i ostaje u Domu sv. Josipa kao bolesnica.
Sestra Timoteja bila je dosljedna sestra sv. Križa. Gdje god je radila, ostala je u vrlo lijepom sjećanju. Prema svima bila je fina i taktična, uvijek spremna za pomoć i uslugu. Sa sestrama bila je srdačna i iskreno je voljela svaku svoju sestru. Nikada se nije štedjela niti se pretjerano obazirala na svoje tjelesne poteškoće. Trošeći se za druge, zaboravljala je na svoje poteškoće.
Pri kraju života, jednom je prilikom rekla da nema više nekih posebnih očekivanja u životu, jednostavno u danu čini ono što je po dnevnom redu darovano i s radosnom nadom čeka Božji poziv. Do nedavno mogla je sudjelovati u svemu, pratila je i vijesti, a u kapeli sve je to donosila pred Presveto.
Početkom svibnja 2023. godine, u popodnevnim satima, dobila je srčani napad. Otada su joj sile počele vidljivo slabiti, a u posljednje vrijeme nije više mogla hodati.
Draga naša sestro Timoteja, kao što si na zemlji već živjela jednostavno, prihvaćajući svaki trenutak, vjerujemo i molimo da i u nebu s anđelima slaviš Oca. Sjeti nas se i izmoli nam novih revnih zvanja koja će, poput naših blaženica, biti povezana s Isusom i, sjedinjujući se s njim, prihvaćati izazove poslanja.
U mjesecu srpnju, kad posebno štujemo Predragocjenu Krv Kristovu, izmoli našoj Domovini novu snagu vjere.
U raj poveli te anđeli i u društvu Gospe promatrala lice Svevišnjega!
s. Nada Martinković
