Trenutno pregledavate Slavlje Prvih zavjeta sestara u Đakovu

U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, 26. lipnja 2021. godine, nakon duhovnih vježbi koje je vodio fra Diego Deklić, OFM, s. Mariangela Markotić iz Gundinaca, s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, i s. Teodozija Memqaj, s Kosova, položile su svoje Prve zavjete u ruke prov. poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je preslavio mons. dr. Đuro Hranić, nadb. i metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji su, uz voditelja duhovnih vježbi, te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovali župnik župe Beška, preč. Božidar Lusavec, don Vladislav Mandura i rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, koji je prisutne pozdravio i najavio dijelove slavlja.

Prije propovijedi zavjetovanice su, na poziv prov. poglavarice, izrekle svoju spremnost „polaganjem sv. zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.

Slijedila je homilija nadb. Hranića, u kojoj je uz Evanđelje po Mateju (11, 25-30) u uvodu progovorio o situaciji u židovstvu, u kojoj Isus izriče ove svoje riječi, te o našoj situaciji u kojoj ih slušamo:

„Isus izlijeva svoju dušu. Susrećući se s nadutošću, samodostatnošću i prepotencijom svojih suvremenika, osobito onih koji su sami sebe smatrali elitom židovskoga naroda, Isus je osjećao veliku bol. Uzrok je bila njihova oholost koja im je priječila pristup k Bogu. Naime, mudri i umni ovoga svijeta zadovoljni su sami sobom. Za razliku od starozavjetnoga vjernika, u današnjem prvom čitanju (koji pruža ruke prema nebu i postojano moli, koji ponizno osluškuje te do posljednjega daha traga za darom Božje riječi i mudrosti te oplakuje što ih ne poznaje), mudri i umni ovoga svijeta ne trebaju nikoga i ničiju pomoć, pa ni Božju pomoć, milost i svjetlo njegove ljubavi. Tko si umišlja da je mudar i pouzdaje se u svoje sposobnosti, taj je samomu sebi dostatan i on ne treba Boga, a ni pomoć i podršku drugih ljudi. Pred ohološću i tvrdoćom takvih pokondirenih ljudskih srca, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku izlijeva svoju dušu Ocu. Moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.”

Nadbiskup se zatim obratio zavjetovanicama: „Drage sestre zavjetovanice, nakon što ste po krsnom preporođenju nanovo rođene za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu i neuvelu, po velikom milosrđu Gospodina našega Isusa Krista ustale na novi život, život preporođenih i spašenih; vi, kojima je po daru svoje milosti Otac u Kristu objavio veličanstvo svoga božanstva osjetile ste neodoljiv glas koji vas poziva: „Dođite k meni. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od

mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Uzmite jaram moj na sebe. To je jaram njegove ljubavi prema Ocu i to je jaram njegove ljubavi prema ljudima. I ja ću vas odmoriti. Svojim životom, u moje ime pozivajte sve, koji su izmoreni i opterećeni, i ja ću vas sve odmoriti. Iako mnogima među nama jaram Isusove ljubavi izvana izgleda težak i grub, vi ste, drage zavjetovanice, iskusile da je on u stvari lagan i sladak.

Tumačeći te Isusove riječi, sv. Bernardo uspoređuje Kristov teret s ptičjim perjem i kaže: „I ptice imaju teret svoga perja. No, njihovo breme nije teret opterećenoga, nego su krila onoga koji će letjeti. Što da kažem? Ptice nose perje, ali i perje nosi njih. Nose ga po zemlji; perje ih pak nosi prema nebu. I ako se hoćeš smilovati ptici, osobito ljeti, i kažeš: ‘Perje opterećuje tu pticu, skinimo joj perje’, ona kojoj si htio priskočiti upomoć, ostat će na zemlji.“ Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Isus vas zato, drage zavjetovanice, poziva: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.” Učite se od mene, od moje ljubavi. I naći ćete radost i mir svoga srca. Ljubav ne osjeća teret. Ljubav ne trpi, pa i ako trpi, ona i trpljenje ljubi. I to je, draga braćo i sestre, ključ za razumijevanje i današnjega polaganja triju redovničkih zavjeta ovih triju mladih Milosrdnih sestara sv. Križa.“

Presjedatelj je svoju propovijed zaključio riječima:

„I gledajte: dok su redovnički zavjeti mnogima danas nepodnošljiv teret i potpuno neprihvatljivo breme, ove su tri sestre izabrale upravo ovaj evanđeoski tekst za današnje euharistijsko slavlje: tekst koji izriče njihovo osobno iskustvo zajedništva s Isusom i redovničke zavjete, za koje one svjedoče Isusovim riječima: da je njegov jaram sladak i da je njegovo breme lako (usp. Mk 11, 30).

Mudri će i umni reći: „Samo ljubav nam daje odgovor na to. Ljubav sve ono što je teško, čini lakim. Ljubav ne osjeća jaram, muku i teret i ne želi ih se osloboditi jer ih dragovoljno prihvaća!” A to razumiju i mogu razumjeti samo oni koji ,,krotka i ponizna srca“ izranjaju iz zajedništva s Isusom. I, kako rekoh, ako i osjećaju teret Isusova jarma, one i trpljenje ljube. I zato su izabrale postati redovnicama u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa.“ Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa te Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi su se uputili prema Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.

Fotografije: Foto & video M