Osobe posvećenoga života vinkovačke regije okupile su se 30. studenoga 2024. godine na susretu u Cerni, pred početak nove liturgijske godine. Iako u Župi sv. Mihaela arkanđela ne djeluju sestre redovnice, vlč. Damir Stanić, župnik, ostao je svim sestrama u vrlo lijepoj uspomeni još od svojega boravka u Vinkovcima kao revan, ponizan i autentičan svećenik. S radošću je primio sestre koje su došle u ovo mjesto, okruženo posebnom prirodnom ljepotom, koja pruža istinski mir i odmor za oči i za dušu. Bile su sestre iz Vinkovaca, Vođinaca, Privlake i Bošnjaka.
Župnik Stanić uputio im je prigodnu riječ na temu „Došašće – hod u susret Bogu koji nam dolazi…“ Prvi dio susreta bio je u prostorima župne kuće, a započeo je „Molitvom za dar vjere“ i „Molitvom Jubileja 2025.“ godine.
Budući da je to bio zadnji dan liturgijske godine koja prolazi i pred početak nove liturgijske godine, vlč. Stanić potaknuo je prisutne na svjesno življenje završetka i početka novoga. Ne dopustiti da sve to samo prolazi kraj nas, u često ubrzanom ritmu mnogih obveza i dužnosti. Jer bogoslužje Crkve sastavni je dio povijesti spasenja, produženje biblijske povijesti spasenja. Božje se spasenje uprisutnjuje i ostvaruje za sve naraštaje u bogoslužju Crkve. Radi se o Bogu i o Božjem djelu spasenja za nas, a ne o nekakvoj tradiciji ili običajima. Dolazeći u dodir s tim otajstvima, vjernici se napunjaju milošću spasenja. Potaknuo je sve da se zapitaju koliko svatko osobno, u svojem hodu vjere i u hodu svojega poziva, zaista razmišlja i produbljuje otajstva koja slavimo. Koliko u ovom razdoblju svojega života razmišljam i produbljujem otajstva iz bogatstva zasluga i krjeposti našega Gospodina i djela spasenja? Koliko me Isusov nauk mijenja i priprema za susret s Bogom u vječnosti? Kristovo se otkupljenje ostvaruje po bogoslužju, po sakramentima koje slavimo tijekom liturgijske godine. Povijest se spasenja ostvaruje u liturgijskim činima i to tako da neprestano raste i usavršava se sve do slavnog Kristova dolaska. Doista, predivno je znati, kako nam je vlč. Stanić rekao, da po slavljenju Kristovih otajstava ja osobno, moj život, postaje dijelom povijesti spasenja. Slavlja u cijeloj liturgijskoj godini donose mi, daruju mi Kristovo spasenje u mom sadašnjem, konkretnom životu.
Nakon govora o liturgijskoj godini, župnik Stanić progovorio je o temi „Došašće – Bog koji dolazi meni i kojemu ja idem u susret“. Potaknuto je redovnice na intimniji milosni susret s Kristom koji je prisutan – danas – među nama. Upravo svaka Bogu posvećena osoba pozvana je na poseban način živjeti i svjedočiti iščekivanje Gospodina, ulazeći svakim došašćem sve dublje i bliže u otajstvo Isusa Krista. Potaknuo je prisutne sestre redovnice na radosno i aktivno iščekivanje, te istaknuo da se došašće živi sudjelovanjem u bogoslužju Crkve, jer liturgija se ne zaustavlja na obećanju Gospodinova dolaska, nego nudi iskustvo susreta s Iščekivanim. Vrijeme došašća jest i vrijeme pokore, jer je samo iščekivanje pokora, ali Isus nam daje „da se unaprijed radujemo otajstvu njegova rođenja“ – kako slušamo u Predslovlju u vremenu došašća. Istinsku radost Božića mogu doživjeti samo oni koji su tijekom došašća živjeli čežnju za Iščekivanim. Iskustvo vlastitih slabosti, nemoći i grješnosti čini još snažnijom i konkretnijom našu čežnju za Spasiteljem, jer onaj tko sve može sam, njemu Spasitelj nije potreban. Nagovor za razmišljanje župnik Stanić završio je željom da nas tijekom ovoga došašća, koje započinje, vodi čežnja za susretom s Isusom kojega iščekujemo: neka se naša čežnja za Bogom ponovno probudi, „jer Gospodin je blizu“.
Nakon okrjepe i radosna druženja, slijedio je drugi dio u Župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela klanjanjem pred Presvetim Sakramentom, uz mogućnost ispovijedi, a susret je završio svečanom molitvom Večernjih hvala Prve nedjelje došašća. Obnovljenom radošću i čežnjom za Spasiteljem i njegovim ponovnim dolaskom u slavi, redovnice su se vratile u svoje župe nastaviti svjedočiti Božju blizinu i prisutnost među ljudima.
s. Viktorija Šimić
