RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Samuela Župarić
Dragi slušatelji Radio Marije, danas ćemo razmatrati na temu današnje Božje riječi. No prije nego poslušamo odlomak evanđelja pokušat ćemo sabrati svoje misli, oraspoložiti svoju nutrinu za ono što ćemo uskoro čuti. Postanimo svjesni da je riječ Božja sjeme, a naše srce plodno tlo. Stoga tebe Gospodine molimo, otkloni od nas sve što nam priječi da te jasno čujemo. Pošalji Duha svojega i prožmi cijelo naše biće kako bismo prepoznali tvoj glas i tvoju poruku.
Iz evanđelja po Luki:
“U ono vrijeme reče Isus farizejima: Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah imenom Lazar ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi:” Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.” Reče nato Abraham: “Sinko, sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.” Nato će bogataš: “Molim te onda oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.” Kaže mu Abraham: “Imaju Mojsija i proroke. Njih neka poslušaju.” A on će: “O, ne oče Abrahame, nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.” Reče mu: “Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.”
Nakon što smo čuli evanđelje možemo malo posvijestiti sami sebi što se događa u mojoj nutrini. Što je učinila ova Božja riječ u tvome srcu? Jesi li doživio i doživjela kakvu bi poruku ova riječ imala za tebe osobno? Možda se možemo uživjeti u neku od uloga. Recimo ulogu bogataša ili ulogu Lazara. I tko je ovdje uistinu siromašan? Vidim li trenutno pored sebe nekog „Lazara“ koji je potreban možda nekih materijalnih dobara ili nekog tko je potreban mog vremena, vremena za razgovor, za druženje. Nekoga tko vapi ili žeđa da ga čuješ i da ga doživiš.
Tijekom ovog dana pozvani smo ispitati svoju trenutnu istinu. U čemu se ponašam poput ovog bogataša nezainteresirana za bližnje, a isto tako imam priliku vidjeti u čemu sam siromašan, nemoćan. Evo korizma je vrijeme kada na poseban način želimo izdići fokus sa svojih vlastitih problema i poteškoća.
U korizmi smo pozvani na konkretna djela: da kruh svoj s gladnim dijelimo, da tužna razveselimo, da bolesna pohodimo, kako kaže pjesma. U korizmi također i promatramo Isusa na njegovom križnom putu. Tako u osmoj postaji razmatramo kako tješi jeruzalemske žene. Sada zamislimo Isusa u tolikoj boli i muci, u tolikoj tjeskobi, a on tješi druge. Što je sa mnom? Vidim li samo sebe i svoje procese, ono što ja prolazim, što je meni teško ili vidim li druge ljude pored sebe. Očekujem li za svaku pruženu uslugu nekakvu nagradu, naknadu ili pokušavam biti produžena ruka Božje ljubavi.
Gospodine, daruj nam iskreno ponizno srce, spremno za djelovanje na tvoju riječ, na tvoja nadahnuća. Oslobodi nas želje za izvanrednim čudima kako bismo tek tada povjerovali, već daj da u svakodnevici ostanemo vjerni. Amen.
