Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru
s. Valentinu, Katu Andrašević
iz Podravske Moslavine
okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 3. prosinca 2021. god. u 16:30 sati, u Đakovu, u 78. godini života i 53. godini sv. zavjeta.
Sprovodni obredi bit će 6. prosinca 2021. god. u 13:00 sati na groblju u Đakovu, potom slijedi sveta misa zadušnica u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu.
S našim preminulim sestrama povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi.
Konstitucije
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa,
sestre: Marica, Ana i Barbara, brat Stjepan,
nećakinje, nećaci i ostala ožalošćena rodbina
Đakovo, 4. prosinca 2021.
Nekrolog
Rođena: 19. lipnja 1944.
Prvi zavjeti: 13. svibnja 1969.
Umrla: 3. prosinca 2021.
„Gospodine, daj dođi“, vapaj koji je odjekivao u danima bolesti i nemoći, Gospodin je čuo i u molitvenim danima došašća uslišio je čežnje sestre Valentine za njegovim dolaskom. U petom danu devetnice za svetkovinu Bezgrješnoga začeća BDM, kada je ujedno i predviđen završetak Godine sv. Josipa, dok su sestre u samostanskoj crkvi promišljale o sinodalnom hodu, tijekom predavanja fra Miljenka Hontića, OFMConv, u 16.30 sati, preminula je sestra Valentina i doživjela vrhunac svojega životnog došašća. U svojem životopisu napisala je da su u njezinoj obitelji osobito štovali sv. Josipa i da mu se ona često obraćala za pomoć. I ovaj put odgovor sv. Josipa i njegov zagovor nije izostao.
Sestra M. Valentina je rođena 19. lipnja 1944. godine u Podravskoj Moslavini od kršćanskih roditelja, oca Mate i majke Lize rođene Bošnjak. Krštena je u župnoj crkvi Male Gospe, u Podravskoj Moslavini. Na krštenju dobila je ime Katica. Bilo ih je sedmero djece, četiri sestre i tri brata. Djetinjstvo joj je ostalo u dosta tužnoj uspomeni. Strašne posljedice rata nisu mimoišle ni njezinu obitelj. U tim teškim danima ostao joj je u lijepoj uspomeni jedino dan Prve svete Pričesti. Sa šest godina pošla je u osnovnu školu i dobro je učila. Kada je završila osmoljetku, ostala je kod kuće.
Velika podrška bila joj je molitvena baština obitelji, ali nije bila sama ni u široj okolini, te je susretala one koji razmišljaju slično kao ona. Imala je jednu dobru prijateljicu koja ju je razumjela. To je bila sestra Marcelina Živković. Njezina starija sestra, sestra Tarzicija, već je bila u samostanu. Katica je sa svojom prijateljicom često razgovarala o samostanskom životu i odlučile su i one poći u samostan.
U samostan je stupila 5. travnja 1961. godine. Prva joj je dužnost bila u kuhinji, a potom je bila na filijali u Gorjanima, gdje je ostala tri mjeseca. Zatim je u Zagrebu završila srednju medicinsku školu. Vrijeme školovanja sporo joj je prolazilo i jedva je čekala početak postulata. Međutim, ostala je još jednu godinu i počela je raditi u bolnici na Šalati. Nije se baš tomu obradovala, ali vrijeme je brzo prošlo te je bila pozvana u postulat, nakon kojega je radosno očekivala ulazak u novicijat. U novicijatu dobila je ime sestra Valentina.
Prve svete zavjete položila je 13. svibnja 1969. godine. Odmah je pošla u Zagreb, na Šalatu, gdje je radila na Dječjoj i kožnoj klinici kao medicinska sestra pedijatrijskoga smjera. U tom razdoblju položila je doživotne zavjete 25. travnja 1974. godine. Uz rad u bolnici završila je i Teološki studij na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Na Šalati je ostala do 1978. godine. Zatim je došla u Osijek i radila je kao medicinska sestra jednu godinu. Iz Osijeka ponovno se vratila na Šalatu gdje je radila do 1998. godine, kada je otišla u mirovinu.
Kao umirovljenica nije mirovala. Iz Zagreba je došla u Đakovo i jednu je godinu u provincijalnoj kući obavljala razne poslove. Poslušnost ju je dalje odvela na Sušak gdje je šest godina vršila sakristansku službu, do 2005. godine. Ponovno se vratila u Đakovo, u zajednicu Doma majke M. Terezije, gdje je kao vezilja radila u samostanskom paramentu. Ostajući na istoj dužnosti sve do 2014. godine, mijenjala je samo zajednice. Iz zajednice u Domu majke M. Terezije, prešla je u Formativnu zajednicu Postulata u Đakovu, a kasnije u Provincijalnu zajednicu. Iz Đakova otišla je u Trnavu gdje je vodila brigu za kapelicu i budno pazila da sve bude čisto i uredno. Kada je bilo potrebno, pomagala je i u ostalim kućnim poslovima, koliko su joj sile dopuštale. Zlatne zavjete proslavila je 2019. godine. Bila je to generacija sestara koja je zadnja imala svečanu proslavu zlatnih zavjeta prije vremena epidemioloških mjera uvedenih zbog epidemije uzrokovane zarazom koronvirusom. U Trnavi je ostala do vremena širenja pandemije, kada je – nakon bolničkoga liječenja – 2020. godine došla u zajednicu sestara u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Naša sestra Valentina bila je tiha i fina sestra. Svoje dužnosti vršila je s ljubavlju, požrtvovno i predano. Sa svakim je u ophođenju bila taktična. Uza svoj požrtvovni rad, kao medicinska sestra, imala je i dar za rad u paramentu. I tu je pokazala svoj talent, tiho izrađujući razne predmete u paramentu.
Zahvaljujemo Gospodinu za sestru Valentinu i za njezino predanje u različitim prigodama života. Vjerujemo da je cijelo nebo dočekalo svoje vjerno dijete, uza sv. Josipa, zaručnika Bezgrješne Djevice, poočima Onoga kojega su vjekovi iščekivali, koji i našu zajednicu prati svojim zagovorom, pomažući nam da poput njega živimo za Iščekivanoga. Vjerujemo da će nam pridružiti brojne duše koje će molitvom i posvećenim životom, u skrovitosti svakodnevice, poput sestre Valentine, pripremati put Isusova dolaska.
s. Nada Martinković
