Trenutno pregledavate Sveta misa na završetku Jubilejske godine majke M. Amadeje Pavlović

Dan nakon smrtnoga dana blagopokojne majke M. Amadeje Pavlović, 27. studenoga 2021. godine, u 16, 30 sati, u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova, završetak Jubilejske godine njoj posvećene obilježen je zahvalnom svetom misom koju je predslavio mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup, u koncelebraciji s vlč. Domagojem Lackovićem, tajnikom, vlč. Grgom Grbešićem, rektorom samostanske crkve, te don Vladom Mandurom, SDB.

Svečanom slavlju nazočili su predavači Simpozija, kao i gosti iz Petrovaradina i Osijeka, koji su sudjelovali na Simpoziju, te sestre iz Đakova i iz raznih mjesta Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa.

Svoju propovijed nadb. Hranić, započeo je u svjetlu liturgijskih čitanja: „Citirana želja pisca Poslanice Solunjanima molitva je za nas. Nada nama i za nas izgovorena je u drugom liturgijskom čitanju. Učvrstio vam (Gospodin) srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime!“ (1 Sol 3, 12-4, 2) Autor Poslanice tako je vapio i molio za svoju braću i sestre, prve Isusove učenike u Solunu. One ne odišu samo potrebom za nadilaženjem slabosti u solunskoj zajednici, nego štoviše – željom za njezinim napretkom i rastom u svetosti. I danas apostol naroda, sv. Pavao, vapi zajedno s čitavom proslavljenom Crkvom na nebu za nas. A broj onih koji na nebu vape za nas povećan je brojnim svetcima i blaženicima, proglašenim i neproglašenim tijekom povijesti Crkve. Među njima su i vaše susestre: bl. Ulrika Nisch, bl. Marija Terezija Scherer, bl. Zdenka Schelingova, zasigurno i majka M. Amadeja Pavlović i tolike druge vaše sestre, članovi naših obitelji i brojni drugi. Proslavljena Crkva vapi i moli za nas, putujuću Crkvu.“

U ovoj svetoj misi uoči 1. nedjelje došašća naglasio je dimenziju usmjerenosti „prema dovršenju svega u Isusu Kristu, u njegovoj uskrsnoj slavi. (…) Tu je dimenziju snažno živjela i Karolina, sestra i majka M. Amadeja Pavlović. Ta svijest da naš ljudski život nije zatvoren u sebe, da se ne razrješava samo na poprištu ove zemlje i povijesti te da svi idemo u susret Kristu – Zaručniku Crkve, koji nam dolazi u susret – što je osobiti naglasak života jedne ženske redovničke zajednice – nju je oslobodila od straha, i za sebe i za sestre, te je njezinu djetinju prefriganost (kako ju je okarakterizirala mama kao djevojčicu) preobrazilo u mudrost i zrelost jedne redovničke poglavarice, na koju Isus poziva i sve nas: budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10, 16). Vjera u Isusa Krista, u njegovo i u naše uskrsnuće, učinila ju je slobodnom, hrabrom i mudrom poglavaricom, koja zna vući hrabre poteze, koja zna na mudar način, kad je potrebno, i sebe i čitavu zajednicu izložiti opasnosti i vući poteze koji imaju snagu proročkoga kršćanskog svjedočanstva i snažnog utjecaja i na druge ljude.“

Nadbiskup je zatim izdvojio za primjer neke hrabre poteze iz života majke M. Amadeje: 1. u Donjem Miholjcu, kad je našla sestre skrivene u kamari slame zajedno sa susjedima te ih ohrabrila razgovorom i povela na sigurnije; 2. kad je u redovničkom odijelu sjela u otvoreni avion s vojnicima te pohodila sestre u okupiranom Gospiću; 3. kad je putovala uskotračnom željeznicom da bi posjetila sestre u zatvoru, u Zenici, te bez straha da će i sama biti zatvorena, primila doživotne zavjete s. Zvjezdane Vuk; i 4. već više puta spomenuto neustrašivo skrivanje židovske djevojčice.

Na kraju je mons. Hranić poručio svima prisutnima: „Advent je, draga braćo i sestre, vrijeme koje nam posvješćuje tko smo i što smo, u kakvom vremenu i okolnostima živimo, sve nas budi i drži budnima te nas snažno pokreće. Postavlja nas pred pitanje što u životu želimo, što iščekujemo i što pred sebe stavljamo kao vrijednost za koju se živi i pred pitanje cilja vlastitoga života (da se ostvaruje moja volja i da mi bude lijepo, lako i ugodno ili nešto drugo!). Pred onim što želimo i iščekujemo postavljajmo se angažirano, jer i o nama ovisi hoće li se naše želje i nadanja ostvariti ili ne. I o nama, drage sestre, ovisi kakav će biti završetak našega života: s okusom radosti jer smo živjeli za ono što se uvijek, pa i pred smrću pojavljuje kao vrijedno, ili će nam život proći u životarenju i čuvanju sebe samih i vlastitoga života, tako da se sutra moramo stidjeti onoga za što danas živimo i za čime stremimo danas. Amen.“

Nakon pričesne molitve, s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica izrekla je svoje riječi zahvale:

„Poštovani Oče Nadbiskupe i poštovani svećenici, cijenjeni uzvanici!

Dok ovim euharistijskim slavljem zahvaljujemo Bogu za milosti Jubilejske godine o 50. obljetnici smrti majke M. Amadeje, milosti koje su se mnogostruko očitovale, kako u našoj Provinciji tako i u domovinskoj Crkvi, posebnu zahvalnost iskazujemo Vama, poštovani oče nadbiskupe Đuro. U majci M. Amadeji prepoznali ste svetu ženu, ženu vjere, ženu Crkve, vrlo inteligentnu, hrabru i odlučnu u čuvanju evanđeoskih vrjednota u ozbiljnim i teškim vremenima rata i poraća. Kao naš Pastir, kod otvorenja Jubilejske godine, svojim otvorenim i širokim srcem, kako za majku M. Amadeju tako i za našu zajednicu, ohrabrili ste nas da predstavimo  njezin krjeposni život široj javnosti. Od srca Vam hvala!

Hvala prof. Grgi Grbešiću, rektoru samostanske crkve i mo Ivi Andriću, vicerektoru, koji  su svakog 26. u mjesecu služili sv. misu i prikazivali Bogu  nakane i prošnje sestara i vjernika upisanih u Knjigu prošnji.

Hvala predavačima današnjega Znanstvenog simpozija, sestrama i svima ostalima koji su na bilo koji način pridonijeli boljem poznavanju uzorna života majke M. Amadeje.

Obraćam se i vama, poštovani gosti iz Petrovaradina, dragi sugrađani majke M. Amadeje i članovi Srijemske biskupije. Vjerujem da ste vi danas osobito ponosni na  svoju sugrađanku, a to smo mogli osjetiti i u vašoj velikoj zauzetosti oko postavljanja i otkrivanja Spomen-ploče njoj u čast, u crkvi sv. Roka u kojoj je primila sakrament svetoga krštenja. Hvala na svemu što ste učinili da ta svečanost bude tako dostojanstvena i lijepa.

Hvala i vama, drage moje sestre, što ste tijekom ove godine usvajale vrijednosti na koje nas je poticala i životom svjedočila naša majka M. Amadeja.

Osnažene ljubavlju i zauzetošću majke M. Amadeje, molimo za duhovno dobro svake zajednice i svake pojedine sestre.“

Prije završnoga blagoslova nadbiskup Hranić primijetio je kako je mudro izabran ovaj datum završetka Jubilejske godine: dan nakon smrtnoga dana majke M. Amadeje, te zaključio kako je to jedan novi dan i zapravo znak novoga početka jubilejske radosti i zahvaljivanja Bogu, te življenja svega lijepoga što smo kroz cijelu ovu godinu od Gospodina primili.