Doživotni zavjeti s. Nikete Krasniqi i s. Gjoane Bisaku

Doživotni zavjeti s. Nikete Krasniqi i s. Gjoane Bisaku

U katedrali Majke Tereze u Prištini s. Niketa Krasniqi i s. Gjoana Bisaku, 21. studenoga 2020. godine svojim doživotnim zavjetima obećale su da će cijeli svoj život živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći. Tri su to zavjeta koji karakteriziraju redovnički život u Katoličkoj crkvi.

Svečanu misu predvodio je mons. Dodë Gjergji, prizrensko-prištinski biskup, s kojim je koncelebriralo nekoliko svećenika.

Bog je voditelj ljudi i vremena. U ovo ozbiljno vrijeme pandemije koronavirusa, s. Niketa i s. Gjoana, bez svečane nazočnosti provincijalne poglavarice s. Valerije Široki i sestara koje bi došle iz Hrvatske i Crne Gore (Bar), i njihovih gostiju: svećenika i časnih sestara, kao i rodbine i prijatelja, učinile su ovaj, za njih vrlo važan čin doživotnoga posvećenja Bogu, kako kaže i moto njihove posvete: “Potreba vremena je volja je Božja!” (otac Teodozije Florentini, utemeljitelj Družbe)

Papa Franjo objašnjava: “Redovnički život znači ostaviti sve i biti obuhvaćen Isusovim pogledom“, i nastavlja: “Molimo od Gospodina nove oči, koje znaju vidjeti milost, potražiti bližnjega, nadati se. Onda Papa opet poručuje redovnicima: “Za Njega ostavili ste najvažnije: bogatstvo, stvaranje svoje obitelji. A zašto ste to učinili? Jer ste se zaljubili u Krista. Redovnički je život ova vizija: vidjeti što više vrijedi! Posvećena je osoba ona koja svakoga dana kaže: ‘Sve je milost, sve je dar koji primamo iz Božje ruke.’ Danas mnogi u drugima vide samo preprjeke i komplikacije… Dok, redovnici i redovnice, koji žive Kristovu sličnost, pozvani su svijet gledati Njegovim očima, očima punim milosrđa, očima koje ne osuđuju, već potiču, oslobađaju, tješe.” Zatim se Papa usredotočio uglavnom na tajnu redovničkoga života: ‘Nemojte se nikada okrenuti od Boga, izvora nade. Mi postajemo slijepi ako ne gledamo u Gospodina svaki dan, ako mu se ne klanjamo, ako ga ne štujemo svakoga dana!’  Ovako je tumačio Sveti Otac redovnicima njihovo predanje tijekom mise XXIV. svjetskoga dana posvećenoga života. 

Mons. Dodë Gjergj u propovijedi je, između ostaloga, rekao: „Za Crkvu je ovo doista vrlo velik trenutak jer dvije krštene duše, na vrhuncu svoje duhovne zrelosti, žele stvoriti trajnu povezanost s Bogom, staviti svoj život u službu Kristu i žrtvovati sve što imaju, tako da im život gori poput svijeće koja obasjava svijet, Crkvu i srca mnogih! Svi u Kristovoj Crkvi nastojimo otkriti u sebi milost koja nam je dana, darove koje imamo i čuti poziv koji nam je uputio naš Gospodin. Ove dvije naše kćeri danas definitivno otkrivaju iskustvo Samuela. Kao što je tri puta pozvao Samuela, tako danas Gospodin poziva: Niketa, Gjoana! –  i one su odlučile odgovoriti: EVO ME! Spremna sam izvršiti Tvoju volju. Shvatila sam da je to moj životni poziv. Hranile smo se riječju evanđelja i čule smo šapat u svojim srcima. Svatko od nas ima iskustvo pozivanja u posebnom obliku. Zato nam sveti Pavao danas kaže: Pokazujem vam naj izvrsniji put – put ljubavi. Drage sestre, danas predajete svoju volju u ruke svojih poglavara i u ruke Crkve. Danas se odazivate pozivu koji ste čule u svom srcu: DOĐI! – a zapravo, kao što čitamo u prvom čitanju, u današnje vrijeme vrlo se malo čuje Božji glas, sve je manje mladića i djevojaka koji otvaraju svoja srca da bi čuli njegov poziv. I vrlo je malo onih koji kažu: EVO ME! Jer živimo u svijetu u kojem je gotovo sve okrenuto naopako. Stoga je vaš odgovor EVO ME! – snažan odgovor ovomu svijetu. Stoga vas, drage sestre, danas pozivam da svoje djevičanstvo ponudite kao dokaz ljubavi prema čovjeku, prema životu, jer ovaj svijet mora shvatiti da ljudsko tijelo nije sredstvo užitka niti je sredstvo za obuzdavanje požuda, ono je izvor života. Velik je to dar koji izvire iz Božjega srca. Stoga posvetu svojega života treba shvatiti kao dokaz da se život i ljubav Božja nastavljaju. Kad zavjetujete siromaštvo, nemojte misliti da morate živjeti u siromaštvu jer je to lakše. Shvatite da je stanje siromaštva izvor duhovnoga bogatstva u ljudskom životu. I mi, koji dajemo, i oni, koji primaju, trebali bismo osjećati istu radost. Zavjet poslušnosti živimo slušajući Duha Svetoga, nauk Kristov i nauk Crkve. Zavjeti su sredstvo, a ne cilj. Želim svima vama, braćo i sestre, da se međusobno podržavate u ljubavi, da se zdušno zalažete u međusobnom poticanju na svetost. A vi, Sestre svetoga Križa, molim vas, ne trudite se samo živjeti zajedno, nego živite zajednicu nade u kojoj će ljubav jednih prema drugima, prema Crkvi i prema svijetu, zaista eksplodirati i cvjetati. Amen.

Zahvaljujemo Bogu na ovom daru koji je prvo dao dvjema našim sestrama, a zatim našoj Zajednici i Crkvi! Molimo od Gospodina milost da čitav život žive ono što su danas obećale!

s. M. Zoja Komani