Trenutno pregledavate Sestra Melanija, Dušica Ivanović
s. Melanija Ivanović

Rođena: 28. studenog 1937.
Prvi zavjeti: 28. svibnja 1960.
Umrla: 24. srpnja 2020.

Kako razumjeti da ljudi, koji su cijeli život proveli u ljubavi služeći bližnjima, umiru sami, bez prisutnosti onih koje su zadužili svojom ljubavlju i žrtvom? Već zaredom nekoliko je naših sestara umrlo izvan molitvenoga okruženja sestara, kako obično ispraćamo umiruće sestre.
Tražiti odgovor na to pitanje možemo samo u svjetlu križa. Ako znamo da svaka ljubav ima obilježje križa, onda je razumljivo da će oni, koji su ljubavlju slijedili Isusa, biti mu slični i u smrti. Ako je u smrtnoj muci Isus bio sam i napušten od ljudi i od Oca, onda je razumljivo da će ih i u smrti pratiti sudbina Onoga za koga su živjele kao Milosrdne sestre sv. Križa. Imajući pred očima lik i život sestre Melanije, svaka od nas i svi koji su je poznavali lako će posvjedočiti da je bila pravi uzor i primjer Milosrdne sestre sv. Križa. To se očitovalo već od ranoga jutra, kada je među prvima dolazila u crkvu na molitvu. Prije toga pomogla bi sestri u kuhinji donijeti mlijeko te, kako bi olakšala dužnost sestri na službi u sakristiji, prozračila bi crkvu prije nego što sestre dođu na molitvu. Nema sestre koja nije doživjela njezinu ljubav i dobrotu. Iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu raditi isti posao, i to ne samo danju, već i noću, a opet s ljubavlju, to je herojstvo. Ljubav nema mjere – riječi su blažene sestre Ulrike koje su se jasno očitovale u životu i djelovanju sestre Melanije. Nije bilo dosta što je po cijele noći prala sestarsko rublje te, bez odmora, sljedećega dana nastavila s glačanjem i slaganjem, već bi ga, oprana i složena, mnogim sestrama donijela u sobu. To samo ljubav zna i može. To je umijeće onih koji su pošli uskim i strmim putem križa, spremni izgubiti svoj život da bi drugima bilo ljepše, bolje i lakše. To je bila i takvu ćemo pamtiti sestru Melaniju.
Da joj je život već od djetinjstva bio posut križevima, ocrtava se u njezinu Životopisu iz kojega saznajemo sljedeće. Sestra Melanija rođena je u Janjevu 28. studenog 1937. godine od oca Adolfa i majke Anke rođ. Cirimotić. Imala je još dvije sestre i dva brata. Krštena je 5. prosinca u Janjevu i dobila je ime Dušica. Kada joj je bilo samo sedam godina, umrla joj je majka. Devet mjeseci nakon majčine smrti, umro joj je i jedan brat. To je bio vrlo težak trenutak i za oca, i za njih, djecu. Tata je jako žalio za majkom i nije se nikada više ženio. On je sa starijom sestrom preuzeo brigu za obitelj. Starija sestra imala je samo devet godina, ali je nju i brata pazila i, koliko je mogla i znala, brinula se o njima, češljala ih, prala, krpala i kuhala im.
Već kao malena djevojčica išla je Dušica redovito na svetu misu nedjeljom, a kada je završila prvi razred osnovne škole, onda je išla svaki dan na svetu misu. Nije joj bilo važno je li lijepo vrijeme ili pada kiša, ili snijeg. Iako nije po zimi imala prikladnu odjeću, svejedno je išla u crkvu. Dok se ona vratila iz crkve, otac je s ljubavlju pripremio doručak. Kasnije je i on išao svaki dan s njom u crkvu. To ju je posebno veselilo i bila je sretna. Budući da je tako često sudjelovala na svetoj misi, zavoljela je Isusa i u trinaestoj godini poželjela je poći u samostan. Otac se tomu protivio, ali ona je ustrajala u svojoj namisli i nije se dala ničim zastrašiti. Ocu je pomagala u kući i išla je s njim u šumu po drva. Nastojala mu je u svemu udovoljiti, samo da ju pusti. Kada je otac vidio da ne odustaje od svoje namisli, onda je popustio i dopustio joj je da pođe u samostan. S još jednom djevojkom iz Janjeva došla je u Đakovo i bila je primljena u kandidaturu. Ta druga djevojka nije se snašla, jako je plakala i htjela se odmah vratiti kući. I Dušicu je zvala da se i ona vrati, ali je Dušica ustrajala i uz Božju pomoć ostala je u samostanu.
Kao kandidatica bila je na filijali u Vukovaru. Tamo se vrlo lijepo snašla i pomagala je gdje god je trebalo. Rado se prihvaćala svakoga posla i bila je vrlo marljiva. U 21. godini bila je pozvana do dođe u postulat. Ulaskom u novicijat dobila je ime sestra Melanija.
Prve svete zavjete položila je 28. svibnja 1960. godine. Pošla je u Zagreb, na Vrhovac, i završila je domaćinski tečaj. Uz to je pomagala u kuhinji. Nakon godinu dana premještena je na Kosovo, u Bec, i tamo je kuhala za sestre. U Becu je ostala jednu godinu, a tada je preuzela sakristansku službu i domaćinske poslove u Sikirevcima. Ondje je imala i brigu za župnika, kojega je prihvaćala kao oca kojega treba slušati. Kada se župnik razbolio, ona ga je s puno ljubavi i požrtvovnosti dvorila sve do njegove smrti. Na tom je mjestu provela punih 27 godina. Znala je svaku obitelj i mnogima je svojom molitvom i savjetima pomagala u teškim situacijama. Sestra Melanija voljela je svoj posao, voljela je ljude i svi su je pamtili kao jednostavnu, dobru i požrtvovnu sestru. Iz Sikirevaca je 1989. godine došla u Đakovo i od tada do prije mjesec dana, kada je zbog pojačanih simptoma koronavirusa odvezena u bolnicu, gdje ju je zatekla smrt, radila je u praonici rublja.
Samo je Gospodinu poznato, koliko je noći provela perući rublje, jer je tada struja jeftinija. Nije se nikad štedjela. Svaki je komad rublja i po nekoliko puta prelazio preko njezinih ruku. Kada bi sestre, nakon svete mise i doručka došle u glačaonicu rublja, sestra Melanija već bi sve oprala, posušila i pripremila za glačanje. I nakon ručka ostajala bi na radnom mjestu, a za odmor bilo bi joj dovoljno, naslonjenoj na stol, malo zadrijemati. Nakon dugogodišnjeg, tako teškoga rada, nije ni čudo da su je ruke i noge boljele. Ali, ona se ni tada nije štedjela. Uzela bi lijek te bi i dalje marljivo i strpljivo prala i glačala rublje svojim sestrama.
Kada smo čuli da je odvezena u bolnicu te da je na respiratoru, sve nas je to rastužilo. Svakodnevno smo molile za nju i za ostale bolesne sestre u bolnici i na našem bolesničkom odjelu. Vijest o smrti sestre Melanije primili smo s bolom, ali u nadi da u nebu imamo još jednu svetu sestru.
Gospodine, koji proničeš srca i bubrege, vječnim životom nagradi ljubav i dobrotu sestre Melanije. Daj joj da sa svetima u kraljevstvu nebeskom uživa radost izabranika tvojih.
Draga sestro Melanija, hvala ti na svemu! Moli za nas!


Đakovo, 25. srpnja 2020.
s. Meri Gotovac